O svojoj pratetki Paulini Slavki Jergović pisao sam u nekoliko knjiga, uvijek u kratkim i zaokruženim epizodama. Časna sestra u ženskoj redovničkoj zajednici družbe Kćeri Božje ljubavi, najprije u Sarajevu, u samostanu koji je i danas u Ulici Ivana Cankara, na broju 18, a od kraja 60-ih u Zagrebu, u samostanu u Granešini broj 7, bila je najčestitija osoba u dvije čudne i nesretne obitelji - a koje nisu i čudne i nesretne? - kojima sam se rodio.
Dok su se ostali povijali pod životnim okolnostima i svojim karakterima, slabi i neodlučni, kakvi ljudi već jesu, ona je stajala uspravno i pokušavala, kao kakav prometnik ljudskih povijesti i sudbina, da okrene bližnje tamo gdje im je bolje ići. I naravno da u tome, uglavnom, nije uspijevala. Ali je dosljedno svim svojima činila dobro...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....