Među stotinama stranih nautičara u Adriatiq Marini Tribunj, i jedna dobro znana Tribunjka. Milena Ebel, Tribunjanima poznatija kao Stipaničev, iako je davno napustila Tribunj da bi u Njemačkoj izgradila uspješnu karijeru, ovdje je česti gost.
S mužem Hermannom tek je nedavno doputovala iz Hamburga, ali njihova luksuzna jedrilica Shipman ovdje ih čeka već godinu dana. Izgrađen u Sloveniji, 15 godina stari brod, laganog i izdržljivog karbonskog trupa, već je prošao test krstarenjem od Baltika do Tribunja. Test su prošla i nova jedra.
“Kad god nađem malo vremena, dođem u Tribunj”, objašnjava nam Milena. Najduže što nije bila u Tribunju, kaže, bilo je četiri mjeseca, sad za vrijeme pandemije. Obitelj je vuče i u Hamburg, i u Tribunj, a voli oba grada, njezina “dva doma”.
Prije gotovo 50 godina, Milena je napustila mjesto u kojem je odrasla, odselila u Njemačku i zaronila u poslovne vode. Ondje je upoznala i sadašnjeg supruga, osnovali su kompaniju, a danas su vlasnici najvećeg i prema mnogima, najljepšeg jedrenjaka na svijetu. Sea Cloud datira još iz 1931., odradio je i službu u ratu, a ovih dana, da nije bilo koronavirusa, vjerojatno bi plovio po Atlantiku. Umjesto toga, luksuzni jedrenjaci čekaju bolje dane na otoku Gran Canaria, a Milena i Hermann odmaraju u Mileninom zavičaju.
I dok priča vidi se koliko joj je svaki kamen u Tribunju drag, a nije ni zaboravila svoje korijene. Otvorila je prvu knjižnicu u Tribunju, a ideju za Kulturni centar koji su pokrenuli dao je njezin suprug. Likovne radionice, baletni treninzi, izložbe, predstave, koncerti - sve to u sklopu centra.
Obnovili su i staru mjesnu crkvicu, ali s humanitarnim akcijama krenuli su još ranije. Odmah nakon Domovinskog rata, Zaklada Noina arka pomogla je tisućama djece koja su izgubila roditelje, ne samo u Hrvatskoj već i u BiH.
“Posjećivala sam ih jer sam htjela da financije idu u ruke te djece. Najgore bi mi bilo da je taj novac otišao na krivu adresu”, prisjeća se.
Zaklada je sada za sve one kojima je pomoć potrebna.
“Puno ljudi to nije shvaćalo na početku, pitali su se koje koristi imam od toga? Ja sam ovdje odrasla bez ikakvih šansi, a slučajno sam vidjela svoju šansu kad sam otišla van i uspjela, sa svojom energijom, voljom. Htjela sam pružati mladima ono što ja nisam imala, to mi je važno”, kaže Milena.
I dok se prisjeća mlađih dana, naviru sjećanja kad je pješačila do Vodica u školu, plesnih večeri, nastupa Miše Kovača i starog Tribunja bez marine i restorana. Mnogo se toga promijenilo, ali kaže, Tribunj nije izgubio stari šarm.