U
Ž
I
V
O
Rijeke ljudi slijevale su se jutros, već od 9 h, prema križevačkoj grkokatoličkoj Katedrali. Živopisna, tužno radosna povorka. Tužna jer to su ljudi koji veliki blagdan Uskrsa, po prvi put slave van svoga doma i svoje zemlje uopće, radosna jer su među svojim sunarodnjacima. Ukrajinci izbjegli u Hrvatsku došli su u Križevce na svetu misu i druženje.
Misu je u dupkom punoj crkvi, a mnogi su od vjernika zbog gužve ostali i van Katedrale, po bizantsko-slavenskom obredu služio mons. Milan Stipić, biskup Križevačke eparhije.
Bila je to najtužnija sveta misa zadnjih desetljeća u Križevcima.
Mnoge su žene, sukladno svojoj tradiciji, na pravoslavni Uskrs odjenule nešto iz narodne nošnje svoje zemlje. Komadić narodnog blaga, uglavnom je to bila marama na glavi, koju su bježeći iz ratnoga pakla ponijele u malom ruksaku skupa sa cijelim životom koji su do tada znale.
Veliko druženje, najveće otkad su više od deset tisuća ukrajinskih izbjeglica stigli u Hrvatsku, dogodilo se sasvim slučajno.
Misao je bila, ispričao nam je velečasni Vladimir Šimunović, svečana misa s malim domjenkom za izbjegle iz Ukrajine, smještene u tom, križevačko koprivničkom kraju. No, vijest se ubrzo pronijela društvenim mrežama. Zainteresiranih je bilo toliko da su organizirani službeni dolasci autobusima iz cijele kontinentalne Hrvatske. Među njima je bila i Mariana, mlada žena iz Kijeva, koja je s malom djevojčicom prvog dana rata napustila dom i krenula prema zapadu zemlje. Sa sve većom silinom ruskih napada, rasla je i bojazan za sigurnost njezina djeteta i Mariana je odlučila napustiti zemlju.
U Hrvatsku je stigla sredinom ožujka, prvo u Motel Plitvice, a kad se zaposlila, unajmila je i stan za njih dvije.
Dolazak u Križevce i susret sa sunarodnjacima puno joj znači.
- Izuzetno je lijepo bilo omogućiti nam proslavu Uskrsa kako ga slavimo kod kuće. Teško je. Od djetinjstva smo svake godine imali svoje rituale. Preko dana pripremali kolače i bojali jaja, tijekom noći, poslije ponoći odlazili u crkvu. Možda i samo na nekoliko minuta. Tko je čekao tek misu na Uskrs, prema starom je vjerovanju, grešnik. Pred jutro smo dolazili kući, jeli, dolazili su prijatelji. Sresti ljude ovdje, koji štuju tvoju tradiciju, neprocjenjivo je - ispričala nam je.
Kad je s kćeri stigla u Hrvatsku dobili su kutiju od djevojčice Mateje, na kojoj je pisalo „od djevojčice za djevojčicu“. U kutiji su uz lutku, bile još neke sitnice.
- Znam da je u tvojoj zemlji rat, a ovo je ono što bih ja voljela imati sa sobom da je moja zemlja u toj situaciji - vrlo emotivno nam je ispričala Mariana. Iako njezina ukrajinska kompanija ima podružnicu i u Hrvatskoj i Mariana radi svoj posao marketinške stručnjakinje, jedva se čeka vratiti kući.
