‘Ovu pjesmu nitko nije htio dvije godine. Onda je došao Halid. Autor stihova nakon toga je kupio tri stana...‘

Prije svih velikih hitova, prije ‘Eh kad bi ti‘, ‘I zanesen tom ljepotom‘, prije ‘Prvog poljupca‘, Halid Bešlić (1953. -2025.) pjevao je ‘Neću, neću dijamante‘.

- S tom pjesmom Halid Bešlić postao je pripadnik folk new wavea– rekao je za Jutarnji sociolog iz Doboja Davor Vidaković koji je o tome pisao u knjizi "Samoupravljači između čekića i srpa", a najpoznatiji je kao autor ogromne monografije o Silvani Armenulić, divi kafanskog folka.

Godine 1984. Halid je izdao album "Dijamanti", čiji je naslov proizašao iz glavne pjesme "Neću dijamante".

- Halid se ovim albumom uspio ukrcati na putovanje folk new wave-om, a tu je ostao do kraja 80-ih u borbama između popularnog pop-rocka i nadolazećeg folk ludila, u rasponu od Fadila Toskića do Esada Plavog. "Brake" u karijeri i tranzicija iz stigme u mainstream dogodila se "Prvim poljupcem" koji je skrojen u pop maniru - rekao je Davor Vidaković koji se s Halidom na Facebooku oprostio riječima "Putuj dijamante".

Brutalni 9/8 ritam pretočen u novokomponiranu pjesmu i prateći eruptivno-ridikulozni tekst, komedija od riječi svojstvena narodnjacima, učinili su "Neću dijamante" hitom.

Nastala usred noći

Davor Vidaković ističe da je "Neću dijamante" napisao Nazif Gljiva, pod dojmom jednomjesečne gaže u Makedoniji. Zato pjesma ima 9/8 ritam.

- Nazif je bio Halidov kompozitor i producent, a pjesma je nastala usred noći 1982. godine. Nazif se probudio, nije mogao spavati. Pogledao je suprugu i sinove kako spavaju, uzeo bilježnicu svoje djece i počeo pisati "Da kraj mene vile stoje, suho zlato da mi broje..." Živio je tada u jednosobnom stanu na Koševu, sa ženom i sinovima. Stan je naslijedio od oca koji je bio podvornik u jednoj školi. Nazif je dvije godine nudio raznim pjevačima pjesmu dok je Halid nije uzeo. Poslije je Nazif od tantijema za "Neću dijamanti" kupio dva ili tri stana u Sarajevu. Sve to osobno mi je Nazif ispričao – rekao je Davor Vidaković, dodajući:

- Zamislite onda koliko je Halid zaradio na "Dijamantima"?

Mediji su svojedobno prenijeli i Halidovo sjećanje na pjesmu. Halid je tvrdio kako je "Neću, neću dijamante" prvobitno zvučala kao sevdalinka, što mu se nije svidjelo pa se Nazif Gljiva malo naljutio na njega.

"Predložio sam mu drugi ritam za tu pjesmu. Kada smo probali sa tim drugim ritmom, Gljiva je bio oduševljen. On gleda u mene, nije mogao doći k sebi", rekao je Halid.

Dakle, folklor južnog Balkana, Srbije i Makedonije, bila je Halidova ideja.

Snimali za Jugoton

Prema riječima tadašnjeg Jugotonova urednika Dušana Šarca, zaduženog za narodnu i zabavnu glazbu, slični su ritmovi prevladavali kod folk pjevača u doba kad je ploča snimanja, a tek u posljednje vrijeme Halid je pjevao poluzabavne pjesme.

- Svi bosanski pjevači koji su išta vrijedili, snimali su za Jugoton, a ne za Diskoton, a isti Jugoton imao je svoje predstavništvo u svim republikama - napominje Dušan Šarac, koji je odobrio da "Dijamante" snimi Jugoton.

Iako poznat kao kompozitor, prije svega dalmatinske šansone, Šarac je jednom pod pseudonim pisao za narodnjake.

- Pisao sam pjesmu za Radoslava Rodića Rokija i bilo je lijepo raditi taj posao. Narodnjaci su se prodavali jako dobro i u Hrvatskoj. Mi iz Jugotona tražili bismo uvijek povratne informacije iz trgovina. Primjerice, u zagrebačkoj Nami na Trgu netko bi kupio telefon, brašno, špaker, a na muzičkom štandu bi došao po 10 zabavnih i 20 narodnih kaseta. Govorilo se da je neki pjevač prodao "samo" trideset tisuća ploča. Jer prodavalo se po 500, 600 tisuća primjeraka. Brena je prodala preko milijun primjeraka, a Danijel Popović 840 tisuća sa svojom "Đuli"– sjeća se Šarac.

Koji je po njemu bio najbolji pjevač narodne novokomponirane glazbe?

- Kaubojsko ime, a konjsko prezime, rekao je za njega Toma Zdravković. Bio je to Šerif Konjević koji je imao, barem ja tako mislim, najveće vokalne kvalitete, ali nije imao dovoljno popularnih pjesama. Modulirao bi daleke tonalitete i vratio se nazad, pogodivši točno na pratnju orkestra. Šaban Šaulić se nije usudio nakon njega izaći na binu...Sve to znam jer smo u to doba nove pjevače smo tražili po kavanama - rekao je Šarac.