Bivšu premijerku Jadranku Kosor i Ćiru Blaževića vezalo je gotovo 30 godina dugo nježno prijateljstvo, puno međusobne podrške i ljubavi. Dapače, Ćiro je svojevremeno u radijskom eteru, u vrijeme kad je Kosor proživljavala najtežu političku krizu, javno stao na njezinu stranu, pa čak, kroz šalu, rekao i da je zaljubljen u nju.
- Ćiro spada među ljude koje ne možete zaboraviti. Sigurna sam da će ga generacije pamtiti, a i da današnja djeca znaju tko je bio Ćiro i tko je Ćiro i da će ga i oni pamtiti kad narastu. Bio je svakako jedna neponovljiva pojava na, ne samo na sportskoj, nego i političkoj i društvenoj sceni Hrvatske, sasvim jedinstven. Međutim, bio je i čovjek kojeg će pamtiti i kojeg su voljeli i puno dalje od granica naše zemlje, svugdje tamo gdje je trenirao, vodio reprezentacije, posebno u Bosni i Hercegovini, gdje je i rođen - na samom je početku razgovora naglasila političarka.
Za nju će Ćiro zauvijek ostati izniman prijatelj, a prije svega veliki džentlmen.
- Ja ga poznajem s nekim malim usponima i padovima, u smislu ne tako redovite komunikacije, od kraja 1995., pa do zadnjeg trenutka. Bili smo zaista prijatelji, on je bio jedan od onih rijetkih muškaraca koje sam upoznala u svom životu i koji su zaista bili džentlmeni. Bio je takav prema svima. Ne mogu se sjetiti situacije, bilo gdje da smo bili, da bi on dozvolio platiti kavu. Bio je apsolutno poznat po tome. I nije tu u pitanju činjenica, kako su neki komentirali, da Ćiro ima novaca. Imaju mnogi drugi ljudi koje poznajem novca, pa gotovo nikom nikad nisu platili kavu. To govorim zbog primjera. On je jednostavno volio ljude i društvo, a u isto vrijeme je bio i melankoličan i često puta i tužan. Isto tako često je bio i beskrajno duhovit Jako me znao razveseliti sitnom pažnjom, ali i komentarom - prisjetila se.
Fotografija koju je danas objavila na Twitteru, uz posljednji pozdrav dragom prijatelju, datira s početka rujna prošle godine.
- To je bilo u vrijeme kad je već znao da je iznimno bolestan. Zaželio je da se nađemo i prije toga, u srpnju, jer je moja mama umrla. U rujnu je poželio da sa mnom dođe i moja mala obitelj, da vidi mog unuka i donio mu je loptu s potpisima igrača reprezentacije. Takav je on bio, silno se želio družiti s mojim unukom koji sad ima sedam godina. Malo mu je pričao o nogometu. Sjedili smo na terasi i nije prošlo ni pet minuta, svako malo je netko prilazio, htio se slikati s njim, a neki i sa mnom, no naravno da je on bio apsolutna zvijezda stola, čovjek koji je volio živjeti i bio pun života - kazala je Jadranka Kosor.
Zadnji put su se čuli u nedjelju.
- Ja sam ga često zvala u zadnje vrijeme, stalno smo se dogovarali još za jednu kavu i u nedjelju mi je rekao: "Nažalost, čini se da kavu popiti nećemo". Ja sam naravno rekla da sve moramo učiti da ipak popijemo tu kavu, no to je bio zadnji put da sam ga čula - s puno tuge u glasu govori.
Upoznali su se u vrijeme kad je Jadranka Kosor ušla u politiku i čitavo vrijeme joj je bio podrška, pa i u najtežim trenucima karijere.
- On se pojavljivao na Saborima HDZ-a, uvijek je bio tu, častitao. Kako je bio Tuđmanov veliki prijatelj, bio je na svim manifestacijama HDZ-ovim, dolazio je i davao potporu, baš kako je davao i meni u mom političkom životu, ali i u privatnom. Bilo je divnih situacija. Kad se organizirao jedan bal HDZ-a u Westinu, prije puno godina, imam divne fotografije s njim kako plešemo. Uvijek mi je bio podrška. I zadnji put kad smo se čuli u nedjelju, rekao je nešto što ga izdvaja od drugim ljudi. Bio je shrvan od spoznaje da odlazi, no potpuno lucidan i imao mi je potrebu reći, kao i u nekoliko naših posljednjih razgovora. Rekao je: "Jako sam te volio, jako sam te cijenio, ti si iznimna žena i iznimna osoba". To je za mene fascinantno, da netko tko je u teškoj muci jer jako se loše osjećao, da je smogao snage i uopće se sjetio da mi nešto takvo kaže, pretpostavljajući da nam je to možda zadnji razgovor. Rekao mi je da ne zna hoće li dočekati svoj rođendan, no do zadnjeg je trena bio sabran i upućen na druge. Zaista ću ga pamtiti kao nekog tko me uveseljavao puno i još mi je napomenuo kako je jako volio mene i moju mamu - otkriva.
Upravo s pokojnom majkom i Ćirom, Jadranka Kosor dijeli neke od najljepših uspomena.
- Znao bi katkad, obično za blagdane, na sam Božić ili dan, dva nakon, za Uskrs. Samo bi nazvao navečer i pitao ima li kakve hrane domaće. Ja bih uvijek rekla "naravno". Moja majka se strašno veselila kad bi on došao. Njih bi dvoje sjeli za stol, zapalili cigarete i rekli bi da im natočim piće. Ja sam uglavnom bila konobarica, a bila sam potpredsjednica Vlade, potpredsjednica Parlamenta, ministrica, no tu sam bila da ih poslužim (smijeh). Mama bi zapovjednički rekla: "Daj sad sve iznesi!", a on bi pitao: "Jel‘ ima sarme?", a sarme uvijek ima u to doba. Zgrijala bih sarmu, iznijela ako bi bilo nekog pečenja, sve što se tradicionalno jede za blagdane. Bila je tu i hrpa kolača, ali on bi uvijek rekao: "Ma, neću te slastičarske kolače. Ima li nešto što si radila sama? Orahnjaču? Makovnjaču?". Naravno, jesam i onda bi pojeo nekoliko komada, hvaleći to kao najbolju deliciju na svijetu, a ja bi mu rekla da ne pretjeruje. Sjedili bi, on i mama su jeli i pili, ja sam praznila pepeljare i obično pogledala na sat i dobacila: "A sad bi bilo vrijeme da se raziđemo". Mami bi kroz smijeh kazao kako uvijek ja moram prekinuti veselje. Uvijek bi došao s nekim sitnicama koje su moju mamu beskrajno veselile, čokoladama i čokoladnim bombonima iz Švicarske, zato što je to bio znak pažnje. To je bilo vrijeme kad moja mama nije baš puno imala kontakata sa svojim prijateljima, a on je bio netko tko bi nju znao darivati i zarođendan koji je bio 1. studenog i to joj je jako puno značilo. Ima milijarda sitnica koje sad prebirem i skupljam i koje čine tu ukupnu sliku o njemu, koja je bezvremenska - zaključila je.