Tetovaže je u modu vratio princ od Walesa. Na zgražanje svećenstva, križ i Djevicu Mariju, čemu se moglo progledati kroz prste, zamijenili su potpuno poganski motivi s Bornea, Tibeta i Polinezije

Ljudi su se tijekom većeg dijela povijesti tetovirali, a samo jedno kratko razdoblje, kratko u povijesnom smislu, u srednjem vijeku, tetoviranje je kršćanska crkva pokušala iskorijeniti. No, ne baš s puno uspjeha. Iako je kršćanstvo, ali i islam, strogo zabranjivalo tetoviranje jer ono narušava čovječji lik koji je djelo Boga pa ga se kao takvog ne smije mijenjati, tj. uljepšavati, hodočasnici obiju vjera tetovirali su se kako bi trajno i okolini vidljivo označili da su bili u Jeruzalemu ili Meki.

Sve dok bizantski car Konstantin 313. nije otvorio vrata Rimskog Carstva kršćanstvu, tetoviranje je bilo uobičajeno na prostoru golema carstva. Širenjem kršćanstva tetoviranje postaje nepoželjno, pogansko obilježje i s vremenom nestaje s europskog prostora. Zadržava se u marginalni...