U nastavku suđenja na Županijskom sudu u Velikoj Gorici bivšim supružnicima Marini Šnajder (62) i Werneru Trautmannu (58), optuženima da su prije tri i pol godine iz koristoljublja ubili Tonka Zeca (58) i zakopali tijelo u okolici Samobora, a potom njegove kosti premjestili kraj jezera Orešje, svjedočio je bivši ugostitelj Z.K. (64). On je punih 17 godina imao u najmu pokojnikov sporni lokal na dubrovačkom Stradunu, a ispitan je putem videolinka na Županijskom sudu u Dubrovniku.
Sa Zecom, poznatim također i kao Tony Gerard, poznaje se od rata, a kroz najam koji su produljivali svakih godinu, dvije do tri, su se i sprijateljili.
- Toni je puno putovao, dolazio nam je iznenada, a kad je zvao da se čujemo, nikada to nije bilo s istog broja i govorio je: ‘Ja sam‘. Odmah sam znao da je to on. Kad mi se ‘odlijepila‘ mrena na oku, morao sam u Zagreb na operacije, a onda i na kontrole, išao sam avionom i sretao se s njime. I jednom prilikom me Toni upoznao s Gospođom (Šnajder op.a) i Gospodinom (Trautmann op.a). Mislim da sam ih dva puta vidio. Toni mi je rekao da ona prodaje nekretnine za nekog Švabu i da radi prebijanja poreza kupuje nekretnine. Uzeo sam njezin broj tom prilikom, a ona je čula u tom mom razgovoru s Tonijem o prodaji tog prostora u cjelini, a ne samo lokala u prizemlju. Nudio je on i meni da sve to kupim, ali mi je bilo skupo. Pametno je razmišljao, a gospođa je skužila, kako god, da mene interesira samo lokal, ispričao je Z.K. Zatim se prisjetio dva zadnja navodno pokojnikova poziva, navečer i odmah sutradan ujutro, kada mu je telefonom rekao da "ujutro od kuma uzme ključeve cijele nekretnine, da je otvori i pokaže Gospođi". Došao je na kraju do ključeva lokala, stana i ostave, a Šnajder je došla u obilazak. Dovezao ju je, kaže, Gospodin.
- Ona je u jednom trenutku iz torbe počela vaditi neke papire, govorila da ima Tonijevu punomoć i da bi ona nekretninu prodala te da će novac dati njemu. Ja te papire nisam htio gledati jer me nije zanimalo. Otišli smo nakon razgledavanja popiti kavu, nudila je i meni da kupim. Nisam znao što se događa. Ponudio sam sinovu kumu sinu da kupi, a ako neće, onda sam rekao da ću ja. Na kraju su se složili da će kupiti Mirsad D. i Ivica G. Ona je njima ispričala priču da nju čeka poseban avion na aerodromu, da žuri... Ja sam se tome smijao. Otišli smo odvjetniku da sve provjeri, a on je zatim zvao nekoga da provjeri za etažiranje i činilo se kao da je sve u redu. Mislim da su kod kupoprodaje dali prvo 40.000 eura kapare od ukupno dogovorenih 400.000 eura. I sjećam se da su čekali Tonka da se vrati u Dubrovnik, otkrio je još Z.K. Međutim nije znao točno odgovoriti kome je na ruke predana kapara u javnobilježničkom uredu. Do tamo je, rekao je još svjedok, došla s "tim Nijemcem ili Austrijancem koji ju je dovezao i za kojeg mu nikada nije rekla da joj je bivši suprug".
Deset telefonskih kartica
Upitan koliko je on mjesečno plaćao najam lokala Gerardu, a koliko novi kupci, kazao je da misli između 2000 i 3000 eura jer su bili prijatelji. A iako je za nove zakupce ranije u tužiteljstvu naveo dvostruko veći iznos, sada tu cifru nije mogao potvrditi već je rekao da je to stvar internog dogovora.
Sud i branitelje optuženog para je zanimalo kakav je život, zapravo, vodio pokojni te je li imao poroka.
- Tonkov život je bio za poželjeti. Njegov otac i djed su imali puno nekretnina koje je naslijedio sa sestrom. Bio je galantan, ništa mu nije bilo skupo, živio je ekstra život. A poroci? Kao i svatko, imao ih je. Alkohol, droga, seks. Inače, Gospođa mi je rekla još i da je ona navodno pozajmila Toniju neki novac jer je imao dug prema nekim albanskim kamatarima. Meni je to bilo čudno jer on nikada nikome nije bio dužan. Mislim da je tada spomenula i da je s njim sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju. I to mi je bilo čudno jer ima i sina, ali ne opet toliko jer je Toni imao čudan, pak, odnos sa sestrom radi svih tih nekretnina. Nakon tog susreta kod javnog bilježnika, pokušavao sam dobiti Tonija na telefon, ali nije išlo. Htio sam ga pitati oko tog prostora, ali i jer mi je prije toga bio rekao da je povrijedio ruku u padu te da će se javiti. Bio sam uvjeren da bude, ali nikada više nije. Bila je sreća kad bi ga se dva puta moglo dobiti na isti broj mobitela. Zvao je kad hoće i mijenjao telefonske kartice. U novinama sam na kraju pročitao da je nestao, prisjetio se dalje svjedok.
Odvjetnika obrane je zanimalo zašto je pokojni imao deset telefonskih kartica, na što je od svjedoka dobio ironičan odgovor: "Zašto vi imate dva para cipela? Nisam svećenik da mi se Tonko ispovijedao".
Optuženi da su ga ubili pa bacili tijelo
Podsjetimo, velikogoričko tužiteljstvo je uvjereno da su bivši supružnici prije tri godine i sedam mjeseci, točnije 21. veljače 2022., s tri udarca po glavi tupotvrdim predmetom usmrtili bogatog Dubrovčanina na neutvrđenom mjestu, a čije su tijelo potom bacili u šipražje blizu glavne ceste u Domaslovcu, odakle su potom, s odmakom od dvije godine, u veljači 2024. odlučili njegove kosti premjestiti u iskopanu, 60 centimetara duboku rupu uz jezero Orešje.
Taj potez odradio je, tvrde tužitelji, nakon uvida u policijske snimke dronom, Trautmann nakon što je 21. veljače, pak, prošle godine kupio u sisačkom Pevexu lopatu, radne rukavice i paket vreća za šutu. A cijelo to zakapanje, iskapanje, premještanje pa novo zakapanje odrađeno je s ciljem da prikriju nezakonitu prodaju Zecove nekretnine u Dubrovniku za 400 tisuća eura koje su si, prema tužiteljstvu, stavili u džep. Šnajder je, prema optužnici, krivotvorila i punomoć kojom ju Zec ovlašćuje da proda njegove nekretnine, a usput je sastavila i lažni ugovor o doživotnom uzdržavanju žrtve prema kojem sve nakon smrti pripada njoj, pa i novac.
Od dana nestanka Tonka Zeca, poznatijeg kao Tony Gerard, do početka prošle godine, Šnajder i Trautmann su živjeli mirno misleći da je sve dobro zameteno, no krajem 2023. godine počeli su imati prve sumnje da bi morali biti oprezni prilikom susreta i međusobnih razgovora telefonom.
Zagrebački kriminalisti su pred sobom imali veliki izazov, a njihova upornost ih je dovela do rješavanja slučaja. Naime, imali su određene sumnje o čudnom nestanku muškarca i potencijalnim počiniteljima nekretninske prevare, ali trebalo je prikupiti i dokaze pa su od kraja rujna 2023. provođenjem posebnih dokaznih radnji uz blagoslov suca istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici, među ostalim, prikupili i djeliće zanimljivih telefonskih razgovora koje su vodili Trautmann i Šnajder.
Bivši supružnici su u većini razgovora imali posrednika, točnije njihovu zajedničku kći koja tijekom ovog sudskog postupka koristi blagodat nesvjedočenja, a koja je u razgovorima s ocem i majkom prenosila međusobni sadržaj komunikacije. I nije bilo dugo potrebno da kriminalisti zaključe da sve troje, zapravo, imaju zajednički problem – nestanak Tonyja Gerarda i prodaju njegove dubrovačke nekretnine.
Pa se tako 31. listopada 2023. moglo čuti kako Šnajder govori kćerki o njezinu ocu kako joj "to ide na ku*ac jer je spala na 10 ili 20 eura, i da to tako ne funkcionira i da ode kod njega da uzme svoju lovu, da bez veze jede go*na i da je glupa jer je trebala sve sebi ostaviti, a njemu ništa ne dati":
Zatim njih dvije 19. listopada iste godine u razgovoru zaključuju, s obzirom na to da ih Trautmann ne doživljava, da je "sigurno dobio lovu čim se ne javlja i da ga boli k... ali da je znao uzeti...". S obzirom na to da se protiv Šnajder na dubrovačkom sudu zbog prevare s nekretninom vodi sudski postupak, ona je upitala kćer je l‘ joj plaćen odvjetnik te dodaje da "nije, jer da on platiti neće, ali i da je znao uzeti novac" na što ju kćer tješi da je oca "strah da ga uhapse i stave u zatvor".
Dodatni nemir u život Šnajderove unio je telefonski poziv vlasnice stana u Hoto Vilama iz koje je nestao madrac. Upitana tog 4. listopada 2023. je l‘ ona bacila madrac koji je bio u stanu, Šnajder bivšoj stanodavki odgovara: "Čujte, ja nisam... to je gospon koji je bio tamo, to je on... ja ne znam... mene poslije nije bilo uopće u Samoboru, bila sam u Dubrovniku tako da ne znam što se izdogađalo". Bio je to okidač da nakon tog razgovora Šnajder opet okrene kćerkin broj telefona te joj napominje da bi se trebale naći. Kćer ju na to pita "kaj je bilo" pa joj dalje odgovara da "ne može pričati preko telefona, da je imala jedan poziv, da se trebaju naći bez puno filozofiranja".
Totalna panika
Stvari se kod Šnajderove i Trautmanna dodatno kompliciraju i nervoza raste kad su doznali od susjede da je njihovu kćer 16. siječnja 2024. tražila policija. Dalje kroz telefonski razgovor kćer traži osumnjičenog da preko svojih veza u Heinzelovoj provjeri o čemu se radi, na što joj Trautmann odgovara da "mora ići popiti kavu, ako ga razumije, i da ga netko mora vratiti". Istog dana se sve troje nalazi u novozagrebačkoj Utrini, a nešto kasnije Šnajder zove Trautmanna koji ju savjetuje da ne smije ostati kod kuće dok ne doznaju što je. Ubrzo je uslijedio i poziv odvjetniku kako bi se posavjetovali i Šnajder dobiva odgovor da ako dobije pouku o pravima da mu se javi.
Da bi 17. siječnja u obitelji osumnjičenih nastala totalna panika. Njihova kći je nazvala policiju te su joj rekli da joj se trebao uručiti poziv da ode u Heinzelovu, da tamo ima više odjela...
- Ne ideš ti nigdje sama, samo s odvjetnikom – upozorio je kći Trautmann pa mu ona dalje pojašnjava da joj je policajac na centrali rekao "da je to uznemiravanje građana, da se to ne smije i pritom joj spomenuo ljude koji se vide na televiziji kad ih se hapsi..." Nakon oca, okrenula je i broj majke Marine kojoj govori: "Znaš za kaj me zovu?... za nestanak". Šnajder joj odgovara s ‘dobro‘ pa ju kćer uzrujano propitkuje dalje je l‘ zna o čemu priča i dobiva odgovor "da, da".
Tog dana su sve troje, bivši supružnici i kći, u konačnici snimljeni kako se sastaju na parkiralištu Super Konzuma u Velikoj Gorici te odlaze u kafić Frida. Razgovore koje vode preko telefona pokušavaju zakamuflirati. Očito je da ih interesira rad policije, no u dijalozima se međusobno propitkuju je l‘ se "zvala bolnica, odjel, doktor... a spominju se i ginekolozi, ciste, vađenje krvi, ponovni testovi, lijekovi, viroze, epidemije..."
Dan pun neizvjesnosti bio im je i 24. siječnja 2024. kada je Šnajder u 10 sati ujutro odvezla kćer u policijsku zgradu u Heinzelovu, nakon čega ju je ostala čekati u autu. Dok čeka kćer, zove Trautmanna te ga pita za susret i je l‘ može u kinu.
- Ne, ne kino, jel ti znaš nešto što ja ne znam? Jel ti misliš da mene traže? - zanimalo je Trautmanna, na što mu Šnajder odgovara "Kaj si glup da pričaš preko telefona bilo što. Ne znam ništa ni za sebe. I ti znaš jer imaš informacije. Ništa ne mislim i ponašam se kao da je svaki dan nešto. I živim normalno i nisam budala. I čekam kćer – odrješita je bila Šnajder koja s odmakom od sat i pol potom zove i odvjetnički ured te im objašnjava: ‘Kćer mi je poslala poruku da je za 15 minuta šalju na poligraf i da je u panici‘. Zatim Šnajder zove odvjetnika ponovno i predlaže susret s njom i kćeri navodeći mu direktno da je stvar "kompleksna da bi govorila preko telefona, ali da je kćer pozvana kao svjedok radi nje i bivšeg supruga, ali i radi čovjeka koji je nestao".
Da policija ne odustaje od rješavanja slučaja, Šnajder je dodatno oblio znoj kad je policija nazvala njihovu kćer vezano za unajmljeni stan u Hoto Vilama.
- Je l‘ ti poznat stan u Platani? - upitala je 20. veljače u 18.45 sati kćer majku Marinu Šnajder pa dobiva odgovor da ju malo podsjeti s detaljima. Kćer joj zatim dodaje da je stan u Strmcu i da ju je zvao radi toga "kriminalist koji je već radio ono nešto kad su došli po nju na ispitivanje te da misli da mu ona može pomoći." Pa je nastavno na niz okolnosti kćer ljutito rekla da joj je "pun k da se samo nju zove...".
- Kaži da mene nije bilo, da si ti plaćala taj stan za staroga. To što taj zove tebe... ja s tim nemam apsolutno nikakve veze. Sigurno je ona žena rekla da si plaćala stan, a tako je i mene zvala za madrac. A kako da ja znam gdje je madrac i te gluposti. Eto – savjetovala je uzrujanu kćer Šnajder.
Dodatni dokaz za kriminaliste da Trautmann nešto "kuha" bilo je i ono što je čuo, nakon razmijenjenih poruka, Š.Ž., muškarac kojeg je ranije upoznao u glinskoj kaznionici. Dogovorili su susret 15. veljače, a dok mu se približavao s leđa čuo je kako Trautmann na telefon govori sugovorniku: "Ne znam gdi da iskopam" ... da bi sutradan Trautmann krenuo u obilazak jezera Orešje i s odmakom od nekoliko dana pronašao pravu lokaciju za položit kosti ubijenog muškarca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....