‘Crna kutija‘ u automobilu: Podaci o vožnji prije sudara odlučuju i o odšteti

U automobilima koje vozimo već godinama postoji uređaj za koji većina vozača nikada nije čula, a koji nakon prometne nesreće zna više nego bilo koji svjedok. Riječ je o EDR-u (Event Data Recorder), a u praksi ga često nazivaju i "crnom kutijom vozila".

Riječ je o elektroničkoj komponenti koja je u pravilu smještena u upravljačku jedinicu zračnih jastuka te isključivo bilježi način na koji se vozilo kreće. Brzinu, ubrzanje i usporavanje, jačinu kočenja, pritisak na papučicu gasa, korištenje sigurnosnog pojasa, aktivaciju sigurnosnih sustava, kut zakretanja upravljača i niz drugih tehničkih parametara. Kada sustav prepozna događaj koji odgovara prometnoj nesreći, trajno pohranjuje podatke o pet sekundi prije sudara i tri sekunde nakon njega.

"Ti podaci kasnije se mogu izuzeti i koristiti za utvrđivanje mehanizma nastanka prometne nesreće", objašnjava Kristijan Oslić, direktor Službe za prevenciju zlouporaba i unapređenje procesa obrade šteta u Croatia osiguranju. Upravo tih nekoliko sekundi, kaže, često je presudno za razumijevanje onoga što se doista dogodilo na cesti.

Ponekad, međutim, EDR podaci postanu meta pokušaja prikrivanja. "Imali smo primjere namjernog oštećenja instalacija, prekidanja ožičenja kako bi se onemogućilo očitanje podataka, pa čak i mehaničkog oštećivanja same upravljačke jedinice zračnog jastuka", navodi Oslić. Takvi slučajevi, dodaje, uglavnom su bili povezani s ekstremnim prekoračenjem brzine, gdje je vozač riskirao kazneni progon zbog obijesne vožnje. Forenzička analiza pritom jasno pokazuje je li sustav oštećen namjerno.

U praksi EDR sve češće koriste i osiguravajuća društva. Ako su podaci izuzeti na zakonit način, mogu poslužiti kao dokaz u sudskim postupcima i značajno ubrzati obradu zahtjeva za naknadu štete.

"EDR podatke koristimo prvenstveno u dvije situacije", pojašnjava Oslić. "Prva je kada trebamo utvrditi brzinu kretanja vozila u slučajevima u kojima postoji osnovana sumnja na kazneno djelo obijesne vožnje. Druga je kada provjeravamo vrijeme i okolnosti nastanka štetnog događaja, osobito ako postoji sumnja da je šteta namjerno izazvana ili da se nije dogodila onako kako je prijavljeno."

U praksi, kaže, to znači da EDR može razjasniti situacije u kojima je vozač, primjerice, napustio mjesto nesreće kako bi izbjegao alkotest, a potom naknadno prijavio drugačije okolnosti nastanka štete. "Uz korištenje podataka iz EDR-a moguće je vrlo precizno utvrditi kada je i u kakvim okolnostima došlo do nesreće i sukladno tome obraditi odštetni zahtjev", kaže Oslić.

Što se tiče pravnog statusa, iskustvo s domaćih sudova pokazuje da se EDR podaci prihvaćaju kao relevantan dokaz. Problem nastaje kod dijela proizvođača, najčešće sportskih vozila koji još uvijek ne omogućuju pristup tim podacima. "To može biti poticaj za vozače da nekažnjeno krše propise", upozorava Oslić.

Budućnost ove tehnologije Oslić vidi u dva smjera.

"S tehničke strane, EDR bi mogao bilježiti još veći broj parametara, pa čak i snimke neposredno prije nesreće. S druge strane, važan je i razvoj svijesti kod proizvođača, ali i javnih tijela o tome da se ti podaci mogu koristiti ne samo za utvrđivanje odgovornosti, nego i za prevenciju najtežih prometnih nesreća", zaključuje Oslić.