1. Saša, vaše znanstvenopopularne objave na fejsu bilježe rekordnu čitanost. Zašto ste ih počeli pisati?
- Javio mi se prijatelj i pitao mogu li izračunati u koje je doba dana sunčanje najopasnije. Mogao sam. Njegov je prijedlog bio da napišem nešto ozbiljno o tome. To nisam uspio:)
2. U Jutarnjem ste objavljivali rado čitani blog Blesimetar iz kojeg je nastala knjiga. Jeste li doznali odgovor na pitanje koliko je krivo biti u krivu?
- Prije nego što sam ga počeo pisati, imao sam ideju da u tom blogu nekako “mjerim” koliko su blesave razne pogrešne ideje koje neki ljudi smatraju istinitima. Pišući već prvi tekst shvatio sam da su te naše šašave ideje ono što nas čini ljudima i da samo trebamo paziti da zbog njih, posredno ili neposredno, ne škodimo drugima. Dakle, nije krivo (pogrešno) biti u krivu, jer si ne možemo pomoći. Svi smo ponekad u krivu, i to nerijetko upravo onda kad smo najuvjereniji da smo u pravu. Kad bismo toga nekako postali svjesni, mislim da bi i svijet postao puno bolje mjesto.
3. U kojem smislu ste sebe tada epitetirali kao “bundžiju”?
- Kad mi je Jutarnji ponudio da pišem blog, tražili su da se opišem u tri riječi. Sistemom eliminacije ostale su mi: fizičar, bundžija i gnjavator. Kad se oko mene događa nešto za što smatram da se ne bi trebalo događati, i ako nitko drugi neće reagirati, ja ću sigurno reći što mislim o tome i zašto to mislim. I tako je ispalo da se ja stalno nešto bunim.
4. Koje ste predrasude pokušavali pojasniti sa znanstvenih pretpostavki?
- Sve kojih sam se mogao sjetiti. I za koje sam imao nekog pojma o tome zašto ih imamo, i zašto nam je tako teško shvatiti i prihvatiti da su neka naša mišljenja i uvjerenja zapravo duboke predrasude, pa i zablude neutemeljene na ičemu povezanom sa stvarnošću. Nekad mi je to bila prava zagonetka.
5. Jesu li vam čitatelji u feedbacku pomagali odgonetnuti te zagonetke?
- Ako ih sam nisam mogao odgonetnuti, ne bih ni napisao tekst. Ali rasprave u komentarima su bile zaista izvrsne i vrlo često su nadopunjavale i značajno poboljšavale te moje zadaćnice.
6. Kada prevodite znanost na narodni jezik, koje vas znanstvene dogme muče?
- Čuo sam da se spominju te famozne znanstvene dogme, ali se još nisam s njima susreo pa ne znam što bih rekao o tome. Što se tiče prevođenja na “narodni” jezik, to je puno jednostavnije nego što se čini. Mnogi znanstvenici međusobno razgovaraju narodnim jezikom, ali kad se upale kamere ili kad treba nešto reći ili napisati za širu publiku, svi se naglo uozbiljimo. Ja sam u ovim tekstovima samo preskočio taj zadnji korak.
7. Možete li ukratko obrazložiti zašto se znojimo (kao svinje)?
- Svinje se ne hlade znojenjem, a ovaj izraz je došao iz metalurgije i povezan je s engleskim nazivom za sirovo željezo - pig iron. Kad se ono dovoljno ohladi, orosi se (kao boca hladnog piva kad je izvadimo iz hladnjaka). Osjećaj koji imamo kad kažemo da se znojimo kao svinje dolazi od toga da znoj teže hlapi kad je zrak jako vlažan. Kao kad topimo šećer u vodi - postoji neka maksimalna količina nakon koje se prestaje otapati. Više nema mjesta između molekula vode za nove molekule šećera. Tako su i u vlažnom zraku molekule vode popunile prostor između molekula kisika i dušika, pa više nema mjesta za nove. I tako znoj umjesto da hlapi i hladi nas, ostaje na našoj koži i odjeći. A nama je i dalje vruće. I znojimo se. Kao svinje.
8. A zašto nam je toplo kada izlazimo iz mora u plićaku gdje nam je bilo hladno kada smo ulazili?
- U našoj koži nalaze se živci koji detektiraju temperaturu. Mi osjećamo da je nešto toplo ako je toplije od naše kože i hladno ako je hladnije. Kad zagrijani s plaže ulazimo u more, ono je hladnije od nas pa osjećamo hladnoću. Tijelo reagira na tu situaciju tako da stegne krvne žile u koži koja je u dodiru s vodom. Time se smanjuje protok krvi kroz kožu i gubitak topline, pa se koža ohladi praktično na temperaturu okolnog mora (a unutrašnjost tijela ostane topla). Zato više ne osjećamo hladnoću. Kad izlazimo, u plićaku je more nešto toplije pa živci mozgu javljaju da je more baš ono toplo. A zapravo je samo toplije od naše ohlađene kože.
9. Na koja pitanja svoje djece niste našli odgovor?
- Zašto ljudi mrze druge ljude, zašto ratuju i kako mogu vidjeti dijete u nevolji i ne pomoći mu.
10. Kakve veze imaju protoni, neutroni i Z bozoni sa zvonima koja nam zvone?
- Kad udarimo zvono i ono zazvoni, ne čuje se samo jedan ton, nego cijeli niz različitih tonova. Analizirajući te tonove možemo zaključiti nešto o svojstvima samog zvona. To je dosta dobra analogija za ono čime se ja bavim. Mi udaramo protone i neutrone, komadiće materije od kojih su izgrađene atomske jezgre, koji onda ispuštaju različite “tonove” - zapravo, različite čestice različitih energija. I tako učimo o njima. Z bozon, čestica s mnogim svojstvima sličnim nedavno otkrivenom Higgsovu bozonu, za razliku od protona i neutrona elementarna je čestica, ne sastoji se od manjih komadića, pa je meni zaista fascinantno kako se u nekim situacijama ponaša vrlo slično protonima i neutronima.