Pentagon testira novi sustav. Ratovanje više nikad neće biti isto

Kada se danas govori o umjetnoj inteligenciji, većina ljudi pomisli na chatbotove koji pomažu pri pisanju tekstova, programiranju ili traženju informacija. No ista tehnologija sve se brže seli i u jedan od najosjetljivijih sustava na svijetu – vojno planiranje. U Pentagonu se posljednjih mjeseci testiraju alati koji koriste modele umjetne inteligencije slične onima u popularnim chatbotovima, ali s jednom bitnom razlikom: umjesto sastavljanja e-mailova, oni mogu predlagati planove vojnih operacija.

Najnovije demonstracije takvog sustava razvio je Palantir, američka tehnološka tvrtka koja već godinama surađuje s obavještajnim i obrambenim institucijama. Kako piše Wired, prezentacije tog sustava pokazuju kako bi vojni analitičari mogli jednostavno opisati situaciju na terenu, a AI bi zatim predložio nekoliko mogućih operativnih scenarija – od raspoređivanja snaga do procjene rizika različitih vojnih poteza.

Umjetna inteligencija ubila je djevojčice u Teheranu. Tko je kriv, čovjek ili stroj?

U demonstracijama koje su vidjeli novinari, AI sustav mogao je analizirati obavještajne podatke i sugerirati konkretne opcije, primjerice raspoređivanje lovaca, pomorskih snaga ili drugih vojnih resursa. Zapovjednik bi zatim mogao postavljati dodatna pitanja, tražiti procjenu posljedica ili zatražiti alternativni scenarij. Ideja je, barem službeno, da umjetna inteligencija služi kao analitički alat i savjetnik, dok konačne odluke i dalje donose ljudi.

U napadu na Iran korišteni su AI sustavi koji su analizirali obavještajne podatke i znatno skratili vrijeme od identifikacije cilja do napada

Akasbashi/sipa Press/profimedia

Takav pristup zapravo je nastavak projekta koji Pentagon razvija već gotovo deset godina. Jedan od najvažnijih programa je Project Maven, pokrenut 2017. kako bi američka vojska počela sustavno koristiti umjetnu inteligenciju u analizi podataka s bojišta.

U početku je Maven bio relativno ograničen sustav. Algoritmi su analizirali ogromne količine video-snimaka s dronova i satelita te pomagali analitičarima prepoznati objekte poput vozila, zgrada ili vojnih instalacija. No kako se tehnologija razvijala, projekt je prerastao u mnogo širi sustav koji integrira podatke iz različitih izvora – od satelitskih snimaka i senzora do presretnutih komunikacija.

Danas umjetna inteligencija može u nekoliko sekundi pregledati količinu podataka za koju bi ljudskim analitičarima bili potrebni dani ili tjedni. Upravo ta brzina postaje ključna prednost u modernom ratovanju. Vojni stratezi često govore o tzv. ‘kill chainu‘ (lanac otkrivanja i uništenja cilja), dakle lancu odlučivanja koji počinje identifikacijom cilja, a završava operacijom na terenu. Umjetna inteligencija taj proces može dramatično ubrzati.

Sljedeći korak je ono što Pentagon sada testira – AI koji ne samo da analizira podatke nego i pomaže u planiranju operacija. Jedna od inicijativa koja ide u tom smjeru je projekt Thunderforge, koji razvija Defense Innovation Unit, organizacija američkog Ministarstva obrane zadužena za suradnju s tehnološkim sektorom.

Cilj tog projekta je kombinirati velike jezične modele, simulacije i digitalne ratne igre kako bi vojni planeri mogli testirati različite scenarije i procijeniti njihove posljedice prije nego što se donese stvarna odluka. Drugim riječima, AI bi mogao odigrati stotine virtualnih verzija iste operacije i zapovjednicima pokazati koji scenarij ima najveće šanse za uspjeh.

Palantir je pritom jedna od kompanija koja je najdublje integrirana u takve sustave. Tvrtka je osnovana početkom 2000-ih i brzo se specijalizirala za analizu velikih količina podataka za obavještajne službe. Danas njezin softver koriste američka vojska, obavještajne agencije i niz saveznika.

Suradnja se ne odvija samo na razini SAD-a. NATO je 2025. potpisao ugovor s Palantirom za implementaciju sustava Maven Smart System, platforme koja koristi umjetnu inteligenciju za analizu operativnih podataka i brže donošenje odluka.

Peter Thiel, suvlasnik Palantira

Marco Bello/getty Images/profimedia

Takvi sustavi mogu objediniti informacije iz velikog broja izvora: satelita, dronova, radara, logističkih baza i komunikacijskih mreža. Zapovjednici tako dobivaju digitalnu sliku bojišta gotovo u realnom vremenu. AI zatim može analizirati te podatke i predložiti potencijalne poteze.

No kako tehnologija napreduje, raste i zabrinutost oko njezine uporabe. Kritičari upozoravaju da algoritmi mogu pogriješiti, pogotovo kada rade s nepotpunim ili pogrešno interpretiranim podacima. U vojnom kontekstu takva pogreška može imati ozbiljne posljedice.

Još veće pitanje je koliko se odlučivanja uopće smije prepustiti algoritmima. Stručnjaci za sigurnost upozoravaju da postoji rizik da zapovjednici počnu previše vjerovati sustavima umjetne inteligencije, posebno kada oni nude brze i uvjerljive analize. U tom slučaju čovjek bi mogao postati tek formalni potvrđivač odluka koje je zapravo generirao algoritam.

S druge strane, vojni planeri tvrde da je takva tehnologija nužna jer i potencijalni protivnici ubrzano razvijaju slične sustave. Kina, primjerice, posljednjih godina intenzivno ulaže u umjetnu inteligenciju za vojne svrhe, uključujući autonomne sustave, analizu podataka i digitalno planiranje operacija.

Anthropic tuži Pentagon zbog diskriminacije jer mu je tvrtka postavila ograničenja

U tom kontekstu Pentagon umjetnu inteligenciju vidi kao ključni element budućih sukoba. Ratovanje se već sada mijenja brže nego u bilo kojem razdoblju nakon hladnog rata. Dronovi, sateliti i senzori proizvode goleme količine podataka, a bez automatizirane analize gotovo je nemoguće donijeti pravovremene odluke.

I upravo tu dolazimo do paradoksa modernog ratovanja. Tehnologija koja je nastala kako bi pomagala ljudima u svakodnevnim zadacima – odgovarala na pitanja, pisala tekstove ili analizirala podatke – sada postaje dio sustava koji planiraju vojne operacije.

U praksi to znači da bi zapovjednici u budućnosti mogli voditi svojevrsni dijalog s umjetnom inteligencijom. Umjesto dugih analitičkih sastanaka, prvi nacrt operacije mogao bi nastati kroz razgovor s digitalnim sustavom koji u nekoliko sekundi generira scenarije i procjenjuje njihove posljedice.

Iako će konačna odluka i dalje biti u rukama ljudi, jedno je već sada jasno: u ratovima 21. stoljeća zapovjednici neće razgovarati samo sa svojim analitičarima i savjetnicima. Sve češće razgovarat će i s algoritmima.