Domaća potrošačka sudska praksa, nažalost, praktično je nepostojeća, no Sud pravde Europske unije na tjednoj se bazi bavi potrošačkim problemima te donosi presude koje će biti od velike važnosti i za domaće pravo.
Naravno, jednom kad i hrvatski potrošači pravdu odluče tražiti pred sudovima.
Posljednja zanimljiva presuda donesena je nakon što se Europskom sudu obratio njemački Općinski sud iz Potsdama, zatraživši pomoć u slučaju u kojem je tvrtka Möbel Kraft tužila jednog njemačkog potrošača koji je, posjetivši njihov štand na sajmu opreme, naručio kuhinju po mjeri da bi nakon toga odlučio da je ipak ne želi te odbio dostavu.
Potsdamski sud, jednostavno, nije znao kako presuditi u ovom slučaju pa je od Europskog suda tražio pojašnjenje odredbi Direktive o pravima potrošača vezanih uz pravo na odustajanje od ugovora. Jednostavnije rečeno, tražio je da Europski sud donese mišljenje može li se ugovor sklopljen na sajmu smatrati ugovorom sklopljenim izvan poslovnih prostorija trgovca, a potom ako može - ima li potrošač pravo raskinuti takav ugovor, iako je Direktivom određeno da se pravo na raskid ugovora sklopljenog na daljinu u roku od 14 dana od njegova sklapanja ne odnosi na situacije u kojima je riječ o robi koja je rađena po specifikacijama potrošača.
Naime, potrošač koji je odbio primiti kuhinju tvrdio je kako je trgovca o želji za raskid ugovora upozorio u trenutku u kojem trgovac još nije počeo rad na kuhinji pa njegovo odustajanje od ugovora proizvođaču nije činilo dodatni trošak, neovisno o onome što kaže Direktiva.
Također, potsdamski je sud upozorio kako je njemačka pravna praksa o tom pitanju šarolika: navodi se tako primjer njemačkog Vrhovnog suda koji je jednom prilikom naručitelju računala proizvedenog prema vlastitim specifikacijama dopustio naknadni raskid ugovora, ocijenivši kako će troškovi rastavljanja računala činiti samo pet posto vrijednosti robe, ali onda i na slučaj Visokoga zemaljskog suda u Stuttgartu koji je u jednom slučaju utvrdio da se kupac ne može povući iz ugovora za robu rađenu prema osobnim specifikacijama, neovisno o tome je li proizvođač već počeo raditi na tom proizvodu ili ne.
Europski je sud presudu u ovom slučaju donio 21. listopada, a njezin sadržaj, nažalost, nije išao u prilog potrošaču.
Kao prvo, sud je zaključio kako se ugovor sklopljen na sajmu opreme može smatrati ugovorom sklopljenim izvan poslovnih prostorija trgovca isključivo ako on nije sklopljen na štandu proizvođača pa je potsdamskom sudu preporučio da odluku donese vodeći se ovim pretpostavkama.
Potom, ako bi sud u Potsdamu utvrdio kako je ugovor doista sklopljen izvan štanda, moglo bi se dalje raspravljati je li potrošač imao pravo odustati od ugovora, iako je bila riječ o robi prema posebnim specifikacijama, ali uz pretpostavku da trgovac na kuhinji nije počeo raditi u vrijeme obavijesti potrošača da želi raskinuti ugovor.
Ni ovdje, međutim, sud nije išao niz dlaku potrošaču.
Podsjećaju kako prema Direktivi o zaštiti prava potrošača oni doista imaju pravo na raskid ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija u roku od 14 dana od njegova sklapanja, no kako Direktiva predviđa da se to pravo ne može ostvariti ako je predmet ugovora bila roba rađena prema specifikacijama potrošača.
U tom smislu, sud napominje kako ne može biti i nije važno je li trgovac u vrijeme obavijesti o raskidu ugovora već počeo ili nije počeo “prilagođavati robu” - štoviše, napominje se da pravo na odustajanje od ugovora ne može biti uvjetovano stupnjem njegova izvršenja o čemu kupac ne može imati točne informacije, niti može imati utjecaj.
Sud napominje kako ovo mišljenje donosi u želji da osigura pravnu sigurnost između trgovca i potrošača, a posebno navodi kako bi se odredbe Direktive trebale jednako provoditi na području cijele Unije, iako njemački slučaj pokazuje da ovdje još uvijek ima razilaženja.
Stoga kod naručivanja robe po mjeri - oprezno. Čak i onda kad je naručujete na sajmu, a posebno ako niste sigurni u svoje želje.
Iako, bilo bi zanimljivo vidjeti stajalište domaćih sudova o tom pitanju.