Zašto divlje mačke ne prilaze ljudima i što im stvarno treba

Mnogi će mačke na ulici koje nisu pitome zaobići u širokom luku. Nikada im neće prići da ih pomaze, niti će jesti dok smo mi u blizini. Dapače, ako ih pokušamo pomaziti, siktat će na nas. No, treba razumjeti, pojasnili su volonteri udruge Konavle Cats, zbog čega se tako ponašaju.

Njihovu objavu prenosimo u cijelosti.

- Nisu rođene „zločeste“.

Rođene su vani.

Divlja mačka ne mrzi ljude.

Divlja mačka se boji.

Zamisli da otvoriš oči u svijetu gdje:

• Svaka glasna buka može značiti opasnost.

• Svaka ljudska ruka može te ozlijediti.

• Svaki obrok je neizvjestan.

• Svaka noć je hladna.

Divlje mačke žive u modu preživljavanja. Svaki dan.

Ne razumiju kauče, igračke ili tople krevete.

Razumiju skrivanje. Osluškivanje. Bježanje.

Kad sikću – to je strah.

Kad udare šapom – to je obrana.

Kad nas izbjegavaju – to je zato što nisu svi ljudi bili dobri prema njima.

Ali istina je:

Divlje mačke i dalje stvaraju obitelji.

Uređuju jedna drugu.

Štite svoje mačiće.

Osjećaju glad, strah, utjehu i olakšanje – kao svaka druga mačka.

A kad se njihova kolonija stabilizira kroz TNR (uhvati–steriliziraj–vrati), nešto se promijeni:

• Smanji se tučnjava.

• Smanji se patnja.

• Prestaje krug neželjenih legla.

• Cijele kolonije žive mirnije i zdravije.

Sljedeći put kad vidiš divlju mačku, sjeti se:

To malo tijelo nosi cijeli život borbe za preživljavanje.

A preživljavanje nije isto što i divljina.

Ako vjeruješ da divlje mačke zaslužuju humanu skrb, podrži lokalne UKV (uhvati–kastriraj–vrati) programe.

Samilost ne traži vlasništvo — samo razumijevanje - objavili su volonteri udruge.