Kek: U duši ću uvijek biti hajdukovac

MARIBOR - Kad samo zatvorio notes i počeo se opraštati sa slovenskim izbornikom Matjažom Kekom, ipak je iz mene provalio jalni Hrvat.

O.K., idete na Svjetsko prvenstvo, ali s Mariborom ste redovito gubili od Dinama, vašeg nesuđenog kluba?

- Sviđalo se to vama ili ne, oduvijek sam navijao za Hajduk! Iako sam poštovao Dinamo, jedan od mojih prvih i najvećih nogometnih učitelja bio je i Đalma Marković. Jednom me tako žestoko koksnuo po glavi da sam dva tjedna imao čvorugu. Rekao mi je: ‘Misliti, a ne samo trčati kao muha bez glave’.

Zagreba se sjeća i po Kutiji šibica, na kojoj je pobijedio s Mlinčekom.

- Devet puta smo morali u Zagreb, poštujem i volim taj grad, ali u duši ću uvijek ostati hajdukovac. Kao mlad, doživio sam atmosferu na Starom placu i zaljubio se u Hajduk.

Na ulazu u Maribor, slovensku nogometnu prijestolnicu, ponosno stoji jumbo plakat na kojem piše: “18. 11. 2009. Slovenija se vratila na nogometnu mapu svijeta” i nogomet (Slovenija), a ne samo fudbal (Srbija) ide na Svjetsko prvenstvo. Kad je već hrvatski nogomet zakazao.

Matjaž Kek, trener reprezentacije koja je na početku kvalifikacija bila tretirana kao potpuni autsajder, dočekao me u hotelu Habakuk.

- Česi i Poljaci su se odnosili prema nama kao miševima iz podruma, a samo je San Marino bio ispod nas, u kanalu - rekao je u uvodu mlad odmjeren trener kojega ne trese euforija, koji ne pati od velikih riječi i kojem je sva ta medijska pompa “strani predmet”. Nije od onih koji kliču: “Kdor ne skače ni Slovenec, hej, hej, hej”.

Jeste li se nadali ovakvom rezultatu?

- Bilo bi neskromno reći da sam se nadao nakon slabih igara u prošlim kvalifikacijama, a osobito nakon teškog ždrijeba. Ali, nadao sam se da ćemo ostati do kraja u borbi za prve pozicije, da nećemo već na prvim utakmicama ispasti iz svih kombinacija.

Ključne su bile pobjede nad Poljskom (3-0) i Slovačkom u Bratislavi (2-0)?

- U dvije utakmice s Česima imali smo problema, a u Belfastu smo izgubili utakmicu koju nismo smjeli izgubiti. Nismo dobro izgledali! Protiv Poljske smo doista dobro igrali.

Je li to bila i vaša najbolja utakmica?

- U taktičkom smislu, najzrelije smo odigrali u Bratislavi.

U cijelom kvalifikacijskom ciklusu jedna, svijetu nepoznata momčad, progutala je u kvalifikacijama samo četiri gola i dva u dodatnim kvalifikacijama. I taj podatak puno govori o taktičkoj zrelosti slovenskog nacionalnog sastava.

- To ne znači da smo se progurali na bunker, da Slovenija igra zatvoreno. Najveća je stvar, osim rezultata, da smo stvorili novu momčad i da Slovenija danas igra prepoznatljiv nogomet.

Svi vam igrači igraju u inozemstvu iako nisu prve violine?

- Mi nemamo top-igrače europskih klubova, sve su to igrači koji se bore za status u svojim klubovima i nisu zvijezde. Otud taj borbeni karakter.

A vidi se i rukopis trenera?

- Netko to mora voditi, no izvor uspjeha su igrači.

Ipak, u dodatnim kvalifikacijama pobijedili ste jednog od najboljih svjetskih trenera, Gussa Hiddinka?

- Bio sam dvaput prvak s Mariborom, ali otići s reprezentacijom jedne male zemlje na SP, golemi je uspjeh. Ponosan sam i sretan što smo dobili reprezentacije koje vode Beenhakker i Hiddink. Ali, ne busam se zbog toga u prsa, niti se smatram herojem.

Pobijedili ste, uz Capella, najbolje plaćenog trenera svijeta?

- Uvijek je gušt pobijediti boljeg od sebe.

Kao mlad trener (1961. godište, op. a.) imali ste uzore?

- Volim stil nogometa koji Arsene Wenger njegouje s Arsenalom! Bio sam na mnogim njegovim treninzima u Bad Waltersdorfu, a posebno cijenim nogometnu filozofiju Vicentea Del Bosquea jer Španjolska igra najbolji nogomet na svijetu. Iznad svega cijenim njihovu mirnoću i dostojanstvo, nisam za show i cirkus, ne volim kad je cirkus uz rub igrališta.

Apetit nacije je porastao. Što se može očekivati od Slovenije?

- Nisam opterećen time koje ćemo momčadi dobiti u prvom krugu, na to ne želim trošiti energiju, kuglice se vrte kako se već vrte. Svejedno mi je koga ćemo dobiti i jedino mi je važno kako će izgledati slovenska momčad, možemo li tu iznimnu agresivnost i hrabrost podići na višu razinu? Idemo ‘dolje’, nemamo što izgubiti, možemo samo dobiti, ali to ne znači da u Južnu Afriku idemo kao turisti.

Naglasak vaše nogometne filozofije je taktička disciplina?

- Taktička disciplina ne smije ometati kreativnost igrača. Jedino me zanima kako se ponaša igrač kada dobije i kada izgubi loptu. Koliko se brzo momčad može vratiti iza lopte. I kako brzo možemo završiti napad, a da u završnici sudjeluje pet ili šest igrača. Individualna tehnika je danas najvažnija, tražim da se protivnika probije kroz ‘srce igre’.

Je li nesportskim potezom Thierry Henry ubio fair play?

- Jest, on je ubojica fair playa. Posebno je reakcija kada je odlučeno da se utakmica neće ponoviti - njegova izjava da se trebala igrati nova utakmica - dokaz da je Henry šampion licemjerja i kukavičluka. Netko ga je instruirao da kaže: ‘Igrao sam rukom, ali ja nisam sudac!’ Kako jedan prevarant može biti uzor mladim igračima? I pitam se kako bih reagirao da se to meni dogodi? I hoće li biti pravedno ako Henry zabije gol u 90. minuti u finalu Svjetskog prvenstva? Kako će svjetska nogometna organizacija tada reagirati na njegovo nepoštenje?

Nažalost, to su Francuska i Platini...

Nisu li se stvari u svjetskom sportu izokrenule? Hrvat Ivica Kostelić vodeći je u svjetskom skijaškom kupu, Slovenija je nogometna velesila?

- Zar ne bi bilo dosadno da je sve uvijek isto? Ne možemo se ni mi plasirati na svaki finalni turnir.

Još samo na jedno europsko, jer 2012. će ionako biti propast svijeta?

- To su rekli čarobnjaci i lažni proroci, u to ne vjerujem. Kao što ne vjerujem ni da će slovenska bajka vječno trajati. Ali, sada je to istinita priča, iza koje stoji težak rad. Naš prvi plasman na EP za vrijeme Katanca još je bio produkt jugoslavenske škole, a ovo je ‘Made in Slovenija’.