Jelenu Veljaču nije lako uhvatiti. Otkako je prije sedam tjedana rodila predivnu djevojčicu Lenu, ova mlada, uspješna poslovna žena kojoj su mediji davno počeli tepati da je pokorila televiziju, uronila je u svijet majčinstva. No ova energična i svestrana freelancerica, ipak se brzo vraća na posao. Lena je, dakako, prisutna i na fotografiranju za Svijet. Dok je tata Dražen Čuček, naš poznati glumac, nosi na rukama, bebica zadovoljno guguće. Kad je osjetila da je gladna, svima je u prostoriji to glasno i obznanila.
"Lena se rodila s 2800 grama, fakat je bila sićušna, sada već ima 5200 grama", ponosno će mama Jelena.
"Lena je pravi sisavac", dobacuje tata Dražen, gledajući zaljubljeno u svoju kćer.
Iako je tek prošla onaj period koji se naziva "babinjem", Jelena ide u novi projekt. Kada je prešla na RTL televiziju kao izvršna producentica za dramski program bila je trudna "otprilike tri minute", kaže kroz smijeh.
"Iskreno sam rekla da sam trudna i gospodin Henning Tewes, predsjednik Uprave RTL-a Hrvatska, bio je jako otvoren prema toj činjenici, rekavši da, ako se sama mogu organizirati tako da spojim majčinstvo i posao, te ako želim tako rano početi raditi na novom projektu, da će mi i RTL maksimalno izaći u susret. Nevjerojatno su proeuropski orijentirani, bilo je lijepo takvo što čuti jer se mame u Hrvatskoj susreću sa suprotnim situacijama kada poslodavcu saopće trudnoću. Nije baš da im se tada nude neke vodeće pozicije", komentira Jelena.
Novi projekt RTL televizije je serija pod imenom "Prava žena". Kao autorica i koproducentica, Jelena je udarila ključne osnove priče za koju je ovaj put okupila tim vrsnih suradnika. Na projektu je, naime, deset scenarista koji će razraditi dijaloge, a glavna spisateljica je Nataša Buljan.
"Kad se samo sjetim svoji početaka, danas bih rekla da je to više nego suludo", komentira Jelena ležernim glasom dok se brzinski presvlači u kabini za novi set snimanja. Iza nje je impresivan broj projekata: sapunica "Obični ljudi", povijesna serija "Ponos Ratkajevih", sapunica "Larin izbor", film "Izgubljeni princ", mjuzikl "Stella" te serija "Zora dubrovačka". Ideje, kaže, spontano dolaze i potpuno su različite. Ponekad je to sudbina ljudi u Drugom svjetskom ratu, ponekad žena koja čeka muža pomorca, ponekad je to priča o propadanju plemstva u Hrvatskoj. Danas se svojih početaka prisjeća sa smiješkom i određenom dozom neodobravanja. Naime, za sapunicu "Obični ljudi" od 160 nastavaka, koja se u nas prikazivala prije deset godina, sve je likove radila sama, što je zaista nezamisliv zadatak. Potom je za seriju "Ponos Ratkajevih", koja je također imala 160 nastavaka, uzela još dva spisatelja uz sebe, ali i to je, kaže, malo za tako velik projekt.
Foto: Marko Miščević/EPH
"Imala sam sreću s 'Običnim ljudima' i 'Ponosom Ratkajevih'. Volim nekad reći da Bog čuva budale, jer zapravo je budalasto krenuti i iznijeti sam tako velike projekte. Doduše, moram reći da sam kod serije 'Ponos Ratkajevih' imala dva divna povjesničara. Čvrsti povijesni okvir same priče štitio je moju naivnost i moje scenarističko neiskustvo. Kod čvrstih struktura ne možeš puno pogriješiti, imaš povijesne likove poput Tita, Pavelića, Mačeka, Belu Krležu... Kod serije 'Obični ljudi' sama sam napisala sve epizode. Imala sam više sreće nego pameti! To je odrađeno na adrenalinu mladosti, velikoj želji, sa 25 godina imaš neku vrstu glupave snage. Danas to ne mogu ni zamisliti. Imam puno više iskustva, ali to pomalo i koči. Istina, zrelost na neki način i koči. Više ne bih mogla napisati jednu epizodu u jednoj noći. Previše volim život, prijatelje, obitelj, moju kolumnu u Jutarnjem, da bih sve to zapostavila i nekim ludim ritmom pisala scenarij. Ne više", kaže Jelena. Kasnije je, kaže, preuzela germanski model koji podrazumijeva scenaristički tim "pet plus pet". Pet dijalogista i pet ljudi koji pišu priču. Pritom, glavni spisatelj kontrolira scenaristički dio, a ona vodi širi opis poslova: scenarij, casting glumaca, prati rad art direktora, scenografa, kostimografa, postprodukciju... Nova RTL serija sa snimanjem kreće u travnju i snimat će se svaki dan. Više detalja, nažalost, ne može otkriti.
Počela je kao glumica u sapunici "Villa Marija", kao 24-godišnja plava djevojka. Bila je to prva hrvatska sapunica, prva domaća telenovela, i postigla je ogromnu gledanost, a Jelena Veljača postala je preko noći poznata. Potom joj se zamjeralo svašta, može se slobodno reći, da zli jezici nisu baš milovali njezinu karijeru. Stoga se komentiralo da je netalentirana sponzoruša koja se proslavila zbog frajera s kojim je tada bila, pa da je površna gradska cura koja se bavi nebitnim temama. Jest, moglo se često naići na komentare koji bi unizili njezin rad. Simpatizirali je ili ne, jedno se mora priznati: Jelena Veljača za takvo što nije puno marila i uvijek je puno radila. Nevjerojatnim tempom pokrivala je velike projekte. Pritom je cijeli život hrabri freelancer. Danas, kaže, ima puno više iskustva, scenarističkog i životnog.
"Sad sam se zaposlila na RTL televiziji, koja ima ambiciju početi s vlastitom produkcijom i izuzetno su ponosni na to".
Bebica je još jako mala, ali Jelena se nada da će sve to lijepo uskladiti. U prvom razdoblju pripreme za seriju radno vrijeme bit će joj klizno, a potom, kad u travnju krene snimanje, suprug Dražen Čuček, inače član ansambla kazališta Komedija, uzet će rodiljni dopust.
"Imam genijalnog muža, imamo i baku, odnosno, moju mamu, ona je još mlada, vitalna, agilna, smirena, bake krasno znaju s unucima. Tako da Dražen i ja ponekad možemo negdje otići. Međutim, priroda je to savršeno posložila. Nakon što smo odvojene niti par sati, Lena mi toliko nedostaje i moram biti s njom", uzbuđeno će Jelena.
Foto: Marko Miščević/EPH
Srećom, dodaje, ona kao kreativni producent nije 24 sata na setu, ali ipak moraju biti u projektu.
"Tu si kada imaš zahtjevne glumce, redatelje... Ima zahtjevnih glumaca, kako ne. Mislim da ja kao glumica nisam bila jako zahtjevna, bila sam srednjostrujaški pristojna, rekla bih", nasmijala se.
Vraćanje glumi? Nije baš najsretnija s tim pitanjem, a stalno je to pitaju. Nema pojma, kaže, vidjet će što će budućnost donijeti. Zasad piše, živi od pisanja i to voli, to je ono što je izuzetno ispunjava. Iako se, nasmijala se glasno, nedavno nakratko rado vratila na kazališne daske. Bilo je to prije dvije sezone kada ju je pozvala Vitomira Lončar, vlasnica kazališta "Mala scena" i ponudila joj ulogu u hvaljenoj drami "Prava stvar", britanskog pisca Toma Stopparda.
Vitomira Lončar Jelenu pozna otkako je bila curica. "Bilo je to krajem 80-ih, kada ju je mama Grozdana za ruku dovela u njezin dramski studio za djecu od pet godina do studentske dobi. Jelena je bila mala, plava i prozirna, bila je kod nas neke dvije godine i više je nisam pratila", iznosi Vitomira. Godinama, kaže, s njom nije imala nikakav kontakt, dapače, nasmijala se Vitomira, prije par godina dogodio im se jedan telefonski nesporazum i obje su izbrisale brojeve iz mobitelskih imenika. Odnos je pukao. Nakon nekog vremena Vitomira Lončar i njezin tim počeli su s pripremama za 25. godišnjicu rada njihova teatra koju je Vitomira odlučila proslaviti predstavom "Prava stvar". Kupila je prava od autora T. Stopparda, okupila tim, glavna glumica trebala je biti Judita Franković, prisjeća se Vitomira. Ona je tada snimala seriju "Počivali u miru" i ispostavilo se, međutim, da će jako teško moći uskladiti da 30 dana dolazi sa snimanja iz Istre i daje predstavu u Maloj sceni. To je bilo nemoguće. Tako su se, prisjeća se Vitomira, početkom rujna našli u jezivoj situaciji.
"Autorska prava su plaćena, ljudi su dogovoreni, plakati snimljeni, produkcija, sve, ali ostali smo bez glavne glumice. Strašno! A to mora biti snažna glumica, poznata, posebna... I zove mene Nora Krstulović, koja mi je puno pomagala, znam, kaže, Jelena Veljača! Ti si luda, rekla sam joj, žena godinama ne glumi, a k tome ni ne razgovaramo. Hejta me na najjače. Gle, ponovila je Nora, ona bi bila fantastična s Čučekom, razmisli koji bi to bio odjek. Nazovi je, pa nek te odbije", prisjeća se Vitomira. Budući da je producent, a njima posao mora biti važniji od ega, smije se Vitomira, nazvala je Jelenu.
"Rekla sam joj, bok, jesi to ti, možeš mi odmah spustiti slušalicu, ali samo da te prije toga pitam, bi li ponovno glumila. Ne, kratko je odgovorila. Okej onda, rekla sam i htjela poklopiti. Čekaj, brzo je dodala, o čemu se radi? Tom Stoppard, 'Prava stvar', mogu ti poslati scenarij. Ne trebaš, znam ga napamet, odgovorila mi je. Kad se počinje? Sad. Dobro, dolazim", ispričala je Vitomira u dahu.
Uslijedila je, kaže, nova trema, kako će Čuček prihvatiti novu glumicu.
"Čuček nije jednostavan čovjek, radimo više od 20 godina zajedno, prekrasan umjetnik, morala sam s njim obaviti razgovor. Slegnuo je ramenima, neka dođe. Međutim, na čitaćim probama brzo su kliknuli", iznosi Vitomira. Vidjelo se, kaže, da jedan drugome pašu. Uto se, prilikom priprema Čuček razbolio, dobio je jaku upalu pluća, završio u bolnici, Jelena mu nosi juhice, čajeve, hrani ga na žlicu.
"Bila je neprekidno s njim, mi gledamo što je sad ovo. Primijetili smo da su užasno vezani jedno za drugo. No, čekali smo da nam oni to sami objave", prisjeća se Vitomira. Čuček je odigrao premijeru vrhunski i sve ostale dane, iako je bio vrlo slab, kaže vlasnica "Male scene". Sve ih je posebno oduševila vijest o Jeleninoj trudnoći.
"Vraćali smo se s predstave iz Splita i na odmorištu Krka Jelena šalje poruku da čeka bebu. Oduševljenje. Strogo je morala ležati i čuvati trudnoću prvih deset tjedana. Tada je njoj Čuček nosio juhice i hranio je na žlicu", nasmijala se Vitomira.
"Dakako da sam odmah nazvala Stopparda, evo Tom, rekla sam mu, tvoje djelo veže ljude i stvara čudesne životne priče. Dolazi nam i mala beba."
Za Jelenu, Vitomira će ponoviti da je ona hrabra, mlada žena, osoba koju se ne može staviti ni u kakve ladice.
Foto: Marko Miščević/EPH
"Sad producira seriju, ima dijete na prsima, za takvo što moraš imati jako puno znanja, iskustva, energije. Ona je sve, samo ne krhka i lomljiva. Žena sa stavom! Da, nailazi na mnoge komentare, nemojte zaboraviti da smo mi još uvijek društvo koje ne voli snažne žene. Jelena je sjajna", poručila je Vitomira.
S njom se slaže i poznati srpski glumac Nebojša Glogovac. Jelenu je upoznao prije tri godine kada su ga pozvali da radi mjuzikl "Stella".
"Jelena ima veliku ambiciju i jasnu sliku što se negdje treba dogoditi. Jako je angažirana i jako joj je stalo. Opisao bih je kao super energiju u krhkom tijelu!", kaže Nebojša. Posebice se, kaže, divi kada netko od jednog životnog poziva, jedne kompleksne ljubavi, kao što je gluma, pređe na novu ljubav - kod Jelene je to bilo pisanje.
"Ta hrabrost i ta vrsta životnog salta je za svako poštovanje", rekao je Nebojša Glogovac i s kolegom nakon predstave u Beogradu sjeo na gemišt.
Upravo je i to pisanje Jelena mijenjala, razvijala... Njezine tjedne kolumne sve su društveno angažiranije, svjetonazorski pomalo lijevo usmjerene.
"Ja jesam lijevo, nikada to nisam ni skrivala, kako bi rekla barunica Castelli, 'taj svoj organski nedostatak nikad nisam skrivala'. Ona je pritom mislila na svoju putenost, a ja mislim na lijevi svjetonazor. Da, tako sam odgojena i tekstovi su mi obojani nijansama te opcije. Međutim, želim naglasiti, ja sam i dijete kapitalizma, demokracije i nisam nikakav jugonostalgičar, niti to mogu biti. Zazirem od te riječi. I nisam nerealna, komunizam je bio vrlo loša politička opcija."
Na našoj bi sceni, kaže, voljela vidjeti bolje razvijenu socijalnu demokraciju.
"Kolumne su mi na neki način postale ozbiljnije. Na određeni način mi je odgovaralo da me doživljavaju kao autoricu pomalo frivolnih tema, takva vrst stava štitila me na početku od velikih očekivanja okoline. Prošlo je mnogo godina, danas moja publika od mene već očekuje zrelost, a i komentare društvenih zbivanja koji idu dalje od teksta o modi”, tumači Jelena.
Upravo naginjanje toj američkoj mega-seriji Jeleni je donijelo dio sarkastičnih komentara u javnosti o pokušaju "wanna-be-carrie-bradshaw" kolumnistice. To joj previše ne smeta. Jelena Veljača nikad se nije previše osvrtala na komentare. Na one neumjesne, samo se nasmije i odmahne rukom. Ipak je, kaže, odrastala i kretala se još od studentskih dana u kulturnim krugovima, s kolegama na Akademiji dramskih umjetnosti, s umjetnicima i ljudima koji vole i žive kazalište. I to je, kaže, bio svojevrsni zaštitni balon.
"To je otvorena, misleća opcija i mi kao da ponekad nismo ni svjesni kakvo je zapravo društvo u kojem živimo. Sva su katolička društva malo kruta, frigidna, rigidna. Nema to veze s vjerom kao takvom, takav je mentalitet", kaže Jelena i nastavlja:
"Što se tiče serije 'Seks i grad', ljudi zaboravljaju da je ona stvorila pravu malu revoluciju na televiziji. Postala je fenomen, bez obzira što joj neko vrijeme nije bila najveća gledanost. Postoje serije koje ostavljaju značaj iznad ostvarenih brojki. 'Seks i grad' je humoristična serija, bez smijeha i bez publike uživo, a to mnogi zaboravljaju. Progovara o ženama na način koji je čak i danas nezamisliv. To bi otprilike bilo kao da danas na javnoj televiziji imate seriju koja govori o zlostavljanju žena u obitelji, da na taj način govori o seksu, o ženama koje su slobodne... Gledati samo kroz prizmu cipela glavne junakinje nije sasvim pošteno. Ta serija ima puno veći učinak na feminizam, nego što joj se priznaje. Da, zamjeralo se piscima, da su im situacije pomalo irealne, kao, tko zaista tako živi. Pritom se nepravedno zaboravlja da svi sitcomi pomalo koketiraju s nerealnošću i pretjerivanjem", iznosi Jelena.
Što se tiče kolumni, smatra da je objektivna i da nije zadojena ni na kakav način. O nekakvom neodobravanju dijela publike ne razmišlja.
"Moji tekstovi nisu ostrašćeni, nikad nisu bezrazložno napadački. I naprosto nisu toliko presudni. Malo sam zaklonjena činjenicom da ne govorim izravno o politici i političkim događajima, nego o trendovima. Komentiram zbivanja i promjene u društvu."
Foto: Marko Miščević/EPH
Ne voli, međutim, da joj netko diktira u pero. Bilo je pokušaja, kad je pisala "Ratkajeve" netko od uvaženih naručitelja pozvao ju je na ručak na kojem je poveo razgovorčić bi li, kojim slučajem, mogla ustaše pisati i kreirati malo manje zločeste. Zahvalila je na finom ručku i ugodnom druženju i odgovorila "ne pada mi na pamet". Ni kod odabira glumaca ne voli sugestije. Određeni glumci odmah dobiju ulogu, ukoliko ona smatra da je to baš uloga za nju ili njega. Svi ostali prolaze audiciju.
"I kod sapunice je iznimno važno raditi s poštenim uvjerenjem. To su neki primjeri moje čvrstoće koja se neće pokolebati", kaže.
Temeljita i nepopravljivi detaljist, ideje prvo razrađuje na papiru, dok u jednom trenutku likovi sami ne progovore. Vjeruje da to što je glumica olakšava pisanje. Uvijek kreće od likova, a kad projekt dođe u fazu produkcije glumci mu daju svoju energiju. Puno njenih kolega glumaca također bi znalo jako dobro pisati, u to je uvjerena, kaže Jelena.
"Evo, na primjer, kolega Filip Šovagović, kao i Elvis Bošnjak. Filip piše odlično, stvara vrlo ozbiljne tekstove. Pisanje je ponekad i pitanje glumačkog nerva. Neki likovi su prolazni, neki autoru uđu pod kožu. Osobno, volim likove koji imaju ekstremni karakter, tu je veći bazen mogućnosti za situacije, razvoj dijaloga."
Jedan od dražih dijelova stvaralačkog procesa joj je editiranje priče. Dakle, priča ima urednika, glavnog pisca, scenariste i dijalogiste. Na koncu, svaka epizoda dolazi u Jelenine ruke i ona je još malo ušminkava, daje joj onaj zadnji "touch". Sa stresom se dobro nosi. Kroz proteklo desetljeće to je usavršila, od stvaranja scenarija do poslova kreativnog producenta.
"Sjećam se kad se tijekom 'Ponosa Ratkajevih' naš tim prepolovio jer je dio Avinih ljudi otišao u Srbiju. Ostale smo samo kolegica i ja, ona je preuzela organizacijski dio, ja producentski. Nije bilo lako. Bio je to zahtjevan povijesni projekt koji se snimao na više lokacija, a s budžetom sapunice. Mogućnosti su vrlo ograničene, ali, zaista volim reći, Bog stvarno štiti hrabre budale. Nisam se prestrašila, nisam plašljiva", govori Jelena čiji radni dan nerijetko traje i po 12 sati.
Foto: Marko Miščević/EPH
Kada u travnju krene snimanje nove serije, spremna je na izazove glavne autorice i kreativne producentice, koja je ujedno i mlada mama. Ionako, smatra Jelena, kada rodiš u tridesetima već si sebi oblikovao nekakav život i prilagođavaš ga prvenstveno majčinstvu.
"Povratak na posao je moj odabir i još jednom zahvaljujem kolegama s RTL-a na vrlo širokogrudnom i modernom poimanju trudnoće. Dojim, izdajam se, sve se može posložiti", kaže.
Nastavlja, dakako, i s kolumnama.
"Nikad u njima nisam varala, uvijek sam pisala o onome što mi se događa. Tako sam napravila i kad sam se razvodila, sjećam se, nazvao me kolega Inoslav Bešker, rekao je da čita moje tekstove i toplo mi preporučio da se ipak ne otkrivam toliko. Savjetovao mi je da ponekad treba pripaziti i skriti svoju ranjivost. Bio je u pravu. Međutim, smatram da je veliko postignuće da se žena u društvu poput našeg može rastaviti te da je još veće postignuće da se o tome može otvoreno govoriti. Iskustvo razvoda žene treba osnažiti, a ne ih poniziti. Nažalost, još uvijek dosta žena ostaje u lošim brakovima jer nemaju hrabrosti za drugu opciju, ali u odnosu na situaciju iz mog djetinjstva, po tom pitanju smo se dosta poboljšali. To je velika promjena i velika stvar", poručuje Jelena.
Na tom tragu će i nastaviti pisati.
"Samo da ne pretjeram s temama oko majčinstva", toplo se nasmijala.
Ovaj tekst objavljen je u prošlom broju magazina Svijet, a u novom broju koji će se sutra moći kupiti na kioscima u paketu s Nedjeljnim jutarnjim pročitajte sve o najvećoj mladoj glumačkoj nadi Ivi Babić, razgovor s legendarnim autorom "Maratonaca", "Ko to tamo peva" i "Balkanskog špijuna" Dušanom Kovačevićem, feljton o Josipu Kosoru, zaboravljenome hrvatskom piscu koji je dvaput bio kandidat za Nobelovu nagradu, intervju s najzabavnijim dizajnerom interijera u Hrvatskoj Martinom Pohlom, veliki proljetni šoping vodič...
