Nakon više od godinu dana pauze na male ekrane vraća se naša najpoznatija pustolovka, ovisnica o adrenalinu, bajkerica, novinarka, fotografkinja, snimateljica i TV voditeljica Riana Petanjek. Nije ona tu pauzu iskoristila da bi se, ako ste i pomislili, malo odmorila na nekoj tropskoj destinaciji uz koktelčiće, sunce i plažu, nego kako bi se našla u novoj, uzbudljivoj avanturi koju će nam prikazati u šest novih epizoda omiljene putopisne emisije “Coolturist”, koja se ove subote počinje prikazivati na Novoj TV.
Bio je to povod da se još jednom nađemo iako njezine avanture pratimo već desetak godina, još otkako je posve sama na moćnom motociklu Harley-Davidson “projahala” prostranstvima vjerojatno najpoznatije ceste na svijetu, američke Route 66, što je detaljno opisala u svojem putopisnom prvijencu “Slane banane”. Oduševljavala nas je zatim putopisima iz Južne Amerike, gdje je, također sama, zalazila u mnoge predjele u koje se mnogi ne bi odvažili zaći, nakon toga je objavila knjigu “Do kraja svijeta i natrag”, a sada si je zadala cilj usred zime pogledati što se to lijepo može naći na nekima od najhladnijih predjela našeg planeta - u Kanadi i na Aljasci. Ukratko - smrznula se, ali smo je odledili uz kavu i čašicu razgovora, koji se otegao na nekoliko sati jer se uistinu teško zasititi njezinih nevjerojatnih priča.
- Da je bilo lako, nije, ali bilo je to i prekrasno iskustvo. Nekad sam bila i na minus trideset Celzijevih stupnjeva. No, to je drugačija zima nego naša, zrak je vrlo suh, tako da mi je na ovih nekoliko stupnjeva ispod nule u Zagrebu možda hladnije nego što mi je bilo tamo na minus dvadeset - kroz smijeh nam govori avanturistica.
Aljaska ju je toliko oduševila da joj je postala omiljena destinacija od pedesetak zemalja svijeta koje je dosad proputovala, i to ne kao turist, nego, kao što i samo ime emisije kaže, “cool turist”, koji na nekoj lokaciji provede i nekoliko tjedana kako bi upoznao ljude, običaje, snimio prekrasne krajolike, divio se izlascima sunca i, naravno, trpio ekstremne vremenske uvjete.
‘Život na sjeveru’
- Aljaska je bez sumnje postala moja najdraža lokacija na svijetu. Stalno razmišljam kako se vratiti i što raditi tamo ne bi li je zvala domom, barem neko vrijeme. To je, jednostavno, zemlja potpuno drukčija od svih drugih. Ogromna prostranstva još potpuno netaknute i divlje prirode, jako malo ljudi i stanovnika koji svi žive u skladu s prirodom, divljinom i životinjama, a uz to je i zajedništvo među ljudima nekako veće i drugačije nego igdje gdje sam dosad bila i koje sam doživjela. Ljudi je, pak, vrlo malo. Može se reći da ima više medvjeda i losova nego ljudi (smijeh), ali oduvijek volim samoću i zato i putujem sama, nemam nikakvih ograničenja u istraživanju. Ljudi su topli, imala sam osjećaj kao da sam se vratila u osamdesete, ali se osjeća i taj duh Sjedinjenih Američkih Država koje obožavam, jer neko sam vrijeme i živjela u New Yorku... Jeste li gledali onu seriju ‘Život na sjeveru’? Ma, totalno to, kao da sam ušla na snimanje serije, samo u stvarnosti. Jako me se dojmilo kako ljudi žive u tim uvjetima. O prirodnim ljepotama da i ne govorim, jer je to bilo potpuno nevjerojatno… Koliko su me snijeg i led ondje hladili, toliko su me tople ljudske priče grijale i stvarno se veselim to sve prenijeti na male ekrane - otkriva Riana za Studio.
Automobilom je prolazila najopasnije ceste, koje to zapravo i nisu, nego samo zaleđena jezera koja u zimskim mjesecima služe kao “autoceste”, a kaže da samo fotoreporteri i snimatelji znaju kako se brzo baterije kamere troše na tako niskim temperaturama.
Osim na Aljasci, zanimljivo joj je bilo i u Kanadi. Smije se jednoj zgodi kada je planinarila na planini Sulphur, u Nacionalnom parku Banff, u pratnji prijateljice i prijatelja koji žive u Calgaryju. Na sebi je, kao i uvijek, imala ruksak s kamerom i fotoaparatom, dva objektiva i dronom za potrebe snimanja, kao i sa svom drugom potrebnom opremom. Prijatelj joj je džentlmenski ponudio ponijeti ruksak, a onda mu se čeljust razjapila kad ga je jedva podigao.
- Pitao me, što je to, 15 kilograma!? Rekla sam da, možda i malo više, uzela ruksak i nastavila se veselo penjati - kroz smijeh nam otkriva Riana.
Strahovi od divljine
Kaže kako se novim epizodama veseli jer su možda najbolje dosad.
- Napravila sam mnogo intervjua sa zanimljivim stanovnicima, a imam i goste te gastronomske minute u kojima ćemo pripremati hranu karakterističnu za krajeve koje sam posjetila. Iako je sve bilo zahtjevno i izazovno, jer sam opet na putovanju bila potpuno sama, nekad i satima zarobljena u automobilu na potpuno zaleđenim cestama, ne mogu reći da nisam uživala. Nekad mi je doslovno kosa narasla za centimetar od straha, koji je ovaj put bio znatno realniji nego kad se bojimo potencijalnih pljačkaša ili nečeg sličnog. Ovaj put bili su to strahovi od slijetanja s ceste, od divljine i životinja, ali ne bih to iskustvo mijenjala nizašto. Puno puta sam mislila da su mi se prsti već odavno smrznuli od snimanja na toliko niskim temperaturama i imala sam zaleđene trepavice, ali opet je sve to bilo neponovljivo - govori nam Riana, koja nakon emisije izdaje i svoju treću putopisnu knjigu, “U sjevernom filmu”.
Učenje jezika
Osim ogromnih prostranstava Aljaske i Kanade, dolaze nam i epizode iz uvijek romantične i predivne Andaluzije, te iz Nizozemske, točnije Amsterdama i njegove okolice.
- Andaluzija je isto bila totalno otkriće, posebno road tripovi između različitih gradova. Dotad nisam bila u tom dijelu Španjolske, niti sam očekivala koliko je drugačije, a opet jednako kao i ostatak zemlje. Bilo je baš svakakvih avantura, urezalo mi se u sjećanje kad sam u Malagi snimala intervju s članovima Flamenco showa i trebali su tu večer imati nastup u klubu, no kako je to bilo izvan sezone, nije se pojavio nitko osim mene. Naravno, propalo mi je snimanje samog showa uz intervju, ali smo se na kraju plesačica, vlasnik i ja družili bez obzira na njihov slab engleski i moj tada još lošiji španjolski. Učim ga i govoriti od jeseni - kaže.
Uvijek s vragolastim osmijehom na licu, Riana odlazi na snimanje još jedne epizode, a nama ostaje tek pitati je što će dalje. Neko je vrijeme ove godine provela i u Grčkoj, Norveškoj, Švedskoj... Ima li kutka svijeta u koji se još nije zavukla!?
- O da, jako ih je mnogo. Velika mi je želja istražiti Australiju, Novi Zeland, Island, Grenland, Japan... Sve me zanima i sve želim upoznati i vidjeti - iskreno kaže. No, odgovora na pitanje kada će i gdje krenuti zasad nema jer je sve, kaže, spontano i ovisi o nizu faktora.
- Vidjet ćemo! Idem kuda me put odvede - govori nam na rastanku. Ne sumnjamo da već u glavi priprema neku novu, ludu i nezaboravnu avanturu s koje će se vratiti s još boljim, smješnijim i uzbudljivijim pričama, jer ona o “crvima” u određenom dijelu tijela kod nje je više od istine, pa ju boravak na istom mjestu dulje vrijeme naprosto - živcira.