Sudac Željko Rogić, koji je prema ocjenama Ministarstva pravosuđa i Vrhovnog suda, tri godine zaredom bio najbolji predsjednik suda u Hrvatskoj ostao je - bez posla, piše Zadarski.hr.
Ustavni sud RH odbacio mu je žalbu čime je i pravomoćno potvrđena odluka o njegovom otkazu koju je Državno sudbeno vijeće (DSV) donijelo u siječnju. Odluku o razriješenju donio je DSV tri mjeseca nakon što je Rogić, bivši predsjednik Općinskog suda u Zadru koji je javnost upozorio na nepotizam na hrvatskim sudovima, privremeno udaljen s Parničnog odjela Općinskog suda u Zadru. Rogić je udaljen zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, nepostupanja po odluci donesenoj u postupku za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, te nanošenja štete ugledu suda ili sudačke dužnosti. Još u siječnju prošle godine DSV mu je odrezao i trećinu plaće tijekom četiri mjeseca zbog neodržavanja suđenja u razumnom roku.
Rogić se zbog te odluke DSV-a žalio Ustavnom sudu RH, no njegova je žalba u cijelosti odbijena jer je utvrđeno da je odgovoran za počinjenje devet stegovnih djela.
Rogić je u svojoj obrani naveo kako u Općinskom sudu u Zadru radi trideset godina, te da se problemi koji su se pojavili posljednje tri godine, tiču njegovog teškog zdravstvenog stanja i problema, kao i ponašanja odgovornih osoba Općinskog suda u Zadru, nakon njegovog mandata predsjednika u razdoblju od 2012. do 2016. godine.
Naveo je kako je u inkriminirano vrijeme imao sedam teških upala pluća i jedan izljev u pluća teške naravi i da je bio na bolničkom liječenju nakon čega mu je bio potreban dugi oporavak, više od tri mjeseca, što mu je otežavalo obnašanje sudačke dužnosti. Unatoč navedenim zdravstvenim problemima, ranije je imao, odnosno prebacivao takvu normu. Također je u inkriminirano vrijeme obolio od COVID-19 bolesti s posljedičnom obostranom upalom pluća, zbog čega je na sudu ostajao do večernjih sati zbog posvećenosti poslu što dokazuje njegov dugogodišnji snažan osjećaj odgovornosti, posvećenosti poslu i nastojanju da se sporovi riješe što je moguće kvalitetnije.
Kao predsjednik suda 2012. godine zatekao je 27 tisuća predmeta, a nakon četiri godine mandata zaostatak je smanjen na 11 tisuća, pri čemu današnji zaostaci iznose preko 20 tisuća predmeta. Istaknuo je da je nakon mandata predsjednika suda doživio neljudsku torturu, da je optuživan zbog maltretiranja sudaca u cilju bržeg, efikasnijeg i kvalitetnijeg rješavanja predmeta, da su protiv njega od drugih sudaca pokretani privatni kazneni postupci i postupci za naknadu štete, koji su ga ljudski i materijalno opterećivali, ali je unatoč tome, u prvoj godini mandata prebacio sudačku normu.
Kako je naveo, problemi u radu i rezultatima rada počeli su od godišnjeg rasporeda 2017. godine kada mu je, bez ikakvog povoda, oduzeta njegova referada i spisi, koja je bila ažurna, bez neriješenih starih predmeta i predmeta za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku te mu je dodijeljena "najgora" referada sa starim i obimnim predmetima i sa puno starih predmeta u kojima je usvojen zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i u kojima nije ispoštovan rok za rješavanje predmeta. Naveo je da je u novoj referadi bio zadužen za predmete do tri godine, a da su predmeti prethodno već bili "stari".
Istaknuo je kako je iz obrazloženja osporene odluke DSV-a razvidno u kojim je predmetima bio neažuran, ali da u obrazloženju nije navedeno koliko je u tim tzv. starim predmetima i Gzp predmetima takvu situaciju uzrokovao i bio za nju odgovoran, a koliko je ih je naslijedio 2017. godine.
- Predmete koje sudac zaduži, od drugog suca ili sudaca, koji su takvih predmeta pošteđeni ‘oduzimanje‘ tih predmeta, nije moguće u smislu odgovornosti tretirati na isti način kao predmete koje sudac dobije u rad kao ‘nove‘, a na kojima onda godinama ne radi, ne poduzima radnje, nije ažuran i tako slično. Niti tu primjedbu DSV uopće nije akceptirao, na nju odgovorio, a kamoli utvrdio je li zaista točno to što navodi kod dodjele predmeta iz 2017. godine. Radi toga je također činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno te zasigurno preuranjen zaključak DSV-a o nespornoj odgovornosti. Stječe se dojam da sam ja nakon 27 godina urednog, primjerenog, a na kraju i izvanserijskog rada i rezultata, zaista smješten u ‘kažnjeničku‘ koloniju, U referadu, iz koje niti apsolutno zdrav, a posebno teško bolestan čovjek nema izlaza- naveo je Rogić u žalbi.
Također, smatra da je odluka nejasna i nerazumljiva jer mu se stavlja na teret neuredno obnašanje dužnosti i postupanje, ne samo u inkriminirano vrijeme, već i u vrijeme nakon donošenja odluke o njegovom razriješenju. Navodi kako je DSV cijenio kao olakotno jedino okolnost da je imao teške zdravstvene probleme, koje pritom nije provjerio na adekvatan način, te da ignorira činjenicu da je riječ o djelatniku u pravosuđu i sucu koje je prethodno 27 godina radio sa iznimnim rezultatima, kao i da je cjelokupno hrvatsko pravosuđe u zadnje dvije godine, radi pandemije COVID-19, bilo disfunkcionalno.
Po ocjeni Ustavnog suda, DSV je, međutim svoju odluku o Rogićevoj stegovnoj odgovornosti utemeljio na pravilnoj primjeni materijalnog prava, uzimajući u obzir njegove zdravstvene probleme, odnosno opravdane odsutnosti s posla zbog korištenja bolovanja, kao i starost predmeta u njegovoj parničnoj referadi. Njegovo zdravstveno stanje tako je u manjem dijelu moglo utjecati na njegov rad. Utvrđen je rezultat rada u 153 dana koliko je bio prisutan od ukupno 220 mogućih dana. Utvrđeno je da je prosječna starost predmeta u njegovoj referadi u 2019. godini bila oko dvije godine, te je od preuzimanja referade prošlo dovoljno vremena da složenost predmeta ne može biti opravdan razlog za nepostupanje u predmetima u zaduženju. U konkretnom slučaju, navode kako Rogić nije donosio i otpremao odluke po nekoliko godina od zaključenja glavne rasprave.
Tako, kako navode u DSV-u, Rogić u 87 predmeta nije poduzimao niti jednu radnju do preko tri godine, te nije postupao po odlukama u postupku za suđenje u razumnom roku, u kojima je pojedinim određivana i naknada. Time je posljedično nanio štetu ugledu suda i sudačke dužnosti, a prethodno novčano stegovno kažnjavanje nije stimulativno djelovalo da ažurnije obavlja svoju dužnost, piše Zadarski.hr.