Petak je, vrijeme kada se dan premeće u noć, kasno popodne, augustovski sumrak, ono je najljepše doba dana i godine, a mi se preko Petrinje starim putevima vozimo prema Zagrebu. Mogli smo i autocestom, putovanje će ovako barem pola sata duže trajati, ali nismo htjeli, jer zašto bismo ovo propustili i u što bi svoje vrijeme mogli ljepše i korisnije uložiti nego u vožnju krajevima iz kojih nismo, ali iz kojih je, ipak, i ponešto naše. Sela se nastavljaju jedno na drugo, samo se izmjenjuju ploče s nazivom mjesta, a na visokim telefonskim stupovima pusti su domovi roda.
Svako gnijezdo je na jedinstvenoj drvenoj konstrukciji, zakovanoj prije desetak godina čovjekovom rukom, tako što je, u vrijeme dok su rode boravile u svojim zimskim domovinama, gnijezdo pažljivo podizano s vrha ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....