Bivša britanska premijerka spada u red malobrojnih političara koji su doista stvarali povijest. Pobijedila je na brojnim izborima, po mnogočemu bila prva ili jedina, radila je puno, mijenjala temeljito.
Trajala je dugo i ostavila nesporne pozitivne rezultate u britanskoj ekonomiji i društvu. Neki će ovih dana ponavljati tvrdnju da je učinila i mnogo više - spasila odumiruću nekadašnju imperijalnu velesilu. No, njezin utjecaj je bio gotovo jednako snažan i izvan Ujedinjenog Kraljevstva.
Tuđmanovo odličje
Barunicu Thatcher upoznao sam u rujnu 1998., za vrijeme njezina višednevnog posjeta Hrvatskoj. Dobro se sjećam našeg razgovora u Predsjedničkim dvorima, gdje je iz ruku predsjednika Tuđmana primila i najviše hrvatsko državno odličje. Rekao sam joj kako me neki ovdje u Hrvatskoj pogrdno nazivaju “sljedbenikom tačerizma”, što god to značilo. “Prekrasno”, odgovorila je, “očito radite ispravne stvari. Nemojte odustati!”
Ona, jednostavna žena, radila je upravo to - jednostavno ispravne stvari. Koliko god bile nepopularne u prvi mah, ona ih je uporno i dosljedno provodila. Sjećam se dobro jednog Engleza u opatijskom hotelu koji je te teške 1984. godine sipao drvlje i kamenje na tadašnju premijerku. Gledali smo zajedno vijesti o sukobima velških rudara i policije. Mučne scene. Ali neizbježne, ako radite dugoročno ispravne stvari. Zatvarate gubitaše.
A te njene ispravne ekonomske stvari postale su do danas opća mjesta, širom svijeta. Prije svega zbog nespornih rezultata koje je sama imala, i čije su ekonomske politike puno puta bile kopirane ili prilagođavane. Možda najbolji primjer i ujedno i najveće priznanje dolazi iz same Britanije. Nakon osamnaest godina vlasti konzervativaca (11 godina M. Thatcher i 7 godina njezina nasljednika Johna Majora), 1997. je konačno pobijedio “novi” laburist Tony Blair. I nastavio sve glavne (ispravne!) ekonomske politike čije je temelje postavila Margaret Thatcher. Usput, Major je hametice izgubio izbore, iako je iza sebe imao nevjerojatne rezultate - istovremeno najnižu stopu nezaposlenosti u povijesti i najnižu stopu inflacije!
Nezavisni regulatori
Da bi to imao, Margaret Thatcher provodila je privatizacije (svega što je počinjalo s “British” - od telekoma preko rudnika do željeznica). Gradila je nezavisne regulatore prirodnih monopola, a razvlašćivala političare željne “upravljanja”. Rušila previsoke i destimulirajuće porezne stope izravnih poreza, a povećavala indirektno oporezivanje. Rušila nepotrebne regulacije financijskih tržišta. Suprotstavila se nerazmjernoj moći sindikata koji su srušili britansku konkurentnost. Oduvijek je bila skeptična prema srljanju u Europsku Uniju. Usput dobila manji rat zbog udaljenog otočja i pomogla da se uruši i Berlinski zid i komunizam na svjetskoj razini.
Mnogi su je mrzili, pogotovo u prvo vrijeme kada još nije moglo biti pozitivnih učinaka nepopularnih mjera. I danas je mrze oni koji ne vole čuti da nije uloga države da rješava sve i svačije probleme, upravo obrnuto. No, “ona” (kako su je skraćeno i posprdno zvali) srećom je izdržala dovoljno dugo da vidi rezultate svojih reformi. I bude dva puta reizabrana.
Za dobre ekonomiste Margaret Thatcher oličenje je odgovornosti prema svom narodu i oličenje državničke mudrosti. Osoba koja je ponekad “sama protiv svih” preuzela osobnu odgovornost i provodila mjere, bez obzira na moguće posljedice po nju samu. Upravo zato je toliko trajala i ostavila toliko rezultata iza sebe. Tačerizam se zato na jednostavan način može definirati kao implementacija zdravih ekonomskih načela bez obzira na populističke laži, spinove i pecanja glasova “siromašne većine”. Dobri ekonomisti nisu uvijek podržavali baš svaki njen potez, ali je glavnina njenih politika dobivala odlične i vrlo dobre ocjene.
Za nas u današnjoj Hrvatskoj ne može biti boljeg uzora od Margaret Thatcher. Nedostaje nam netko poput nje. Jer, uz sve samorazumljive razlike, današnja Hrvatska u mnogočemu podsjeća na Britaniju osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Brojna priznanja
Pogledajte što nam predstoji - fiskalna konsolidacija, privatizacija velikih državnih poduzeća, deregulacija, izgradnja institucija nezavisnih regulatora, zatvaranje kroničnih gubitaša, reforme zdravstva i mirovinskog sustava, pronalaženje prave mjere u socijalnom tripartizmu, itd. Naša je sreća što je “ona” sve ovo prošla i što je za života dobila brojna priznanja, od svojih političkih suparnika do mladih ljudi koji svoja današnja radna mjesta u velikoj mjeri zahvaljuju njezinim svojedobno nepopularnim reformama.
Ovo je i prigoda da se podsjetimo kako je ta “Željezna lady”, kao iskreni britanski domoljub, za razliku od brojnih pripadnika britanskog “establišmenta”, imala kristalno jasan i glasan stav u pogledu opravdanosti borbe Hrvatske za nezavisnost i demokraciju. Koja šteta da je otišla iz vlade upravo kada je započela kriza raspada Jugoslavije. S njom u Downing Streetu 10, uvjeren sam, nikad kod nas ne bi bilo onako krvavog rata.