U zemlji poput Hrvatske, gdje je jedva četiri milijuna ljudi, a kultura čitanja nerazvijena, imati Facebook stranicu koja se, barem u početku, nametnula kao sadržaj o knjigama, a prati je 500.000 ljudi, teško da je zamislivo. Alis Marić sa svojom Facebook stranicom "Čitaj knjigu" i blogom postigla je baš to. Piše o knjigama, doduše na njoj svojstven način, objavljuje emocionalno angažirane, vrlo osobne recenzije raznog štiva, često knjiga koje nemaju veze s književnošću. Doduše, sadržaj stranice Marić sve češće puni citatima o smislu života, a autore tih misli uglavnom ne mari navoditi.
Posljednjih mjeseci često piše i o teorijama zavjere vezanim uz Covid-19, propagira, među ostalim, i nenošenje maski. I makar je, s obzirom na broj ljudi koji je prati (i na Instagramu ima 110.000 pratitelja) taj opasni prozelitizam ostao relativno nezamijećen, slučaj je htio da si je proteklog vikenda Alis Marić dala autogol. U objavi je napisala da je odbila staviti masku u taksiju, iako ju je to uplašeni taksist molio, jer, objasnio joj je, ima starog i bolesnog oca. Kako je sama napisala, ona se tome - smijala, ne shvaćajući, kaže, kakva uopće može biti veza između taksistova oca i nje. Društvene mreže na tu su objavu planule, mnogi pozivaju da se stranica blokira, zahuktala se, kako to često biva, lako zapaljiva atmosfera linča.
Mia Biberović, urednica Netokracije, komentira fenomen tolike popularnosti stranice koja se, barem donedavno, bavila knjigama.
"Vjerujem da je Alis Marić uspjela približiti ljudima zaljubljenost u čitanje. Oko nje se, moguće, okupilo puno onih koji više vole ideju čitanja negoli što zaista sami nešto čitaju. Ljudima se približila sadržajem koji je zanimljiv širokim skupinama, nekim inspirirajućim citatima".
Ima, jasno, raznih metoda koje pomažu skupljanju lajkova.
"Vidljivost stranice moguće je povećati i suradnjom s nekim drugim stranicama koje već imaju veći broj čitatelja. Također i preko privatnog profila promovirati ono što se događa na poslovnom profilu".
Nagradne igre
Alis Marić objavljuje vrlo često, a to je za publiku bitno.
"Makar, ni tu nema univerzalnog pravila. Ovisi o tipu publike. Neki će reći nemojte prečesto objavljivati jer to može biti kontraproduktivno, ali mislim da je Alis Marić dokaz da kod neke publike česte objave baš dobro funkcioniraju. Također, bitne su i razne nagradne igre. Iako one često i nisu baš po pravilima društvenih mreža, jer zapravo se ne smije uvjetovati da za sudjelovanje čitatelji moraju podijeliti neku objavu, tagati nekog od svojih prijatelja, ali to se radi, jer nema sankcija. Alis Marić se, koliko vidim, ne oglašava putem Facebooka, dakle do publike dolazi organski, sadržajem. Na Facebooku objavljuje netipično puno sadržaja, 66 postova tjedno. Ima odličnu reakciju na njih", analizira dalje Mia Biberović pa uočava:
"Facebook stranica je kreirana 2013., u to je doba bilo lakše doći organski do fanova. Da danas pokrećete sličnu stranicu, ne biste mogli doći do tolikog broja pratitelja bez oglasa". Gledajući statistike, dodaje: "Čini mi se da se broj fanova od 22. studenoga do danas smanjio za oko 5000. Na Instagramu se pak samo u jednom danu, u subotu, broj fanova smanjio za 637".
Domagoj Davidović iz marketinške agencije Švicarska primjećuje da je Facebook stranica "Čitaj knjigu" u sedam godina postojanja “izgradila čitav svoj ekosustav prisustva na društvenim mrežama i web stranici - iako stranica nije aktivna nekoliko godina. Imajmo na umu da govorimo o periodu vrhunca popularnosti Facebooka i vrhuncu aktivnosti akumuliranja sadržaja". Retorički pita: "Je li realno da pola milijuna ljudi u Hrvatskoj prati sadržaje o književnosti na Facebooku? Zašto ne? Ne treba uspoređivati realno stanje nakladništva i knjižničarstva s brojkama na društvenim mrežama. One su uvijek i odraz onoga što bismo željeli, ne nužno onoga što zapravo i radimo u stvarnom životu. Ne kuhaju svi koji prate gastro blogove, ne šminkaju se niti oblače po zadnjim trenrovima svi koji prate fashion i beauty profile. Vjerujem da je puno lajkova skupljeno i u segmentu ljudi koji žele pokazati da čitaju jer je to društveno pohvalno, iako zapravo ne čitaju".
Davidović dalje kaže: "Očito se radi o temi koja privlači ljude, pobuđuje neke aspiracijske nagone, ali i prezentirana je na način koji odgovara prosječnom Hrvatu online. Kao potvrda kvalitete i poticaj za lajkanje, mislim da su najveći dio popularnosti stranice i lika autorice upravo zaslužni mediji i promocija istoga. Prilozi, intervjui, preporke i usmjeravanje drugih medija na društvenim mrežama na ovu stranicu zasigurno su velik izvor fanova i lajkova".
Društvene mreže moćno su, ali lako zapaljivo oružje koje nerijetko ima putanju bumeranga, brzo stečena popularnost jednim krivim potezom može dovesti do lavine osuda i negativnih emocija usmjerenih na do jučer jako popularnu osobu. Atmosfera linča nigdje se tako lako ne zakuha kao upravo na društvenim mrežama.
Cancel culture
"Sad se takva loša hajka događa Alis Marić. Ljudi pozivaju njezine sponzore, one s kojima surađuju, da obustave suradnju", kaže Davidović.
"No često bude, općenito govorim, ne komentiram sad samo ovaj slučaj, da ljudi olako sude, bez da imaju dovoljno informacija, ponekad tek na temelju nečega što je izvučeno iz konteksta. Takva hajka može biti strašno toksična, proširi se poput požara, a dugo treba da se saniraju posljedice".
Davidović dodaje: "Korištenje tematske platforme za iskazivanje i promociju osobnih uvjerenja i stavova je izrazito važno ove godine - od Black Lives Matter do niza drugih pokreta. Zanimljivo je kakve to rezultate i posljedice ima na inicijalne platforme i zajednice koje su okupile. Negdje rezultira bojkotima i otkazivanjima - cancel culture, a negdje rastom popularnosti - i jedno i drugo opet uz pomoć medija koji to prate".