Odluka Ustavnog suda o povratku povlaštenih mirovina teško je posvađana s dobrim ukusom, socijalno je autistična i za hrvatsku javnost sigurno maksimalno iritantna. Visokopozicionirani čuvari Ustava odlučili su funkcionirati kao žestoki kerberi vlastitih materijalnih interesa. Kukuriku je privilegirane mirovine odmah nakon dolaska na vlast rezolutno ukinuo. Ustavni suci sada taj rez eskiviraju. Od njegove su primjene sami sebe izuzeli. Najnovijim odlukama gotovo cijeli aktualni postav Ustavnog suda za sebe je osigurao prije dvije godine zaustavljene povlaštene mirovine.
Dobro, nisu samo oni u pitanju. Odluka se odnosi i na saborske zastupnike, Vladine dužnosnike te predsjednika Republike. Pravo na super mirovinu i ubuduće se priznaje svima koji su ispunjavali potrebne uvjete prije ukidanja tog instituta, početkom 2012., bez obzira kada su podnijeli ili će podnijeti zahtjev za njegovo aktiviranje. Javnost su svojedobno skandalizirali primjeri sabornika koji su se dali umiroviti samo na jedan dan da bi zadržali pravo na povlaštenu penziju. Kako se ustavni suci nisu mogli poslužiti takvim, inače moralno vrlo diskutabilnim manevrom, teško se oteti dojmu da je recentna odluka motivirana prije svega njihovim interesima. Pogotovo jer je istodobno s podebljavanjem mirovina Ustavni sud poništio i Vladinu odluku prema kojoj pravo na korištenje državnih rezidencija imaju samo tri prva čovjeka u Hrvatskoj - predsjednici Republike, Sabora i Vlade. Ubuduće će pravo na službenu upotrebu Brijuna i ostalih državnih vila ponovno polagati i šefovi Ustavnog te Vrhovnog suda.
Predsjednik Ivo Josipović također će moći u povlaštenu političku penziju, jer, kako stoji u odluci Ustavnog suda, “čini se nespornim da je predsjednik kojemu je mandat u tijeku računao s predsjedničkom mirovinom kad je prihvaćao dužnost”. Nije jasno misle li ustavni suci da se taj princip može smatrati validnim u vremenima masovne neizvjesnosti i bolnih odricanja. Kad mnogi ostaju bez prava na koja su s punim razlogom nekada računali.
FOTOGALERIJA: Vile u vlasništvu Vlade RH
Svježe odluke Ustavnog suda čine se pravno i moralno dubioznim prije svega zbog eklatantnog sukoba interesa. Ustavni suci nisu vidjeli ništa problematično u tome da odlučuju o vlastitim mirovinama. Da čak sami sebe počaste povratkom već ukinutih privilegija. Premda su nedavno u jednoj drugoj stvari Banskim dvorima dijelili lekcije kako je “od iznimne važnosti izbjeći dojam o tome da Vlada pogoduje sebi” te da takvi “temeljni zahtjevi proizlaze iz vladavine prava, a tiču se povjerenja javnosti u funkcioniranje državnih institucija”. Kad je riječ o ustavnim sucima sve to kao da ne vrijedi. Ni imperativ da se ne smije sam sebi pogodovati. Ni ocjena da se u suprotnom ruši povjerenje u institucije sustava.
Drugo, odluke Ustavnog suda socijalno su potpuno ignorantske. Družba Jasne Omejec očito ne korespondira s dramatičnim ekonomskim stanjem Hrvatske. Podebljavaju dužnosničke mirovine dok istodobno mirovinski fondovi i generalno državne financije pucaju po šavovima. Da uopće ne uvažavaju element teške ekonomske i socijalne krize pokazali su i nedavno, kada su prihvaćajući preispitivanje ustavnosti Vladine odluke o uskrati božićnica i regresa, istakli da bi za takve rezove “država morala imati iznimno snažne, objektivne i relevantne razloge”. Kao da ih nema! Kao da recesijski stampedo, po dugotrajnosti šampionski u europskim razmjerima, te teška besparica nisu dovoljno relevantni razlozi!
Treće, prilično je blasfemično privilegiranost bilo koje skupine braniti argumentom Ustava. Dužnosničke su mirovine suprotne temeljnom ustavnom načelu o ravnopravnosti građana. Tako ih javnost doživljava.
Njihova ekstenzija, kojoj Ustavni sud sada svojom odlukom utire put, duboko je uznemirujuća. Jer otkriva da se važno društvo u crnim togama, ovlašteni čuvari ustavnosti, ponaša poput notornih grebatora. Čim su osobni interesi u pitanju, mirovina im je preča od Ustava. Takvim ponašanjem ruiniraju važnost institucije, kojoj većina njih teško da je dorasla.
KOMENTAR MLADENA PLEŠEA Povlašteni službenici su opet nagradili - sami sebe
Nakon cijelog niza kontroverznih odluka, od kojih su neke s pravom izazvale burne reakcije stručnjaka i javnosti, Ustavni sud je ovih dana, sva je prilika, nadmašio čak i samoga sebe. Donio je dvije odluke koje će zasigurno, s obzirom na duboku ekonomsku i financijsku krizu te opravdanu osjetljivost javnosti na brojne društvene nepravde, izazvati opće zgražanje.
Prvo je presudio kako svi visoki državni dužnosnici i zastupnici u Saboru, koji su prije Vladine odluke o ukidanju povlaštenih mirovina 2012. imali pravo na njih, sada to pravo mogu i ostvariti. Među tim povlaštenim državnim činovnicima i zastupnicima, pogađate, ima i ustavnih sudaca koji će tako, za razliku od drugih građana, biti dodatno nagrađeni za služenje narodu.
Isto tako, Ustavni suci ukinuli su odluku Vlade da državne rezidencije tijekom odmora mogu koristiti samo predsjednik države, Vlade i Sabora.
Opet nije teško pogoditi: tom je odlukom, među ostalim, to pravo ukinuto i predsjednicima Ustavnog i Vrhovnog suda.
Zbog toga će se ustavni suci teško obraniti od sumnjičenja da pri donošenju tih odluka nisu bili objektivni i da su bili u sukobu interesa. A još će teže moći objasniti zašto su jednim potezom pera poništili napore Vlade da ukine neke od brojnih posve neprimjerenih povlastica ionako privilegiranog birokratskog sloja i tako, među ostalim, uštede i nešto novca poreznih obveznika.