Inflacija je proizvođače natjerala da u vrijeme ušteda svoju maštu rastegnu do neslućenih razmjera, a kao jedan od najčešćih trikova za kojima su posegnuli jest "shrinkflacija", smanjivanje gramaže i litraže proizvoda koje potom prodaju po istim, a nerijetko i većim cijenama i tako trošak inflacije prebacuju na leđa potrošača.
No, bilo bi super da su to jedini primjeri zakidanja potrošača.
Pored shrinkflacije, naime, sad je na scenu stupila i takozvana "skimpflacija" koju je nažalost puno teže zamijetiti od one prve pojave.
Skimpflacija, naime, podrazumijeva da proizvođač mijenja omjere ili vrste sastojaka pojedinih proizvoda na štetu onih skupljih čime, naravno, smanjuje kvalitetu artikla, ali ga potrošaču prodaje po istoj ili čak višoj cijeni.
Osim za namirnice, ta pojava vrijedi i za usluge gdje potrošač za istu ili veću količinu novca dobiva lošiju uslugu - recimo, dulje čeka u redu jer su smanjili broj zaposlenika na šalteru i slično. Brojni proizvođači tako smanjuju količinu kakaa i orašastih plodova u čokoladama, udjele voća u čajevima, šećer zamijenjuju glukozno - fruktoznim sirupom i slično.
Kao treći proizvođački trik javlja se takozvani "slack-fill" kojeg smo doslovno preveli kao "mlitavo punjenje". To je zapravo pojava preglomaznog pakiranja čime se ostavlja dojam da je sadržaj proizvoda znatno veći nego što to zbilja jest, a za čime su brojni proizvođači bili posegnuli i znatno prije inflacije. Često se to odnosi na čips, a pojava je bila učestala i u vrijeme Valentinova kad su pojedini proizvođači na tržište izbacili velike, prikladne kutije sa slatkišima u kojima je bilo znatno više ambalaže od samog proizvoda.
Neki proizvođači potrošače žele natjerati da brže troše proizvode zbog čega mijenjaju preporuke o dozama, i to uglavnom na način da ih povećavaju pa potrošač brže ostaje bez proizvoda. To se recimo odnosi na preporučene doze praškastih napitaka, a još češće deterdženata ili omekšivača koji su, pore promjeen doze, istovremeno doživjeli i shrinkflaciju.