Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu.
Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Energija, volja, ljubav, upornost, predanost, znatiželja... Puno je elemenata koje zahtijeva život na zemlji i od zemlje. Baviti se poljoprivredom nikada nije bio samo posao, nego i način života koji ima svoje zakonitosti bez kojih uspjeha nema.
Toga je, u vrijeme kada je odlučivala o svojoj budućnosti, bila svjesna i 24-godišnja Ivana Ligda, djevojka iz Jelisavca kod Našica, nova junakinja našeg serijala u sklopu izbora najboljeg mladog hrvatskog poljoprivrednika. Djevojka koja ulaskom u traktor, uzimanjem motike u ruke ili strpljivim ručnim odstranjivanjem trave sa svojih njiva ruši stereotipe i potvrđuje da za bavljenje poljoprivredom nisu bitne ni godine ni spol, već prvenstveno elementi koje smo naveli na početku ovog teksta. Ivana je to znala još od ranog djetinjstva, pa joj danas, kada već ima i svoj OPG, ništa od toga nije strano.
U polju od malih nogu
- Poljoprivreda je kod nas obiteljska tradicija koju je pokrenuo pokojni djed Josip, uz kojeg sam i ja zavoljela ovaj posao. Kako me kao šestogodišnju djevojčicu posjeo u traktor, tako mi je odredio životni put, pri čemu to nije bilo na silu, već sam jednostavno sve to zavoljela. Poljoprivreda je kod mene od malih nogu bila i ostala način života. Nije mi bio problem još u osnovnoškolskoj dobi ustajati u šest ujutro da bih s nadničarima išla kopati repu, pri čemu me nitko na to nije tjerao, nego je to bila moja želja.
To me oblikovalo i usmjeravalo, zato sam tu i ostala - sa širokim mladenačkim osmijehom priča djevojka koja je ponosna na obiteljske korijene i tradiciju, koju su nastavili i njezini roditelji Ivica i Sanja, kao i brat Matej, koji također ima svoj OPG, a vjeruje da će tako biti i s najmlađim bratom Marinom. Uz spomenutog djeda Josipa, u svemu je veliku ulogu imala i još uvijek ima i baka Marija. A oni se, pak, ponose svojom Ivanom. Kako i ne bi, ako se zna da je naša sugovornica već završila preddiplomski studij na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku i stekla zvanje inženjerke agronomije, pri čemu je i ponosna vlasnica dekanove nagrade.
Trenutačno je pri kraju diplomskog studija Biljne proizvodnje na istom fakultetu, a osim što od prije godinu dana vodi svoj OPG na kojem na 10 hektara uzgaja soju i kukuruz te na 0,17 hektara češnjak, Ivana paralelno radi i u obiteljskoj poljoprivrednoj ljekarni.
- Ma, nije problem. Sve se stigne kada se čovjek organizira. Naravno, puno znači i pomoć obitelji, pogotovo oca i brata u radu na zemlji, jer i oni imaju svoje OPG-ove, a zajedno obrađujemo 200 hektara, pri čemu, kada se radi, nema striktne podjele, nego svi radimo sve. Konačno, samo se tako i može uspjeti u ovom poslu, ali i općenito u životu. Zajedništvo je ključ - istaknula je Ivana, koja je prošle godine odlučila napraviti mali odmak od uobičajene proizvodnje njezine obitelji.
- Na fakultetu smo učili o luku i tada sam se upoznala s brojnim prednostima češnjaka, pa tako i da ima puno ljekovitih svojstava, između ostalog i u prevenciji pojedinih vrsta karcinoma, što mi je bilo i dodatno emotivno jer mi je djed preminuo od tumora. Tako sam dobila dodatan motiv da češnjak uvedem na svoj OPG i tako ga ojačam.
Naime, svjedoci smo da cijene pšenice i uljarica već godinama stagniraju, a troškovi proizvodnje su otišli u nebo, što posebno osjećamo ove sezone uslijed poskupljenja plavog dizela i mineralnih gnojiva. Redovito pratim i stanje na tržištu žitarica i uljarica, koje su i dalje iste, pa u češnjaku vidim veliku perspektivu - veli mlada Slavonka, koja posebno ističe kako sav posao oko češnjaka, od sadnje preko prihrane do okopavanja, obavlja ručno.
Češnjak za budućnost
- Ovaj korak predstavlja strateški pomak prema tržišno atraktivnijim kulturama koje omogućuju širenje i jačanje OPG-a, koji gradim na osobnom radu, stalnom učenju i spremnosti na uvođenje inovacija u proizvodnju. Dugoročni cilj mi je postupno povećavati proizvodnju i modernizirati gospodarstvo, pa se planiram prijaviti na fond za mlade kako bih kupila mehanizaciju koja je specijalizirana za češnjak - najavljuje naša sugovornica, koja ističe i ulogu formalnog obrazovanja.
- Fakultet mi je puno pomogao jer sam imala priliku naučiti kako se neki poslovi mogu obaviti na drugačiji način nego što su radili moj djed i tata. Ipak, najviše mi je pomoglo što sam se okružila dobrim ljudima, kolegama s kojima odlično surađujem i razmjenjujem informacije i iskustva.
Tako mi je jedan kolega otkrio kako jedna sorta pšenice ima visoki potencijal, pa sam odlučila s time probati i pokazalo se da je to točno, jer sam na kraju od te sorte imala kvalitetniju pšenicu. Suradnja s profesorima također je izvrsna. Nas malih i mladih proizvođača nema puno i zato se moramo povezivati, biti u dobrim odnosima, surađivati i stvarati sinergiju - otkrila je Ivana, koju smo pitali kako stariji članovi obitelji prihvaćaju nove ideje.
- Iskreno, neke moje ideje i razmišljanja nerijetko se kose s onima moga tate, pa zato sve što radimo novo prvo napravimo na manjoj površini kako bismo dobili najbolju povratnu informaciju i uvidjeli ima li to smisla. Njegovo je iskustvo iznimno važno i uvijek rado poslušam što ima za reći. Znamo se i posvađati, ali to je normalno. No, isto tako mislim da su važne i nove ideje mladih ljudi, kao i njihova primjena u praksi, jer samo tako, povezivanjem iskustva i novih znanja, možemo unaprijediti poljoprivredu - naglasila je Ivana, koja je svjesna da oko poljoprivrede ima i upitnika.
- Teška su vremena, izazovna, puno je stresa, užurbanosti..., ali kada odem na njivu i vidim biljku kako raste, u tome vidim svoj trud i to je slika koja me ispunjava i motivira da još više i jače zapnem. Uvijek se u životu, pa tako i u poslu i na fakultetu, vodim principom - kako siješ, tako ćeš i žeti. To me vodilo kroz život, u kojem sam naučila da se ne smije odustajati, ne treba se bojati, već raditi i pokušavati, pa ni rezultat neće izostati.
Poljoprivreda je apsolutno grana koja ima budućnost i koja nikada neće propasti, jer mi se bavimo proizvodnjom hrane koja je čovjeku svakodnevna potreba. Nažalost, sve je manje obradivih površina zbog urbanizacije, ali ovaj posao ima svoju svijetlu budućnost, pri čemu treba i okretati proizvodnju, tražiti nova rješenja kako bismo bili uspješniji i bolji - poručila je mlada Slavonka.
IME I PREZIME: Ivana Ligda
DOB: 24
MJESTO: Jelisavac
ZANIMANJE: inženjerka agronomije, završna godina diplomskog studija Biljna proizvodnja
POVRŠINA ZEMLJE: 9,52 hektara
PROIZVODNJA: kukuruz, soja, češnjak
POSLOVNI MOTO: Kako siješ, tako ćeš i žeti
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....