Nakon što sam, pod pritiskom inflacije, već odustala od priličnog broja proizvoda koje sam odlučila da više neću kupovati jer su pretjerano poskupili, ovog sam ljeta demonstrativno prekrižila i jedan restoran na otoku na kojem ljetujem, nakon što me na ulazu dočekalo rukom napisano upozorenje "cash only".
Dakle, 21. stoljeće, restoran na Jadranu, špica sezone, hrpa klinaca koji valjda nikad nisu niti vidjeli bankomat - a gazda lokalne konobe, zapravo najobičnijeg ribljeg fast fooda, cijene povećao 25 posto, ali kako mu niti to nije bilo dovoljno da kompletnu inflaciju prebaci na leđa potrošača, onda je još ukinuo i kartice, kako bi zadržao još i onih nekoliko posto što bi inače banci morao platiti za transakciju.
Sve prema zakonu - naravno, uz pretpostavku da cijelo ljeto nije zamračio niti jedan račun - a potrošači kojima ne odgovara, neka lijepo odu u susjedni bistro, gdje će mu dopustiti da svoje jelo podmiri plastikom.
Pa lijepo, dok se ostatak Europe, posebno one koja živi od stranaca i turista, trudi maksimalno smanjiti kolanje gotovoga novca - zaista, ljudi danas po svijetu hodaju i račune plaćaju skenirajući prstenje - u Hrvatskoj te u kafiću pošteno naribaju kad izvadiš karticu te s guštom natjeraju da odeš tražiti bankomat kako bi račun podmirio papirnatim novcem.
Isprika je uvijek ista - zli bankari naplaćuju previsoke naknade pa vlasnik nije lud u objektu uzimati kartice - ali nema ništa protiv da potrošač, posebno stranac, zbog njegove uštede na bankomatu plati čak dvije naknade - jednu što novac podiže na uređaju banke koja je drugačija od banke izdavateljice njegove kartice, i drugu za konverziju iz njegove nacionalne valute u hrvatsku (OK, to će sada biti ukinuto).
Prema svemu sudeći, ovo je očito OK i državi koja, iako svake godine broji prihode od turizma, zapravo nema nikakav problem s činjenicom da se većina usluga prodaje u kešu koji je podložan manipulacijama, kako se Jadranom diljem sezone otvaraju pop-up bankomati, a pojedinci na podizanju gotovine i konverzijama zarađuju milijunske iznose.
Da tu ne vide nikakav problem, proizlazi i iz upita koji smo poslali Ministarstvu financija, a oni ga, pak, proslijedili Poreznoj upravi.
Vrlo jednostavno - zanimalo nas je zašto država, na isti način kako je propisala obvezu fiskalizacije ili poštivanje sanitarnih propisa, pa čak i suludosti kao što je obveza da ugostitelji u zahodu na vratima imaju kukice za jakne, a na zidu po jednu policu na koju čovjek može odložiti torbu - jednako tako ne propiše da je uvjet za bavljenje ugostiteljstvom posjedovanje POS uređaja.
U Poreznoj upravi, međutim, uopće nisu razumjeli naše pitanje, pa su nam tako poslali odgovor u kojem stoji da je "poslovanje ugostitelja propisano Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti", za koje nisu nadležni.
Mi smo im onda poslali novi upit te ih podsjetili kako je Porezna uprava itekako nadležna za pitanja kartičnih plaćanja te da bi tu stvar mogla urediti nekim propisom, na način kako je uredila i fiskalizaciju posebnim zakonom, ali na to više uopće nisu odgovarali.
Obratili smo se onda i Ministarstvu turizma, u čijoj nadležnosti doista jest Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, ali oni također nisu smatrali važnim odgovoriti na pitanja.
U međuvremenu, dok država nema preveliki interes baviti se tim problemom, čak su i sami ugostitelji, barem oni organizirani u udrugama, svjesni kako tu praksu pod hitno treba riješiti, i kako isprika koju mnogi pronalaze u visokim bankarskim naknadama, jednostavno - ne stoji.
"S obzirom na to da su naknade banaka za polaganje gotovine iznosom identične, ili barem približno slične, provizijama koje se plaćaju kartičnim poslovanjem, onaj tko ne prima kartice, a ima infrastrukturne i mrežne mogućnosti za to, nažalost, samo svraća pozornost na sebe kao na poduzetnika koji stvara manipulativni prostor za poreznu evaziju. U tom smislu su možda zakinuti sezonski objekti, ako im je obrt manji od cjelogodišnjeg, pa im kartične kuće ipak ne mogu izići ususret s naknadama koje su jednake iznosu polaganja gotovine", poručila je predsjednica Udruženja ugostiteljskih djelatnosti pri HGK Jelena Tabak, dodavši kako je isključivo gotovinsko plaćanje danas više stvar prošlosti.
Ipak, statistika HNB-a zasad pokazuje kako se u Hrvatskoj 54,55 posto godišnje vrijednosti svih transakcija odvija preko bankomata, dok je vrijednost transakcija izvršenih preko POS uređaja tek 19,36 posto, iako statistika za strance pokazuje da su oni, logično, itekako okrenuti kartičnom plaćanju.
U 2021. godini platne transakcije napravljene karticama izdanima u inozemstvu, preko POS uređaja tako su dostigle vrijednost od 19,6 milijardi, a na bankomatima 9,4 milijarde kuna, što jasno ukazuje kako stranci u Hrvatskoj, gdje to mogu, biraju plaćati karticama, a ne kešom.
Kako je za Jutarnji objasnila računovodstvena stručnjakinja Valentina Bočak, najčešće ugostiteljsko obrazloženje, prema kojem ne žele primati kartice zbog visokih naknada bankama, zapravo pokazuje da ugostitelji nisu dobro upoznati s knjigovodstvenim pravilima.
"Malo njih zna da im se plaćanje provizije računa kao trošak te kako im ona zapravo neće značajnije opteretiti poslovanje. U svakom slučaju, država bi trebala osmisliti neki model kako da ugostitelje motivira da ih uzimaju. Danas kad odete u Budimpeštu, najobičniju kavu u kafiću normalno možete platiti karticom", pojašnjava Bočak.
Zbog tog smo se, tipično hrvatskog fenomena, obratili i Hrvatskoj udruzi banaka, iz koje su pojasnili kako se posljednjih godina povećava udio broja transakcija plaćenih karticama u odnosu na gotovinu, no 75 posto fiskaliziranih računa i dalje se odnosi na plaćanje gotovinom.
"U skladu s time, možemo zaključiti da potrošači u ovom trenutku još uvijek ne koriste u potpunosti sve mogućnosti plaćanja karticom. Međutim, digitalizacija je prisutna u svim područjima društva te očekujemo da će se trend povećanja udjela plaćanja karticom nastaviti povećavati u budućnosti, a time i potaknuti veći broj poduzetnika na uvođenje kartičnog plaćanja", kažu u HUB-u, no optužbe za previsoke naknade nisu željeli komentirati u ime svojih članica.
I dok takva situacija očito odgovara državi, ali i brojnim ugostiteljima, jasno je da ne odgovara potrošačima, koji bi bez pogovora odmah potpisali da ih se poštedi maltretiranja s imperativom keša i lažnih računa.
No oni, nažalost, nisu dovoljan razlog da se taj apsurd doista i ispravi.
Imate prijedlog za Veliku škrticu? Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
