Kad su banke sredinom dvijetisućitih otvorile špine kredita u “švicarcima”, nudeći ih šakom i kapom, i po kamatama od 3,6 ili 3,8 posto, cijenama i upola nižima negoli su koštali eurski krediti, počela je prava pomama za tim kreditima, koja je svoj vrhunac doživjela 2007. i 2008., piše Slobodna Dalmacija .
Banke koje su se ustručavale ući u takve kredite, a bilo je i takvih, naposljetku su ih počele odobravati jer su gubile klijente, dok su druge najavljivale još povoljnije kredite u jenima. U to je vrijeme i Švicarska središnja banka upozoravala na rizičnost takvih kredita, dok je domaća Hrvatska narodna banka upozoravala ljude na moguć rast tečaja i da oni koji se zadužuju na dugačke rokove od po 20 godina moraju znati da tečaj može skakati od 10 do 15 posto.
Koliko su ta upozorenja bila pogođena, svjedoči prošli četvrtak kad je u jednom jednom danu tečaj skakao 16 posto, a bilo je i gore u 2011., kad je skakao i po 30 posto...
Jeftinije je skuplje
Kako čovjek ne može od guvernera i viceguvernera očekivati da su Nostradamusi, ne može ni od običnog čovjeka. Neki su u te kredite ulazili jer su jednostavno bili jeftiniji i isplativiji, neki su špekulirali nabavljajući dodatne nekretnine, a drugi jer nisu bili kreditno sposobni za podizanje eurskih kredita. Ili u prijevodu, plaće su im bile male da bi mogli podići skuplje eurske stambene kredite.
U 2006., na stambeni kredit vrijedan 50.000 eura, na rok otplate od tri desetljeća, jedna je domaća banka obračunavala 3,88 posto kamate na zajam uz valutnu klauzulu u švicarskim francima i 6,10 posto ako je dug vezan uz eure. Mjesečna rata za takav kredit u objema valutama tada je iznosila 365 franaka, ili 303 eura.
Preračunato u kune, klauzula u francima značila je mjesečnu ratu od 1710 kuna, a eurska klauzula ratu od 2203 kune. Čak 29 posto više kuna nego klauzula u “švicarcima”. Mnogima se nije bilo teško odlučiti za “švicarce”. Još ako su računali ukupni dug u 30 godina, “švicarci” su bili od eura povoljniji za 177.444 kune, ili 24.410 eura. Tada se za tu razliku mogao kupiti mercedes A-klase ili dvadesetak kvadrata stana. Tečaj franka bio je 4,68 kuna. Danas je 7,66 kuna.
I tako su oni koji su digli kredite u “švicarcima” sve negdje do 2010. bili u plusu u odnosu na one koji su podignuli kredite u eurima. Mjesečne rate su im, unatoč rastu kamata koje su i njima banke dizale s početkom krize, i uz rast tečaja franka i dalje bile manje nego da su se zadužili u eurima.
Nisu ni svi ’švicarci’ isti
Onda je franak počeo rasti toliko da su im rate bile i po 75 posto više od startnih i ta se prednost istopila. Otvorio se pakao – kad ti rata s 4070 kuna skoči na 7160 kuna, imaš užasan problem, osobito ako si iz kategorije dužnika koja je u “švicarce” ušla jer nije mogla dignuti eurski kredit zbog slabe kreditne sposobnosti.
Svatko je slučaj za sebe i ima svoju priču, istaknuli su s portala “mojbankar”, koji je u kolovozu 2011., u vrijeme divljanja franka kada mu je tečaj skakao po 30 posto, donio analizu u kojoj je pokušao odgovoriti na pitanje tko je bolje prošao, dužnik u francima ili u eurima za isti stambeni kredit.
Računali su i zbrajali uplate za 55 mjeseci otplate kredita u banci koja je imala kamate za oba kredita od pet do 6,75 posto i nije ih spuštala. Zaključili su da ne mogu i ne žele generalizirati, ali da su u mnogo slučajeva troškovi i jednih i drugih dužnika podjednaki, dok su u nekim slučajevima dužnici u francima sa startnim nižim kamatama možda bili i u plusu.
Konverzija u eure krije brojne zamke
Jedna Splićanka je u studenome 2005. podignula, na rok od 19 godina, stambeni kredit od 87.850 švicarskih franaka (CHF), što je tada bilo oko 55.000 eura. Uredno vraća kredit već gotovo cijelo desetljeće i trenutačno joj je stanje glavnice preostale za otplatu 55.833 franka. Po tečaju od 7,66 kuna za franak, nakon gotovo cijelog desetljeća otplate kredita, duguje više novca nego je podignula. Duguje 427.680 kuna, a podignula je 412.890 kuna. Prva rata kredita po kamati od 4,69 posto iznosila je 585,78 CHF, ili 2787 kuna, a franak se kretao oko 4,7 kuna. Banka joj je u pet godina triput bila podizala kamatu i mjesečnu ratu, a posljednja je bila 6,2 posto, ili 650 franaka mjesečne rate.
Naša sugovornica nam je kazala kako o konverziji kredita u eure ili kune nije razmišljala ne samo zbog toga što bi joj to gotovo pa pobilo sve što je uplaćivala za otplatu kredita, nego i zbog činjenice da joj je i 6,20 posto kamate na kredit u “švicarcima” isplativije od 6,95 do 7,7 posto kamate koliko bi je koštao kredit u eurima. Izračunala je također da je u prve tri godine otplate kredita u “švicarcima” prošla mjesečno za 50 eura jeftinije, ili ukupno oko 12.900 kuna, nego da je otplaćivala isti kredit u eurima, pa joj je mjesečna rata negdje u 2010. došla na razinu koju su plaćali dužnici u eurima. Potom, u vremenima divljanja franka, najviša rata bila je oko 4100 kuna, a cijelu 2014., sa zaštitnom kamatom od 3,23 posto, iznosila je 558 franaka, ili oko 3500 kuna. Kolika će biti krajem ovog mjeseca, nitko ne može znati. Ostane li dotad franak na sadašnjih 7,66 kuna, rata će joj iznositi 4274 kune.