Ca! Gremo, Bakin, štisebi, Bakin! - naređuje povikom 52-godišnji Klaudio Jugovac svojem trofejnom biku Bakinu da se okrene. Pitomi gorostas poslušno spušta dugačke rogove, okreće se i slijedi vlasnika u korak niz dugačku crvenkastu oranicu na ispašu. Skoro dva metra visok, tonu težak, Bakin je istarsko govedo, boškarin, neki kažu direktan potomak dinosaura. Bakin je i dvostruki šampion za poslušnost na bikovskim natjecanjima u Kanfanaru i Višnjanu. Takva grdosija, a velika maza!
Ogromni, a umiljati
Nalazimo se u selu Bužleti, nedaleko od Grožnjana, na farmi autohtonog istarskog goveda, boškarina. Bijelosive dlake, crnih krupnih očiju i velikih otvorenih rogova, ovakva se goveda još mogu naći jedino na istarskom poluotoku i dijelovima Krka. U cijeloj Istri, pak, uzgajivača bi se moglo nabrojiti na prste.
Radna goveda koja su prije služila za najteže poslove oranja, slove za poslušna i odana svom vlasniku kao nijedna druga. U ovom selu na sjeveru Istre uzgaja ih tročlana obitelj Jugovac. Otac Klaudio je glavni, posao je nastavio od oca Severina, a pomažu mu supruga Marinela i sin Maurizio. Oni su ujedno jedini stanovnici sela. Pa tu je onda više boškarina nego ljudi! Jugovci kimaju glavom, drže ukupno 24 grla.
Do prije deset godina s bikovima se još radilo na vinogradima, vukli bi plugove tamo gdje traktor nije mogao ući. Recimo, među trsove vinove loze. Sad više ni to. Danas se zato boškarina uzgaja uglavnom kao izložbeno govedo.
- Ca, ca! Gremo! - podiže Klaudio grdosije pa ih poimenice zove - Rusin!, Gajardo!, Bakin!, Bepo!, Kolomba!, Viola!, Mandola!...
Divovska goveda tromo ustaju i izlaze polako ispod krošnji. Jedno govedo dnevno pojede do 50 kilograma trave ili sijena i popije stotinu litara vode.
- Bakin, Bakin! - doziva Klaudio bika kojeg često vodi na natjecanja i smotre. Doznajemo, i obiteljskog mezimca. Ovaj gorostas polako prilazi njišući veliku glavu. Klaudio ipak upozorava da treba biti oprezan, stajati biku zdesna, i da je bilo slučajeva kada su boškarini napali vlasnika.
Dohvaća Bakina za povodac omotan oko rogova pa ga namješta za fotografiju. Primjećujemo da na vrhovima rogova ima zategnute sitne zlatne kuglice koje, osim za ljepotu, služe kako se bikovi međusobno ne bi naboli na oštre vrhove.
Klaudio kaže ojađeno da je Bakin sudjelovao na boškarinskim natjecanjima ljepote, ali nije uzeo titulu "mistera". Imao je premale rogove.
- Gleda se puno na veličinu i raskošnost rogova, kao i na kostur bika, mora biti širok naprijed i iza...
Inače, svake se godine u Istri organiziraju natjecanja i izložbe boškarina. Najpoznatija je ona u Kanfanaru, gdje se svake godine zadnje subote u srpnju, okupi oko dvadeset istarskih goveda, a onda se, osim najljepšega, bira najteži boškarin, kao i najposlušniji.
Izbor za mistera
- Tamo dolaze bikovi s više od 1200 kilograma, možda i 1300. S čime ih točno hrane da budu takvi, ja to ne znam - kaže Klaudio. Njegovi bikovi imaju najviše tonu, pa nemaju ozbiljne šanse za postolje.
Međutim, mezimac se Bakin može pohvaliti s nekoliko nagrada za poslušnost 2018. i 2019. Klaudio žali što su pravila u međuvremenu promijenili. Naime, prije nekoliko godina se poslušnost boškarina određivala tako da ga natovare plugom pa mora preorati jednu liniju u zemlji. Pobijedio bi onaj bik čija je linija najravnija.
- Sada bik samo mora hodati uz vlasnika, uvijek se stoji s desne strane bika, a onda on mora ravno hodati, a ovi odlučuju koji je to napravio najbolje - govori vadeći na stol sve pehare, plakete, priznanja i diplome koje su njegova goveda dosad osvojila. Čak je jedne godine nagradu za ljepotu osvojila njihova krava Mandola.
- Mi sve ovo radimo iz ljubavi, očuvanja tradicije i radit ćemo to dok možemo - zaključuju.
