Njih šestorica iz Živogošća Makarsku su rivijeru prije dva tjedna zamijenili razrušenom Banovinom. Obiteljski su ljudi, uglavnom se bave turizmom. Ima među njima i majstora, pa kad se znanje spoji s entuzijazmom, rađaju se dobre stvari. Podižu se i kuće.
Najnoviji, njihovih ruku djelo pothvat, montažna je kuća u Glini. Završni su radovi u tijeku, do kraja tjedna u nju će se useliti Dario Kožić s obitelji. To je onaj tužan momak čija je kuća srušena do temelja. Potres od 6,2 po Richteru složio ju je "kao domino-pločice", slikovito je za Jutarnji pojasnio Dario.
Kuća je to koju je od svojih prvih zarada odlučio priuštiti im brat Darko. Poginuo je, poklopile ga cigle kuće izgrađene bez armiranog betona. Jedne od onih za čiju je izgradnju, kao glavni inženjer, bio zadužen Ivo Žinić.
"Izgradnja" njegove nove kuće počela je prošlu srijedu na terenu koji je Dariju poklonio njegov budući susjed.
Za njega i obitelj ovo neće biti primjereno, nego buduće prebivalište obitelji.
Lijep će to dom biti.
- Kuća ima 54 kvadrata, tri spavaće sobe, dnevni boravak s kuhinjom i kupaonicom. Opremit ćemo je do zadnje žlice. Dolazi kuhinja, ja je nemam u kući. Ne bi je se postidio najbolji apartman u Dalmaciji, kompletan namještaj, bijela tehnika... Napuštamo kuću kad naložimo vatru u drvenom šparhetu. Srca će nam biti sretna - rekao je za Jutarnji Renato Klaričić, koji je uz Filipa Biočića pokretač ove lijepe priče.
Tih 30-ak tisuća eura, koliko će sve koštati, prikupili su Općina Podgora najvećim dijelom, uz donacije građana.
Inicijativu je pokrenula Općina Živogošće, odmah su se uključili Podgorani, električari i vodoinstalateri iz Cavtata i volonteri s područja Makarske i općine Podgora.
- Zahvaljujemo na pomoći izgradnje konstrukcije, firmi Marana iz Dugopolja - govori nam Filip Biočić.
Nije ovo prva kuća koju grade na Banovini. Prva je bila ona Zorana Batule u Majskim Poljanama. Skučili su njega, suprugu, staru majku i dvoje djece.
Renato i Filip na Banovinu su stigli na pravoslavni Badnjak.
- I tu smo kućicu kompletno opremili i iz nje izašli kad smo zapalili vatru u peći. Doslovno, pare su se skupljale jedan dan, drugi dan smo došli tu, gradili smo je tjedan dana - kažu.
Za kuću u Glini trebala su im dva tjedna.
Dalmatinci su se oko kuće u Glini doista potrudili. Pazili su na svaki detalj, poput mozaik pločica u svim nijansama plave u kuhinji, elegantne sive keramike u kupaonici i cijelog niza drugih detalja. Ne uređuje se ovaj dom samo da bude praktičan, nego i topao, pravi obiteljski.
- Kad smo najmlađem, a bio je jučer tu, rekli da će imati veliku televiziju, vidiš dite raširi oči, što ćeš lipše - govore. Dariju su, kao budućem električaru, ostavili komade alata za električne popravke.
A on u svojoj kamp-kućici čeka preseljenje.
- Sretan sam. Jedva čekam, tu mi je blizu škola, praksa i svi su mi prijatelji odavde. Majske Poljane mi neće faliti - kaže momak kojemu je pola srca ostalo pod ruševinama kuće u kojoj je izgubio starijeg brata.
U srijedu poslijepodne sve je bio spremno za useljenje.