IVAN PALADINA UPOZORIO

‘Investitori u solarne elektrane su na priključak na mrežu čekali znatno dulje od zakonom predviđenih rokova‘

Treći panel konferencije bio je posvećen temama budućnosti energetskih sustava, samodostatnosti i ulozi obnovljivih izvora

Piše:

Luka Fišić

Objavljeno: 27. siječnja 2026. 16:11

Konferencija Energetika 2026 - Hrvatska pred odlukama desetljeća
Na fotografiji: Tomaž Orešič, Željko Šmitran, Nenad Ukropina, Tamara Kelava, Branimir Šteko, Ivan Paladina i Vladimir Sabo.

Goran Mehkek/Cropix

Na jedanaestom izdanju Energetske konferencije Jutarnjeg lista, u sklopu panela posvećenog budućnosti energetskih sustava, samodostatnosti i ulozi obnovljivih izvora, okupili su se predstavnici energetskih kompanija, industrije i institucija. U raspravi su sudjelovali Tamara Kelava, voditeljica Odjela za energetiku, zaštitu okoliša i komunalno gospodarstvo Hrvatske gospodarske komore, Tomaž Orešič, potpredsjednik Resalte, Branimir Šteko, direktor Sektora pametnih gradova i mikromreža u KONČAR-u, Nenad Ukropina, član Uprave tvrtke Enna Next, Ivan Paladina iz Inicijative za solarnu energiju Panonske Hrvatske, Željko Šmitran, direktor NGEN Smart Energy Systems, te Vladimir Sabo, direktor E.ON Energy Infrastructures Solutions za Hrvatsku i Sloveniju.

Ukropina je upozorio da se rasprava o energetici u javnosti prečesto svodi isključivo na cijenu električne energije, dok se pritom zanemaruje šira, strukturna slika hrvatskog energetskog sustava.

"Ako gledamo kompletnu energetsku sliku, ono o čemu se najčešće priča je cijena električne energije, jer je to svima najinteresantnije. Trošimo oko 100 teravatsati primarne energije. Kad pogledamo strukturu te primarne energije, vidimo da oko 50 posto dolazi iz tekućih goriva, oko 25 posto iz plina i oko 18 posto iz nafte. Kad to zbrojimo, dolazimo do toga da otprilike 50 do 60 posto primarne energije Hrvatska u ovom trenutku nema“, rekao je Ukropina.

Dodao je da Hrvatska godišnje troši između 17 i 18 teravatsati električne energije.

„Mi trošimo negdje oko 17–18 teravatsati električne energije godišnje. Oko polovice toga proizvodimo iz obnovljivih izvora – hidroenergije, vjetra i sunca – a još uvijek nešto i uvozimo. Znamo da dolazi elektrifikacija, automobili i sve ostalo, pa se postavlja pitanje: odakle će nama ta struja?“

Ukropina je istaknuo koncept samodostatnosti kao ključan smjer razvoja, a osvrnuo se i na cijene.

„Negativne cijene energije pojavljuju se sve više i više. Prošle godine bilo ih je oko 200 sati na CROPEX-u, ove godine već oko 400. To ne treba biti nešto što će nas plašiti, ali treba napraviti miks koji će vam omogućiti da trošite onda kad ne trebate plaćati, a kasnije ćemo ići na ostale teme“, zaključio je Ukropina.

Ivan Paladina iz Inicijative za solarnu energiju Panonske Hrvatske rekao je da su se u inicijativi okupili investitori u velike solarne elektrane upravo na području Slavonije i ostatka kontinentalne Hrvatske.

„ Dio naših projekata je u postupku priključka na mrežu od 2024. godine i jednostavno činjenica je da postupak koji bi po zakonskim okvirima trebao trajati nekih osam do devet mjeseci još danas nije zaključen i nije završen“, rekao je Paladina.

Naglasio je da su investitori na priključak na mrežu čekali znatno dulje od zakonom predviđenih rokova.

„Mi smo prije toga čekali i donošenje podzakonskih akata od 2022. do kraja 2023. godine. Taj rok je jako dugačak i mi smo se okupili s ciljem da u komunikaciji sa svim dionicima pokušamo potaknuti rješavanje te problematike i da u konačnici uspijemo sve projekte priključiti na mrežu“, rekao je. Posebno je istaknuo da ulaganja u Slavoniju nisu bila slučajna, nego temeljena na službenim dokumentima HOPS-a.

„Investitori čiji interes mi zastupamo nisu slučajno investirali u Hrvatsku, nego su to učinili upravo zato što su u HOPS-ovim javnim dokumentima, zakonom obveznim dokumentima o stanju u mreži, bili pozvani da idu u ta područja. Mi smo svjesno išli u područja i na lokacije gdje ima slobodnog kapaciteta na mreži, znajući da ćemo istovremeno imati i oko 30 posto manje prihode“, rekao je Paladina.

Osvrnuo se i na širi kontekst energetske sigurnosti i rokove velikih infrastrukturnih projekata.

„Danas se dosta govorilo o energetskoj samodostatnosti i samim time o sigurnosti u današnjim okvirima, s obzirom na globalne nesigurnosti. Govorilo se i o projektima koji su na nešto duže rokove – primjerice o deset godina za nuklearnu elektranu ili deset do petnaest godina za realizaciju 400-kilovoltnog dalekovoda kroz Liku. Iz naše perspektive smatramo da su obnovljivi izvori energije komplementarni svim tim planovima i projektima i da je na lokacijama gdje ima kapaciteta umreženja, kao što su Slavonija i ostatak kontinentalne Hrvatske, apsolutno logično da se ti projekti realiziraju“, zaključio je Paladina.

Vladimir Sabo, direktor E.ON Energy Infrastructures Solutions za Hrvatsku i Sloveniju, rekao je da je pitanje razvoja mreže prvenstveno odgovornost regulatora i operatora sustava.

„Ono što mi svi čekamo i o čemu je ovdje bilo riječi zapravo je posao regulatora i operatora prijenosnog sustava i operatora distribucijskog sustava. Mi nekako mislimo da su stvari tu jednostavne i da se sve može napraviti u okviru razvoja projekta za što postoje propisane naknade“, rekao je Sabo.

Upozorio je da se troškovi i planiranje mreže često temelje na rijetkim ekstremnim događajima.

„Trošak opcija koje se propisuju obično se radi na bazi jedan posto događaja godišnje. To onda znači da je mreža 400 kV zapravo neutilizirana, što je točno zato što je mreža 110 kV puno više utilizirana, a trošak se propisuje na bazi jednog događaja godišnje“, rekao je.

Govoreći o poslovnom fokusu E.ON-a, istaknuo je da su prvenstveno usmjereni na projekte na lokaciji potrošnje.

„Mi smo više fokusirani na projekte koji nisu samo zemljani projekti, odnosno na projekte na lokaciji potrošnje. Kada mi gradimo solarne elektrane, fokusirani smo na našu bazu kupaca, i mi najviše ulažemo u tzv. on-site PPA projekte, odnosno dugoročni otkup energije, koji je danas jedan od najvažnijih strateških alata u energetskoj tranziciji i u procesu dekarbonizacije poslovanja velikih industrijskih korisnika“, rekao je Sabo.

Dodao je da takvi modeli pomažu stabilizirati troškove energije na dulji rok.

"Riječ je o energetski vrlo intenzivnim industrijama gdje se zapravo stabiliziraju troškovi na dugi period. Tu također postoje regulatorni izazovi, tržišni izazovi i administrativno-birokratske barijere, koje su ne toliko zahtjevne kao kad idete razvijati vlastite projekte, zato što se ovdje radi o potrošnji na mjestu proizvodnje – zato se to zove on-site PPA“, rekao je.

Istaknuo je da E.ON već ima značajan portfelj takvih projekata.

„U svom portfelju imamo preko 100 megavata instaliranih takvih kapaciteta i nismo isključivo fokusirani samo na solarne elektrane, nego i na kogeneracijska postrojenja“, rekao je.

Osvrnuo se i na problem neučinkovitih kogeneracija iz prošlosti.

"Bilo je u prošlosti kogeneracija koje su se gradile radi izdašnih feed-in tarifa ne brinući o utilizaciji topline. Mi radimo projekte, popute projekta Bauwerk, gdje je zaokružen krug korištenje energije te smatramo da svaka zelena strategija poduzeća treba početi s energetskom učinkovitošću", rekao je.

Naglasio je da je za E.ON ključna financijska predvidljivost.

„Mi smo u E.ON-u prepoznali da je financijska predvidljivost puno bitnija od golog vlasništva nad samim postrojenjima. Zato se pozicioniramo kao strateški i energetski partner našim kupcima i mi preuzimamo tržišne rizike“, rekao je.

„Ja bih rekao da tržište opskrbe električnom energijom kod nas nije dovoljno razvijeno. Postoje registrirani opskrbljivači, ali realno gledano, imate HEP kao jednu nacionalnu kompaniju i, kako je i ministar rekao, to zapravo odražava nekakav socijalni balans u ne potpuno tržišnim uvjetima“, rekao je.

Smatra da bi otvaranje HEP-ovih proizvodnih postrojenja tržištu moglo dovesti do pravednijeg odnosa cijena.

„U jednom trenutku, kada se HEP-ova proizvodna postrojenja budu otvorila tržištu i kada budu morali energiju plasirati na burzu, gdje mi svi drugi nabavljamo električnu energiju, tada će se stvoriti okruženje i tržišni mehanizmi pa će taj balans biti ipak malo pravedniji u kontekstu cijena. To ne znači da se zalažemo za to da električna energija za kućanstva bude skuplja, nego da jednostavno postoji jedan realni balans koji je zastupljen na tržištu“, rekao je Sabo.

Tomaž Orešič, potpredsjednik Resalte, rekao je da se isplativost baterijskih sustava ne može generalizirati i da ovisi o profilu potrošnje.

„Ne, to se ne može generalizirati. Sve ovisi o profilu potrošnje, o prošlosti, o tome je li riječ o nekom turističkom potrošaču. Baterije se isplate, mogu reći, ali financijska korist od baterije gleda se na tri načina“, rekao je Orešič.

Objasnio je tri osnovna modela zarade na baterijama.

„Jedan je upravljanje vršnom energijom, znači pikovima i opterećenjima. Drugo je arbitraža, znači da punite bateriju kad je cijena jako niska, bilo iz vlastitog solara ili iz mreže. Treće je da se to danas odlaže u nekom agregatu, gdje se prodaje operatoru prijenosnog sustava, na sekundarnim i tercijarnim rezervama“, rekao je.

Naglasio je da su baterije općenito vrlo korisne za elektroenergetski sustav.

„Generalno, da, baterija je apsolutno jako korisna za sustav. U mnogim slučajevima omogućava uključenje na snagu koju je mreža nekome pustila, smanjuje troškove investicije u mrežu i ti baterijski sustavi, bilo na razini velikih industrijskih potrošača ili na razini samog energetskog sustava, odnosno mreže, imaju jake tehničke i financijske koristi“, rekao je.

Na pitanje jesu li baterije isplative samostalno ili u kombinaciji sa solarnim elektranama, odgovorio je da se najčešće kombiniraju.

„Uglavnom se to danas radi u kombinaciji sa solarnim elektranama. Mi smo zadnjih pet godina radili solare, uglavnom rooftop projekte na krovovima industrijskih i komercijalnih objekata, i sad se njima dodaje baterija. Inače, kod nekih tipova kupaca baterije se mogu isplatiti i samostalno, pogotovo kod onih koji imaju jako nestabilan profil potrošnje“, rekao je.

Objasnio je i tko danas najviše zarađuje na baterijama.

„Zarađuju oni koji su prvi došli na tržište, koji budu kao neki agregatori za baterijske kapacitete u ovom vrijednosnom sustavu. Kod vas su još prilično visoke cijene sekundarne i tercijarne regulacije iz rezerve, tako da će oni koji su došli prvi sigurno sada zaraditi više nego oni koji će doći za jednu, dvije ili tri godine“, rekao je.

Dodao je da se značajna zarada ostvaruje i kroz pametno korištenje viškova energije.

„Najviše se zarađuje tako da tijekom dana koristiš višak energije iz vlastitog solara ili kad su negativne ili niske cijene na tržištu, puniš baterije i koristiš ih kasnije u svojem profilu potrošnje. Znači, tu te baterije donose i svoje financijske koristi, a istovremeno se i bolje koriste“, zaključio je Orešič.

Na konferenciji Jutarnjeg lista o energetici, jedan od sudionika panela bio je Željko Šmitran, direktor NGEN smart energy systems, koji je govorio o konkretnim iskustvima NGEN-a u razvoju i implementaciji velikih baterijskih sustava za pohranu energije u Hrvatskoj.

Šmitran je istaknuo kako NGEN, osim developerske uloge, u projekte ulazi i kao investitor, što im omogućuje dubinsko razumijevanje svih faza projekta – od financiranja i regulative do tehničke izvedbe i operativnog upravljanja. Kao posebno važan primjer naveo je upravo završetak prve faze baterijskog sustava kod Šibenika, snage 10 MW, koji predstavlja jedan od najznačajnijih takvih projekata u Hrvatskoj.

„Baterijski sustavi danas više nisu samo tehnički dodatak mreži, već ključna infrastruktura za stabilnost elektroenergetskog sustava i integraciju obnovljivih izvora. Projekt kod Šibenika pokazuje da Hrvatska ima znanje, partnere i kapacitet za realizaciju ovakvih sustava u realnim rokovima“, naglasio je Šmitran.

Govoreći o budućnosti baterijskih sustava, posebno je istaknuo važnost pametnog i aktivnog upravljanja baterijama. Prema njegovim riječima, pravilno upravljanje ne donosi samo tehničke benefite za mrežu, već otvara i dodatne izvore prihoda kroz sudjelovanje na tržištima električne energije i pomoćnih usluga.

„Baterija nije samo ‘spremnik energije’. Ona je aktivan sudionik tržišta. Upravljanje baterijama omogućuje optimizaciju rada sustava, dodatne prihode i brži povrat investicije, ali zahtijeva znanje, iskustvo i jasna pravila“, rekao je.

Šmitran je pohvalio suradnju s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kao i s izvršnom vlašću, istaknuvši da su takva partnerstva ključna za ubrzanje energetske tranzicije. Naglasio je kako bez institucionalne podrške i razumijevanja specifičnosti ovih projekata ne bi bilo moguće ostvariti značajnije pomake.

U zaključku je upozorio na potrebu kontinuiranog dijaloga između svih dionika – investitora, regulatora, operatora sustava i državnih institucija – kako bi se zakonski okvir uspješno provodio i prilagođavao razvoju tehnologije.

„Energetski ciljevi Hrvatske su ambiciozni, ali ostvarivi. Ključ uspjeha je otvoren dijalog i spremnost na prilagodbu. Zakonodavni okvir mora pratiti realne potrebe tržišta i tehnologije, a svi dionici moraju biti uključeni u taj proces“, poručio je Šmitran.

Sabo je rekao da su cijene električne energije za kućanstva u Hrvatskoj među najnižima u Europi jer su regulirane, dok je situacija za industriju znatno nepovoljnija.

„Točno je da je električna energija za kućanstva među najnižima u Europi zato što je regulirana. S druge strane, za industriju postoje analize koje pokazuju da je ona jedna od najskupljih, čak i u usporedbi s nekim slabije razvijenim zemljama, gdje je industrija slabije razvijena i gdje je standard viši, što zapravo ne odražava realno stanje“, rekao je Sabo.

Upozorio je da tržište opskrbe električnom energijom u Hrvatskoj nije dovoljno razvijeno.

Smatra da bi otvaranje HEP-ovih proizvodnih postrojenja tržištu moglo dovesti do pravednijeg odnosa cijena.

„U jednom trenutku, kada se HEP-ova proizvodna postrojenja budu otvorila tržištu i kada ih budu morali plasirati na burzu, gdje mi svi nabavljamo električnu energiju, tada će se stvoriti okruženje i tržišni mehanizmi da će taj balans biti ipak malo pravedniji. To ne znači da se zalažemo za to da električna energija za kućanstva bude skuplja, nego da jednostavno postoji jedan realni balans koji je zastupljen na tržištu“, rekao je Sabo.

Dodao je da u strukturi cijene struje za industriju veliki udio imaju i druge stavke, a ne samo sama energija.

„U samom trošku električne energije, osim cijene same energije, postoje i relativne stavke mrežarine, koja se sastoji od prijenosnog i distribucijskog dijela, isto tako razne naknade i trošarine koje su zapravo u samoj strukturi jednog kilovatsata. Tu svakako postoji određeno rasterećenje i postoje određene inicijative da se to smanji“, rekao je.

Branimir Šteko, direktor sektora pametnih gradova i mikromreža u KONČAR-u, rekao je da se rasprava o budućnosti energetike svodi na pitanje dostatnosti izvora, skladištenja energije i priključa

ka na mrežu.

Objasnio je da se elektroenergetski sustav mijenja iz centraliziranog u decentralizirani.

„Do sada smo imali centralizirane izvore za koje se gradila mreža i to je funkcioniralo tako da smo imali jednosmjerni prolaz energije. A sada imamo dvosmjerni prolaz energije, imamo proizvodnju na mjestu potrošnje, imamo korisnike i imamo puno decentraliziranih izvora“, rekao je.

Naglasio je da je cilj maksimalno iskoristiti sve elemente sustava.

„To je nadogradnja ove priče koju sada govorimo, da utiliziramo i iskoristimo maksimalno sve elemente sustava. Ako imamo bateriju, da je iskoristimo u smislu vršne snage, ako imamo solar, da višak spremimo u bateriju i da ga rasteretimo u vršnim opterećenjima kasnije“, rekao je.

Upozorio je da ni Hrvatska nije poseban slučaj.

„Mi nismo nekakav specijalan slučaj. Njemačka isto tako ima ozbiljnih problema s rokovima izgradnje jednog ozbiljnijeg dalekovoda, koji ide bliže prema 20 godina ili prema 10 godina“, rekao je.

Objasnio je razliku između skladištenja klasičnih energenata i električne energije.

„Do sada ste u sustavu imali skladištenje tako da ste imali tank nafte, imali ste deponiju ugljena, imali ste akumulacijsko jezero. Specifičnost električne energije je da je moramo potrošiti u isto vrijeme kada je proizvodimo. Ako je ne pretvorimo u vodik ili u baterijski spremnik energije, onda nemamo gdje s njom“, rekao je, te naglasio je važnost mikromreža kao rješenja za ograničenja mrežnih kapaciteta.

„Mi znamo da nećemo moći dobiti kapacitete na mreži koje želimo i onda idemo u takozvane mikromreže. Mikromreže su trenutno novi strateški stup u KONČAR-u. One objedinjuju na mjestu potrošnje, od jednog ili više kupaca, proizvodnju, potrošnju, skladištenje i priključak na mrežu“, rekao je.

Tamara Kelava, voditeljica Odjela za energetiku, zaštitu okoliša i komunalno gospodarstvo HGK, rekla je da je geotermalni potencijal Hrvatske vrlo velik, ali da još postoje prepreke za snažniji razvoj projekata.

„Kao što smo čuli i u uvodu, geotermalni potencijal u Hrvatskoj je velik. U nacionalnom energetskom planu za 2030. godinu predviđeno je 68 megavata. Mi imamo radnu skupinu u okviru naše udruge za obnovljive izvore energije za geotermalnu energiju i postoji veliki interes i za proizvodnju električne energije i u toplinske svrhe i za poljoprivredu“, rekla je Kelava.

Naglasila je da u području proizvodnje električne energije još uvijek postoje neriješena pitanja.

„U sadašnjoj proizvodnji električne energije imamo nekoliko stvari koje još uvijek nisu riješene, ali su na putu rješavanja. Investitorima nedostaju kvote, pa se nadamo da će taj iznos od 68 megavata biti osiguran kvotama“, rekla je.

Dodala je da je stvarni potencijal znatno veći od onoga predviđenog planovima, te napomenula da se radi na modelu financiranja i otkupnoj cijeni energije.

„Radi se na premijskom sustavu, odnosno na načinu kako će se financirati ta cijena energije“, rekla je.

Posebno je naglasila važnost zakonodavnih promjena.

„Do sada je geotermalna energija bila u vidu svrstana među ugljikovodike. Na naše zadovoljstvo sada je, kroz zadnji zakon o istraživanju i eksploataciji georesursa, pokrenuto to da će geotermalna energija biti posebno izdvojena. To je nešto što smo apostrofirali radom u radnoj skupini proteklih par godina“, zaključila je Kelava.