"Kako ste?" vedro su afganistanski tinejdžeri u srijedu ujutro pitali Marija Diklića. Ponašaju se već prema njemu kao prema starome znancu. Djelatnik Crvenog križa s golobradim je mladićima proveo prva dva dana njihova boravka u Hrvatskoj, subotu navečer i nedjelju ujutro. Razgovarali su na engleskom, mladi Afganci dobro ga znaju. Rođeni su za američke kontrole nad Afganistanom i engleski su učili govoriti paralelno s farsijem, jednim od službenih jezika Afganistana.
Mario ih nije pitao kako su. To je psihologija.
– Ne možete istraumatiziranog čovjeka pitati kako si, tek tako, usput. Pitanja su konkretnija: jeste li se naspavali, kako ste proveli noć – priča nam Mario o prvim iskustvima s novim stanarima MUP-ova Centra za ranjive skupine...