Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije” - kaže Isus o Judi Iškariotskome koji će ga izdati (Mt 26,24). Riječi neobično teške. Moglo bi se reći da je to Isus izgovorio kao gorku uzrečicu ne donoseći konačnoga suda o Judinoj vječnosti.
Ali moguće je također misliti da je to izraz Isusova znanja da će Juda biti zauvijek proklet, zauvijek daleko od Boga. Onda bi ove Isusove riječi značile da je u paklu tako strašno da bi svaki prokletnik više volio da ga uopće nema, da se ni rodio nije.
Inače pamtimo mislioce, primjerice Tomu Akvinca, koji reče da je uvijek bolje biti nego ne biti - “melius est essere quam non esse”. Ali također znamo da u prevelikoj boli, primjerice kod operacije, želimo biti uspavani da ne moramo podnositi nepodnosivo. No, bolje je spavati nego biti mrtav, jer san znači nadu u buđenje. Bez te nade bilo bi nemoguće mjesecima ili čak godinama s ljubavlju održavati na životu nekoga koji još samo diše. Vječni promašaj mora biti nešto mnogo gore, toliko gore da se i Isus - govoreći o tome kao čovjek - ne skanjuje teških riječi. Tu je očito ponovno uključena Isusova sigurnost da čovjek nikad sasvim ne umire, da i nakon smrti na svoj način živi. I da to može biti strašno, strašnije od nepostojanja.
Ta je misao osobito u Velikom tjednu dok spominjemo Isusovu smrt i pobjedu nad smrću nadasve važna. Milijuni koji su širom svijeta na Cvjetnicu mahali maslinovim i palminim granama to svjedoče i kad toga nisu sasvim svjesni.
Život je neprolazan, smrt će u grobu ostati, a čovjek će ustati. Isus to svjedoči i to - ovako ili onako - vjeruju ljudi u svim religijama i u svako doba.
Vrijedi se stoga sjetiti ovih neugodnih Isusovih riječi o izdajniku Judi. Kad je već sigurno da smo nepovratno rođeni, nema smisla izlagati se opasnosti da svu vječnost zbog toga žalimo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....