Rijeka Kupa je još jednom pokazala svu svoju snagu. U prijepodnevnim satima jutros, nakon nekoliko uzastopnih dana obilnih oborina, izlila se iz korita u mjestima Letovanić i Stari Brod na sisačkom području.
Zastrašujuće prizore zabilježio je Ranko Šuvar, fotograf naše fotoagencije Cropix, a mještani s kojima smo popričali dok s nevjericom promatraju vodostaj rijeke koja im je potopila polja, veći dio vikendaških naselja te odlomila dijelove ulica, odmahuju rukom i pitaju se kada će konačno više doći na red za rješavanje problematike.
Rješenje vide u organiziranom i temeljitom čišćenju samog korita rijeke gdje je, naglašavaju, gorući fokus problema.
- Nažalost, situacija koju gledate trenutno za nas u Letovaniću i okolnim mjestima je postala normala. Zečiji nasipi koji se jedva opiru vodurini izazivaju veliki očaj stanovnika. Znate, obećanja nam se nižu, imanja nam se poplavljuju, dođu pojedinci da pomognu, a poneki da se slikaju i obećaju. Potonji odu i zaborave nas opet do iduće poplave. I tako godinama. Zar je tako teško počistit korito Kupe? Naša rijeka je duboka nekad bila, i to do 10 -12 metara dubine i trebalo joj je dva tjedna da se, kad kiša pada, izlije iz korita. Danas je dubina jedva tri metra, i tijekom kontinuiranih padalina, izlije se u roku dva dana. U koritu je puno nanesenog mulja, nakupljenog granja i smeća koje se uredno taloži - kaže za Jutarnji list sugovornik Darko, stanovnik Letovanića, vidno ljut jer se iz mjesta, sasvim opravdano, ljudi iseljavaju.
Perspektivu više nitko ne vidi u pitoresknom kraju, dodaje, jer su ljudi stavljeni u drugi plan. Pitamo ga kako to misli i tko je u prvom planu onda?
- Pričalo se o čišćenju korita još od one velike poplave prije šest, sedam godina kad je bila. I koja je pričinila štetu ogromnih razmjera. Ali osobe, koje mi zovemo tzv. zeleni jer se bore za okoliš, kažu da je Kupa stanište životnja i da se tu ništa ne smije dirati. Ovdje caruju dabrovi. Žive život kao u crtićima. Pojedu dijelove stabala, stabla padnu, pa se usput otkine dio ceste kad korito Kupe direktno potkopa obalu. Jednako zaštićeno uživaju i vidre, šaplje, žabe, a mi ljudi smo nebitni. Jer ionako smo samo u prolazu kroz život - zaključuje ironično mještanin Darko u čije su dvorište, s jednog poplavljenog imanja vikendaškog dijela mjesta, jutros spas potražile susjedove guske.
Drugi stanovnik s rukom tek nevoljko odmahuje kad ga pitamo jel njemu što uništeno.
- Moja vikendica je doslovno na riječnom otoku. Odsječena od svega. Do nje ne mogu, a čamac koji sam imao vezan uz obalu je negdje otplovio kad se podigao vodostaj. Do prije par godina tu sam imao nekoliko životinja, a kad sam vidio da vrag uzima šalu s tim poplavama, riješio sam ih se jer danas sigurno ovo potapanje u svojim ogradama ne bi preživjele - kaže ogorčeno drugi žitelj Letovanića čudeći se da mu rijeka već kućicu nije odnijela prije dva tjedna kad se posljednji puta izlila.