Kad je riječ o kvaliteti stanovanja, sigurnost nam je svima na prvom mjestu, pogotovo danas kada su prirodne katastrofe poput potresa postale učestale, a čega smo na žalost bili svjedoci u ožujku prošle godine u Zagrebu i okolici, te u prosincu u Petrinji, Sisku i okolnim područjima.
Na otpornost građevina na potrese utječe puno faktora. Jedan od njih je svakako starost samog objekta kao i svojstva građevinskih materijala korištenih u vrijeme izgradnje. Prvenstveno tu mislimo na veziva koja su bila na bazi vapna za razliku od današnjih koja su na bazi cementa i kao takva imaju puno bolja mehanička svojstva. Naravno da veliki utjecaj na trajnost, uporabljivost i otpornost građevina ima i održavanje samih građevina.
Još jedan faktor su građevinski propisi o otpornosti građevina na djelovanje potresa koji su se vremenom mijenjali i postrožavali, uglavnom nakon nekih katastrofalnih događaja. Tako je do potresa u Skoplju 1963. godine u Hrvatskoj vrijedila tehnička regulativa naslonjena na njemačku regulativu, koja je samo donekle uzimala u obzir silu potresa. Nakon Skoplja doneseni su prvi protupotresni propisi, čitavo područje bivše Jugoslavije podijeljeno je u deset potresnih zona na osnovu geomehaničkih karakteristika tla i za svaku je zonu donesen određeni koeficijent za proračun koji je trebao dokazati otpornost na potrese jačine do 6,1 stupnja prema Richteru koliko je iznosila jačina potresa u Skoplju. Tako je Zagreb svrstan u 8. i 9. potresnu zonu, a prilikom statičkih proračuna uzimalo se za jedan stupanj više. Nakon potresa u Banja Luci 1969. godine uvedeni su još stroži propisi i sve se projektiralo i gradilo tako da izdrži potres od 7 stupnjeva po Richteru. Nakon osamostaljenja Republika Hrvatska preuzela je europske propise glede otpornosti građevina na potrese i trenutno važeći standard je Eurocod 8 po kojemu se zahtjeva otpornost građevina na potres jačine do 9 stupnjeva po Richteru.
No, znamo da nije dovoljno da arhitekti i statičari kvalitetno projektiraju građevinu tako da bude otporna na neku jačinu potresa, već ju sukladno tim projektima treba i izgraditi pa dolazimo do sljedećeg faktora koji utječe na otpornost građevina na potrese, a to je kvaliteta izvođenja radova koja u prošlosti nije uvijek bila na potrebnom nivou, u što smo se na žalost svi uvjerili nedavnim događanjima na području Banije.
Svi ovi nedostatci najčešće se ne vide tijekom normalne eksploatacije nego se pokažu prilikom prirodnih katastrofa. Uz svijest o tome da živimo na području sa značajnim rizikom od potresa, najmanje što možemo učiniti je da zgrade u kojima boravimo učinimo što otpornijima na seizmičko djelovanje. Produljivanje životnog vijeka zgrada i konstrukcija moguće je samo uz cjeloviti pristup problemu te poznavanje i odabir odgovarajućih tehnologija.
S obzirom na to da je Italija seizmološki još aktivnije područje od Hrvatske, koje je u posljednjih 50-tak godina pogodilo desetak katastrofalnih potresa od kojih nam je u svježem sjećanju onaj u L'Aquili iz 2009. godine kada je život izgubilo 309 ljudi, Mapei se već dugi niz godina intenzivno bavi rješenjima i sustavima za ojačanje i obnovu građevina od potresa.
Razgovarali smo s Nenadom Karalijom, voditeljem Odjela tehnike tvrtke Mapei Croatia d.o.o. koji je zajedno sa svojim suradnicima od prvoga dana aktivno sudjelovao u obilasku potresom oštećenih objekata u ožujku. Nakon tog potresa najveći broj obnovljenih objekata u Zagrebu saniran je i ojačan upravo Mapei sustavima za sanaciju i ojačanje konstrukcija. Nakon potresa u prosincu ti sustavi dokazali su se i u praksi, odnosno ispunili su svoju svrhu zaštite od potresa, jer niti na jednom obnovljenom objektu na kojemu su ti sustavi primijenjeni nisu se dogodila nikakva nova oštećenja niti su se ponovno pojavila stara.
Što je razlog da su Mapei sustave i rješenja u sanaciji od potresa tako dobro prihvatili i struka i građani u Hrvatskoj?
Glavni razlog za to je iskustvo i dokazana tehnologija razvijena na temelju višegodišnjeg sudjelovanja u obnovi i ojačanju objekata oštećenih razornim potresima širom svijeta, kako u neposrednom susjedstvu (zadnje Albanija 2019., Italija 2016., 2012., 2009...) tako i diljem svijeta (npr. Meksiko 2020.). Zahvaljujući tom iskustvu stečenom na gradilištima diljem svijeta kao i timu vrhunskih stručnjaka u ovom polju, kako iz svojih redova tako i s najpoznatijih europskih sveučilišta i instituta, Mapei je razvio sveobuhvatnu paletu proizvoda za statička ojačanja i poboljšanje seizmičke otpornosti betonskih, zidanih i drvenih konstrukcija te montažnih objekata.
Sva svoja znanja i tehnologiju Mapei svakodnevno nesebično dijeli sa sveukupnom stručnom javnosti kroz razne oblike edukacija, seminara, radionica, u što su se već mnogo puta imali prilike uvjeriti i hrvatski projektanti, statičari i izvođači radova.
No, kako sve ne bi ostalo na teoriji brinu se stručni suradnici iz odjela tehnike Mapei Croatia koji osim što svakodnevno surađuju s projektantima i statičarima na izradi kvalitetnih projekata, na samom gradilištu daju svu potrebnu tehničku podršku svim sudionicima u sanaciji kako bi se pronašla najprikladnija rješenja i radovi izveli sukladno pravilima struke i tehničkim uputama.
Koji su sustavi najprimjenjiviji na potresom pogođenim građevinama Zagreba i okolice te sad Gline, Petrinje i Siska?
S obzirom na to da su najviše stradale stare građevine zidane opekom, najprimjenjiviji sustavi i rješenja su ona koja učvršćuju konstrukciju, poboljšavaju njenu otpornost i umanjuju potencijalnu štetu (ljudsku i materijalnu) u slučaju potresa, ne povećavaju značajno opterećenje konstrukcije i imaju minimalan utjecaj na korisnički prostor. Optimalno rješenje za to je sustav mortova za ojačanja u koje se ugrađuju mrežice od staklenih, karbonskih ili bazaltnih vlakana, takozvani FRG sustav (Fiber Reinforced Grout).
Što je to FRG sustav?
Mapei FRG sustav je cjelovita linija proizvoda koji uz pravilnu ugradnju svih elemenata sustava osiguravaju odličnu kemijsko-fizikalnu i mehaničku kompatibilnost sa najčešće korištenim materijalima za zidanje – opekom, kamenom, ili tufom. Koristi se za sanaciju te statičko i protupotresno ojačanje svih vrsta betonskih i zidanih konstrukcija.
FRG sustav čine specijalni mortovi i mrežice ili trake za ojačanja izrađene od staklenih, karbonskih ili bazaltnih vlakana. Kompletan sustav odlikuje velika mehanička čvrstoća, neznatan utjecaj na arhitekturu građevine, dugotrajnost, jednostavna ugradnja i eventualno uklanjanje. Mortovi koji se koriste u ovom sustavu su visoke duktilnosti što je neophodno za savladavanje vlačnih i posmičnih naprezanja (kao potres) kod zidanih objekata. Osim toga, izrađeni su na bazi hidrauličkog vapna (NHL) i eko-pucolana što ih uz svojstvo minimalnog zadiranja u izvornu konstrukciju i ukupnu masu objekta čini posebno pogodnima za sanaciju građevina od povijesnog značenja, gdje se inzistira na kompatibilnosti s izvornim materijalima na osnovi vapna.
FRG sustav dolazi u više varijanti koje se primjenjuju ovisno o stanju pojedinog objekta koji se sanira ili ojačava, te projektiranom stupnju povećanja nosivosti i seizmičke otpornosti.
Sustav koji se najčešće koristi je FRCM sustav (Fibre Reinforced Cementitious Matrix) a sastoji se od posebnih mortova ojačanih vlaknima koji se primjenjuju u kombinaciji s mrežama za ojačanje izrađenim od različitih materijala (staklo, karbon ili bazalt) ili vlakana (proizvodi iz linije Mapegrid).
Postoji još i CRM sustav (Composite Reinforced Mortar) koji se sastoji od mortova pogodnih za nanošenje i na vrlo nepravilne zidove u kombinaciji s posebnim alkalnootpornim mrežama, uz uvjet da je CRM sustav mehanički povezan sa ziđem.
Važno je istaknuti da ovi sustavi ojačavaju konstrukciju uz znatno manje povećanje mase i krutosti u usporedbi s tradicionalnim sustavima ojačanja (npr. ojačanje torkretiranjem).
S obzirom na to da su zagrebački Donji i Gornji grad prepuni tavana koji nemaju armiranobetonske ploče, što se kao moguće rješenje za ojačanje konstrukcija može preporučiti u tom slučaju?
Za ojačanje ovakve konstrukcije Mapei je razvio poseban sustav koji se sastoji od vrlo tekućeg cementnog morta ojačanog vlaknima, izvrsnih mehaničkih svojstava (visoka duktilnost i tlačna čvrstoća), u kombinaciji s ravnomjerno raspoređenim čeličnim vlaknima kao ojačanjem.
Glavne karakteristike i prednosti ovog sustava za ojačanje podova su da ne zahtjeva upotrebu ankera i armaturne mreže što mu omogućuje da debljinom cijelog sustava od samo 2,5 cm ojačamo postojeću konstrukciju (podnu ploču) uz minimalno dodatno opterećenje.
Trenutno je u Zagrebu veliki interes za ovim sustavom, ugrađujemo ga na nekoliko lokacija i očekujemo nastavak trenda s obzirom na odlične povratne informacije s terena.
Što biste preporučili za ojačanje i prevenciju urušavanja pregradnih zidova i stropova s obzirom na to da se ponajviše nezgoda uslijed potres događa od urušavanja upravo tih elemenata?
Kako bi ljude i imovinu zaštitili od urušavanja zidnih i stropnih ispuna uslijed djelovanja potresa i time omogućili više vremena za evakuaciju iz zgrade, Mapei je razvio poseban sustav ojačanja koji je najlakše opisati kao protupotresna tkanina ili čak „tapeta“. Te „tapete“ su naravno izrađene od specijalnih staklenih vlakana a na zid se nakon odgovarajuće pripreme podloge pričvršćuju poliuretanskim ljepilom. Tkanine dolaze u različitim dezenima, a mogu se i završno obraditi (pregletati i obojiti) tako da izgledaju kao klasični zid.
Brojne su njegove prednosti, a izdvojio bih samo neke – mala težina a samim time jednostavna i brza ugradnja, lako se reže i savija pa se odlično prilagođava podlozi, moguće je nanošenje preko postojećih žbuka i ima odličnu otpornost na požar.
Predanost tvrtke Mapei istraživanju i razvoju na polju ojačanja povijesnih građevina jedna je od glavnih vodilja vašeg poslovanja?
Kontinuirani rad tvrtke Mapei na sustavima za ojačanje i obnovu građevina od povijesnog i kulturnog značenja i dalje će biti neraskidivo vezan uz brojna praktična iskustva na mnogim povijesnim objektima diljem svijeta jer samo povezivanje prakse i istraživanja može dati odgovore na pitanja i ukloniti dileme.
Možete li istaknuti neke reference iz Hrvatske i svijeta?
Brojni su objekti diljem Hrvatske i svijeta na kojima su primijenjeni ovi inovativni sustavi, na primjer Kneževa palača u Zadru, dvorac Eltz u Vukovaru, crkva Sv. Mirka u zagrebačkim Šestinama, Hvarsko pučko kazalište, hotel Life Palace u Šibeniku, crkva u Macincu, beljski vinski podrumi, zidine grada Iloka, crkva u Kraljevoj Sutjesci i drugi.
Od svjetskih referenci tu su milanski Teatro alla Scala, stare zidine grada Firenze, kazalište Petruzzelli u Bariju, muzej Peggy Guggenheim u Veneciji i brojni drugi.
No, ono na što smo izuzetno ponosni jesu najnovije reference cjelovite sanacije pročelja višekatnice u Preradovićevoj ulici te sanacija dijela Medicinskog fakulteta u Zagrebu (Anatomija i Škola narodnog zdravlja) gdje se nakon potresa u Petrinji nije pojavila niti jedna pukotina.
Koja je vaša poruka vezana uz budućnost pristupa potresnoj gradnji u Hrvatskoj?
Preventiva! Samo preventivnim aktivnostima prema postojećim objektima možemo direktno djelovati u cilju spašavanja života i kulturne baštine. Činjenica je da živimo na seizmički aktivnom području te da su nam brojni objekti kritični s obzirom na vijek trajanja i ulaganje koje nije išlo u smjeru ojačanja konstrukcija. Potrebno je preventivno djelovati spram takvih objekata, a najprije trebamo krenuti s ojačanjima vrtića, škola i bolnica koji spadaju u kritičnu kategoriju. Veliki broj škola izgrađen je prije 50 i više godina, što znači da čak 80 – 90 % njih ne zadovoljava važeće propise. Kad je u pitanju preventiva, naravno da ne smijemo zaboraviti i na višestambene zgrade i kulturnu baštinu.
Svijest o važnosti svih preventivnih mjera budi se polako ali sigurno zbog toga što smo posljednjih godina, mjeseci i tjedana možda i zauvijek izgubili brojne povijesne znamenitosti. Nemojmo si dozvoliti da nam se dogode razaranja poput Dubrovnika 1979. godine ili Stona 1996. godine!
Ne treba zanemariti ni činjenicu da sanacija objekata nakon potresa zahtjeva daleko veća materijalna sredstva nego poduzimanje preventivnih mjera.
A o neprocjenjivoj vrijednosti ljudskih života suvišno je govoriti!