ZAGREB - U povodu Međunarodnih dana aktivizma protiv nasilja nad ženama od 25. studenog do 10. prosinca, Centar za suočavanje s prošlošću - Documenta priopćio je danas kako su nužne izmjene Zakona o pravima vojnih i civilnih invalida rata, u kojem bi izrijekom bile navedene i osobe koje su preživjele seksualno zlostavljanje.
Cilj je da se potrebe žrtava seksualnog nasilja i torture tijekom rata u potpunosti prepoznaju na nediskriminirajući način te im se vrati dostojanstvo, navodi se.
"Pozivamo aktualnu Vladu RH na aktivnije djelovanje kako bi se ispravila nepravda koja se čini neobeštećivanjem civilnih žrtava rata. Nužno je donijeti Nacionalni program i Zakon o osnivanju fonda za obeštećenje svih civilnih žrtava rata", ističu u današnjem priopćenju iz Documente.
Dodaju da iako je Vlada tijekom lipnja ove godine najavila novi zakon ili izmjene postojećeg Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata kako bi žrtve silovanja mogle ostvariti svoja prava kao civilne žrtve rata, te na svojoj sjednici prihvatila Protokol o postupanju u slučajevima seksualnog nasilja - "još uvijek nisu usvojeni nacionalni pravni okviri koji bi doveli do boljeg položaja žrtava seksualnog nasilja tijekom rata i njihovog prava na reparaciju".
Također navode kako je to što žrtve seksualnog nasilja u ratu još uvijek nisu dobile zaštitu tijekom kaznenog postupka, psihološku potporu niti adekvatnu zdravstvenu pomoć, još jedan od razloga da ni danas nema potpunih podataka o razmjerima silovanja i seksualnog zlostavljanja tijekom rata.
Podsjećaju kako je silovanje kao izvršenje ratnog zločina, definirano u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu, te navode podatke DORH-ova Izvješća o radu državnih odvjetništava u 2011. godini, prema kojima je evidentirano 67 žrtava seksualnog zlostavljanja kao obliku izvršenja ratnog zločina. Od toga 57 počinitelja seksualnog zlostavljanja su poznati, dok počinitelji silovanja u 10 slučajeva nisu poznati.
Naglašavaju kako je stvarni broj silovanih i seksualno zlostavljanih osoba tijekom rata teško utvrditi te kako zbog traume ili straha da će u društvu ili obitelji biti osuđivane i obilježene, žrtve vrlo često šute pa zločini ostaju neprijavljeni, a počinitelji nekažnjeni.
Prvostupanjski postupci vođeni tijekom 2012. godine, upozoravaju, svaki na specifičan način ukazuju na institucionalne nedostatke koji utječu na slabo prijavljivanje i efikasno procesuiranje zločina: izostanak psihološke potpore žrtvama, neupućenost žrtava o mogućnostima svjedočenja pod pseudonimom, iz druge prostorije s izmjenom slike i glasa u prijenosu, ili na zatvorenoj sjednici, nesposobnost tijela progona da počinitelje privede pravdi i/ili neadekvatno kažnjavanje počinitelja.
"Iako pravosuđe u Republici Hrvatskoj kvalificira silovanja počinjena u ratu kao ratne zločine, nužna je sustavna potpora žrtvama silovanja koja će pridonijeti da svjedoci svoje svjedočenje dožive kao pozitivno i osnažujuće iskustvo, efikasan progon i adekvatno kažnjavanje počinitelja", ističe se u priopćenju iz Documente.