Kad je hrvatska reprezentacija devedeset osme osvojila treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, narod je, očekivano, bio raspamećen od veselja, ali našla se i šačica nas bijednika, izdajnika koje je to živciralo. Mrštio sam se gledajući Tuđmana kako se keseri grleći nogometaše. Jer reprezentacija je bila režimska, a režim je bio sve gori.
Ratna je pobjeda Tuđmana i HDZ učinila užasno oholima. Ako su prije Oluje imali stanovitih inhibicija, libili se kršiti zakone, demokratske običaje i ljudska prava, nakon kolovoza devedeset pete povjerovali su da im je sve dopušteno, i odbacivati rezultate izbora, i nadzirati telefone novinara, i namještati Dinamove pobjede, a privatizacijska je pljačka postala upravo skaredna. Ćiru...