Priuštivo stanovanje nije samo socijalno, nego i gospodarsko pitanje

Stan nije samo krov nad glavom, nego i preduvjet funkcioniranja gospodarstva. Bez dostupnog stanovanja nema učinkovite mobilnosti radne snage, lakšeg zapošljavanja, zadržavanja mladih ni ravnomjernog regionalnog razvoja. Priuštivo stanovanje nije samo socijalno, već i važno gospodarsko pitanje.

Gospodarstvu trebaju ljudi, a ljudima mjesto na kojem mogu živjeti u skladu sa svojim primanjima. Kada troškovi stanovanja postanu previsoki, radnici teže prihvaćaju posao u drugom gradu, tvrtke teže privlače i zadržavaju zaposlenike, a mladi odgađaju osamostaljivanje i zasnivanje obitelji ili odlaze u inozemstvo. Istodobno se smanjuje raspoloživi dohodak kućanstava, a time i prostor za potrošnju i štednju.

"Ako želimo povećati produktivnost, privući investicije i osigurati dugoročan rast, moramo stvarati uvjete u kojima ljudi mogu živjeti ondje gdje rade", poručuje potpredsjednica HGK Marija Šćulac. Stanovanje zato treba promatrati kao dio gospodarske infrastrukture, jednako kao prometnu povezanost ili dostupnost drugih ključnih javnih i poslovnih sadržaja.

Različiti modeli

Nacionalni plan stambene politike do 2030. i Zakon o priuštivom stanovanju važni su koraci prema sustavnijem rješavanju ovih izazova. Predviđaju različite modele, od javno poticane gradnje i priuštivog najma do potpora za stjecanje prve nekretnine i obnove postojećeg fonda. Uključivanje gradova, općina i županija omogućuje prilagodbu mjera lokalnim potrebama.

Šćulac ističe da novi propisi tek otvaraju prostor te da će ključna biti provedba. "Za gospodarstvo je važno da se stambena politika provodi predvidljivo, uz jasne kriterije, stabilno financiranje i učinkovite administrativne postupke. Razvoj priuštivog stanovanja prilika je za čitav lanac domaćeg gospodarstva - od projektiranja i inženjeringa do proizvodnje građevinskog materijala, izvođenja radova, opreme i održavanja. Stabilan višegodišnji program stanogradnje omogućio bi poduzećima bolje planiranje, ulaganja u tehnologiju i zapošljavanje", poručuje Šćulac.

Cijene postaju prepreka

Modularna i montažna gradnja, standardizacija projekata i digitalne tehnologije mogu dodatno skratiti rokove i smanjiti troškove bez kompromisa u kvaliteti i energetskoj učinkovitosti.

Ipak, veća ulaganja sama po sebi ne jamče priuštivije stanovanje. Ako dostupnost zemljišta, dozvole, infrastruktura i kapaciteti građevinskih tvrtki ne prate rast potražnje, rezultat mogu biti dodatni pritisci na cijene. "Cilj zato mora biti povećanje ponude uz veću produktivnost, a ne samo povećanje građevinske aktivnosti. Gospodarstvu je potreban stabilan i ravnomjerno raspoređen investicijski ciklus, usklađen s kapacitetima izvođača i domaćih dobavljača", smatra Šćulac.

Nedostatak radne snage jedan je od ključnih izazova, ali više nije dovoljno pitati samo koliko ljudi imamo na raspolaganju. Jednako je važno mogu li ti ljudi živjeti gdje su potrebni.

Visoke cijene stanovanja postaju prepreka zapošljavanju jednako kao nedostatak vještina ili prometna nepovezanost. To je posebno izraženo u velikim gradovima i turističkim središtima, gdje cijene najma mogu biti visoke u odnosu na primanja zaposlenih u turizmu, ugostiteljstvu, graditeljstvu, trgovini, zdravstvu i drugim djelatnostima. Poslodavci zbog toga teže popunjavaju radna mjesta, a troškovi privlačenja i zadržavanja zaposlenika rastu. Šćulac smatra da u suradnji s državom i lokalnom samoupravom privatni sektor može sudjelovati u razvoju dugoročnog najma i drugih modela stanovanja za zaposlene, osobito u sredinama s manjkom radnika.

Priuštivo stanovanje jednako je važno za demografiju. Ako se mladi ne mogu osamostaliti i planirati obitelj, smanjuje se mogućnost da svoju budućnost grade u Hrvatskoj. Zato stanovanje ne možemo planirati izolirano od radnih mjesta, vrtića, škola, zdravstvene skrbi i prometne povezanosti.

Dio istog rješenja

"Odgovornost pritom nije samo na jednoj razini. Država treba osigurati stabilan regulatorni okvir, predvidljivo financiranje, učinkovite postupke te bolje korištenje javnog zemljišta i neiskorištenih nekretnina", poručuju iz HGK.

Gradovi i općine trebaju pripremati zemljišta i infrastrukturu, razvijati lokalne stambene programe i povezivati stanogradnju s prometnim i javnim sadržajima. Privatni sektor može pridonijeti kapitalom, znanjem, inovacijama i učinkovitošću.

Javno-privatna partnerstva i ulaganja u dugoročni najam mogu povećati ponudu ako su pravila transparentna, rizici jasno raspoređeni, a obveze u pogledu cijene i kvalitete precizno definirane. Hrvatska gospodarska komora pritom može povezivati javni i privatni sektor, zastupati potrebe gospodarstvenika i predlagati mjere kojima se stambena politika pretvara u provedive projekte.

Interesi gospodarstva i građana ovdje nisu suprotstavljeni: održivi poslovni modeli i veća ponuda stanova mogu biti dio istog rješenja.

Potpredsjednica HGK Marija Šćulac

Hgk

Sadržaj nastao u suradnji s HGK