Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih.
Stipe Šunić, najstariji sin u obitelji, voli za sebe reći da je prijestolonasljednik koji se sa studija na ZŠEM-u u Zagrebu vratio u Bukovicu kako bi uzgajao masline, češnjak, krumpir, salatu, ciklu i ostalo povrće i voće, uključujući badem, te na imanju ugostio što više gostiju. Stipe Šunić u mjestu Rodaljice pokrenuo je vlastiti OPG, izletište i agroturizam pod nazivom Srce Bukovice. Na izboru za najbolji OPG "Zlata vrijedan" proglašen je najboljom mladom nadom u poljoprivredi.
Šunić je postao i ozbiljan maslinar. Zasad njegov OPG "Šunić Stipe" ima oko 700 stabala maslina. U poljoprivredi su Rodaljice nadaleko poznate po češnjaku, koji obitelj Šunić uzgaja generacijama.
"Učimo naše goste razlikama između domaćeg i uzgojnog luka, domaćeg i uvezenog badema, pomidora... jaja. Imamo 700 stabala maslina u selu, oko 200 stabala badema te oko 10 hektara obradive zemlje u Rodaljicama.
Otac je na svojem OPG-u posadio 4000 stabala maslina i obrađuje 45 hektara zemlje. Naravno da i njemu pomažem, isto kao što i on meni pomaže. Cilj nam je posaditi još maslina i imati u konačnici 5500 stabala maslina.
U susjedstvu nam je OPG kojemu je nositelj Brane Šunić, čije je maslinovo ulje dobilo zlato na ocjenjivanju u New Yorku. Posadili smo iste sorte kao i on. Doduše, naš susjed Brane Šunić bazira se više na monosortna ulja dok mi radimo kupaže. Međutim, zna puno više od nas o maslinarstvu, tako da od njega učim", ističe Stipe Šunić, nositelj OPG-a, te dodaje da ozbiljnije uzgajaju još češnjak i krumpir te sve vrste povrća i voća koje mogu uspijevati na ovom području, a njih je puno.
"Ono što nemamo ili nam nestane za potrebe našeg ugostiteljstva nabavimo u selu ili u okolnim selima. Problem Bukovice je nedostatak vode. Volimo zato reći da je naša zemlja škrta. Ponosan sam što uzgajamo svoje, a ono što nam nedostaje nabavljamo od nama poznatih poljoprivrednika zahvaljujući mreži poznanstava i partnerstava", pojašnjava Stipe.
Stipe Šunić priznaje da se nije vidio u struci i u onome što je studirao, stoga se vratio na selo i sada uživa u poslu.
"Prethodno sam razmišljao čime ću se baviti i sjetio se dječačkog sna i situacija kada sam se s prijateljem Tomom penjao na brdo i divio se ljepoti Bukovice. Želio sam da što više ljudi vidi tu ljepotu onako kako je ja vidim. Razmatrao sam tržišne prilike. Kako je u okolici, na području Bukovice i Ravnih kotara, izgrađeno dosta kuća za odmor, vidio sam priliku da gosti tih kuća dobiju sadržaj. Odlučio sam približiti im običaje, ponuditi domaću hranu i biti kanal lokalnim obiteljskim gospodarstvima za plasman njihovih proizvoda. Svi koji dođu k nama, osim što mogu ručati ili večerati, mogu vidjeti imanje, družiti se sa životinjama i biti aktivni u prirodi. Shvatio sam vrlo rano da treba iskoristiti ono što imaš. Činjenica je da nisam izmislio toplu vodu, samo sam se vodio zdravim razumom", govori nam Stipe koji se u poslu koristi svojim vještinama, a to su prije svega pristupačnost, kreativnost, komunikativnost, znanje stranih jezika i obrazovanje stečeno na školovanju, putovanjima i druženjima.
Iskoristio je, kaže, poduzetnički duh roditelja koji se bave kamenom, infrastrukturu, poznavanje starih običaja i kulture te je pokrenuo agroturizam u sklopu OPG-a. Dodatna djelatnost mu je izletište Srce Bukovice. Praksu je stekao u obližnjim restoranima i ugostiteljskim objektima.
"Gosti koji dolaze na naše domaćinstvo u pravilu kupe za sebe i za prijatelje češnjak, krumpir i maslinovo ulje. I to ne samo naše nego i sir, pršut... sve što se nalazi u našoj ponudi, a proizveli su lokalni ljudi", otkriva Šunić te napominje da goste na imanje primaju treću godinu i da je zadovoljan razvojem situacije. "Na tjednoj bazi dolaze nam Amerikanci, a najzastupljeniji su nam gosti s kruzera. Grupe od njih dvadesetak dolaze na degustacije, ručak, večeru i izlet, i jako smo zadovoljni, a dolaze i učenici osnovnih škola prilikom nastave u prirodi. U sezoni su nam česti gosti iz kuća za odmor, a izvan sezone, osim učenika, dolaze domaći ljudi iz cijele Dalmacije", kaže naš sugovornik.
Stipe Šunić, osim na oca Matu, u poslu se oslanja i na majku Marinu, koja je prije nekoliko godina proglašena najuzornijom seoskom ženom u Hrvatskoj. "Majka mi je jako dobra poveznica s lokalnim proizvođačima i kulturno-umjetničkim društvima, organizira manifestacije... Pomažu mi u poslu i braća Ante i Luka te sestra Lucija onoliko koliko mogu. Kada je veći opseg posla, pomažu rodbina, prijatelji, susjedi...", ističe Stipe.
"Objekt je obložen benkovačkim kamenom. Plan je razvijati se u maslinarstvu i uzgoju češnjaka. Bit ću iskren, poljoprivreda nije uvijek bila moj san, nego san moga oca, ali sam je zavolio. A što se tiče agroturizma, maštam o difuznom kampu. To mi je želja, a hoću li je ostvariti, pitanje je", otkriva Stipe.
Objekt Srce Bukovice pun je umjetničkih i etno eksponata. Jedan od upečatljivijih je suvenir "roge", koji je od prošle godine pod zaštitom UNESCO-a. "Moja majka i dvije starije susjede pokrenule su zaštitu jer jako malo žena to danas zna raditi. Sada se organiziraju radionice kako bi se naučilo izrađivati roge", napominje Šunić.
Na imanju Srce Bukovice niz je različitih životinja: krave, psi, magarci, ovce, koze, kokoši... "Cilj mi je napraviti Kokograd, Patkograd, Kravograd... Radim na ostvarenju svog sna, a cilj mi je da što više ljudi posjeti Srce Bukovice i ovaj kraj te da podignemo standard ljudi koji ovdje žive. Imam poseban senzibilitet prema starijim ljudima koji tu žive, prema susjedu koji uzgaja 40 krava, a teško proda telad. Volio bih da preko mog OPG-a oni plasiraju sve što uzgoje i uberu", naglašava Stipe Šunić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....