Nekoliko minuta hoda od strke i cike creske rive, kroz labirint uskih uličica koji pokušava odolijevati modernoj navigaciji, iz jednog dvorišta susjedstvo ponosno nadgleda glava Mickey Mousea, a na vratima vise dugačke trake, svaka nalik na kitnjasti rep tamnonarančastog mačka.
A iza njih? Najbolji miris na svijetu, onaj kad mama u nedjelju ujutro peče kolače, nasmiješeno lice Margarete Debelić Radetić te njezinih ruku dijela - katucini, boculini, medenjaci, rozete, škanjate... Upravo ta 43-godišnjakinja iz Cresa zaslužna je što u tom gradiću tradicionalni recepti starih nonica ožive iznova svaki dan i tope se u ustima kako zaljubljenika u taj otok, tako posjetitelja koji će to tek postati.
Prirodno i lokalno
Naime, radnja Slastice Margareta plod su ideje njezinih roditelja, oca pekara i mame slastičarke, koji su odlučili osnovati obrt prije 25 godina, kad je ona, kao jedna od njihove dvije kćeri, izrazila želju da i sama završi slastičarsku školu. Slatke uzde iza mirišljavog pulta, na kojem svako malo netko nešto naručuje, povlači već 14 godina. Svaka od slastica, a mnoge od njih nose oznaku Hrvatskog otočnog proizvoda, ima svoju priču, no nazivnik je svima isti - prirodno, bez konzervansa i od lokalnih proizvoda.
Margareta, ili Megi kako je zovu iz milja, čuvarica je tradicije na nekoliko kolosijeka. Osim starinskih slastičarskih receptura, ona je čuvarica i tople obiteljske priče. Naime, radnja Slastice Margareta plod su ideje njezinih roditelja, oca pekara i mame slastičarke, koji su odlučili osnovati obrt prije 25 godina, kad je ona sama, kao jedna od njihove dvije kćeri, izrazila želju da i sama završi slastičarsku školu. Slatke uzde iza mirišljavog pulta, na kojem svako malo netko nešto naručuje, povlači već 14 godina.
Svaka od slastica koje radi, a mnoge od njih nose oznaku Hrvatskog otočnog proizvoda, ima svoju priču, no nazivnik je svima isti - prirodno, bez konzervansa i od lokalnih proizvoda. Škanjata je, uči nas, slična pinci, rozete su punjene orasima i marmeladom, katucini se rade s bademom, a medenjaci su pak "prirodni barometar".
Umakanje u vino
"Jako osjete vlagu, pogotovo buru i jugo. Medenjak je mekši kad je jugo, znači vlažno vrijeme", objašnjava Margareta, dok nama pažnju privlači još jedan proizvod - tzv. torta naših kapetana. Tu su slasticu prvi put napravili povodom 15 obljetnice radnje.
"Recept se temelji na tradicionalnim keksima, znači napravljena je od onoga što su ljudi, kapetani nekad nosili sa sobom na more, u drvenim škrinjama koje su se zvale boguli, dakle suhe smokve, badem, med, maslinovo ulje", pojašnjava.
Iako je suha i tvrda, torta se topi u ustima, a u nju - osim navedenog - ide i korica naranče te limuna. Na sobnoj temperaturi može držati čak tri mjeseca, a savršena je za umakanje ili "supanje" - za neke u mlijeko, za druge u vino. Čak i njezin oblik naglašava otočki suživot s morem. Naime, kad se sastojci umijese, tijesto se plete u pletenicu koja je, kaže Margareta, "nalik na špag".
Iako se u Slasticama Margareta mogu naručiti i suvremeni kolači te elaborantne torte (odatle i logo, onaj Mickey Mousea), najdraži su im ipak upravo ti domaći, tradicionalni recepti.
"Bakice, nonice su nam dale neke recepte, dosta njih je danas, nažalost, pokojno. Primjerice, jedan mi je čovjek donio recepte od njegove mame, cijelu knjižicu ispisanu krasopisom, da ih prepišem", objašnjava, a zatim dodaje ono najbitnije: "Ono što su nam prepustili ostalo je živo".
