ZAGREB - Poštovana gospođo Kosor, prije svega, pridružujem se brojnim čestitkama koje su Vam ovih dana upućene u povodu uspješnog okončanja pristupnih pregovora naše zemlje s Europskom Unijom, koje ste u finalnoj fazi predvodili sa smjelim inicijativama i s mnogo upornosti.
Ohrabruju me i Vaše riječi da nam tek sad predstoji mnogo posla. Suština tih poslova, po mojem mišljenju, afirmacija je naših vlastitih vrijednosti u europskom društvu i preuzimanje izgrađenih europskih vrijednosti za njihovu primjenu i razvoj u Hrvatskoj. Dužni smo pri tome uključiti i uklanjanje nekih mrlja koje već predugo tavore na licu i na savjesti hrvatskog društva. One nam u vlastitoj kući neprekidno stvaraju razdore, a u europskom društvu s takvim ćemo mrljama biti neželjeni uljez.
Najružnija od tih mrlja nalazi se u Glini. Mnogo je masovnih pogubljenja počinjeno u ovoj našoj zemljici i u njenom susjedstvu, bezbroj ih je bilo po Europi i po cijelome svijetu, ali ne vjerujem da igdje postoji poprište masovnog zločina, koje bi bilo tako bezdušno obilježeno dvostrukim cinizmom, kakav je onaj u Glini. Poprište cinički počinjenog zločina nadsvođeno je ciničkim vrijeđanjem žrtava, njihovih obitelji, sunarodnjaka i cijelog hrvatskog društva.
Od početaka tih događanja ovih se dana upravo navršava punih 70 godina. Potkraj mjeseca srpnja 1941. godine krenuo je drugi val masovnih ustaških ubijanja srpskog stanovništva po selima Banije i Korduna. Počelo je u Banskome Grabovcu, strijeljanjem više stotina srpskih seljaka u znak odmazde za prvu partizansku akciju na tom području (napad na željezničku stanicu i oružničku stražu pod vodstvom Vasilja Gaćeše 23. srpnja 1941.), a nastavilo se pohodima ustaških kolona iz Gline, Karlovca i Slunja, sve do Primišlja, Rakovice i Cetingrada, u kojima je prema zapisu slunjskog župnika i ustaškog tabornika Ivana Nikšića ubijeno “po iskazima samih razbojnika… tri do četiri tisuće pravoslavaca”.
Ta velika ustaška “akcija čišćenja” trajala je od 24. srpnja do 8. kolovoza 1941. U tom razdoblju počinjena su i dva masovna zločina nad Srbima u glinskoj pravoslavnoj crkvi Rođenja Bogorodice. U noći od 29. do 30. srpnja u crkvi je ubijeno nešto manje od 200 muškaraca pravoslavne vjere, prisilno dovedenih iz okolice Topuskog. Prije jutra leševi ubijenih otpremljeni su u pripremljeno grobište nedaleko od sela Prekopa i tragovi zločina su se pokušali prikriti, ali među leševima se prikrilo i nekoliko živih ljudi.
Jedan od njih, Ljuban Jednak, uspio se izvući prije nego što su jame zatrpane i svjedočio je o zločinu već za vrijeme rata i na poslijeratnim suđenjima. Gotovo istovremeno, pravoslavci u kotaru Vrginmost (danas Gvozd) bili su pozvani da se u nedjelju 3. kolovoza prijave u Vrginmostu radi prijelaza na katoličku vjeru. Obećavalo im se da time postaju sigurni od svakog progona. Priličan broj ljudi iz obližnjih sela povjerovao je u ta obećanja i 3. kolovoza ujutro dobrovoljno se prijavio lokalnoj upravi u Vrginmostu.
Iz Čemernice skupno je doŠlo oko 600 ljudi, uredno poredanih u velikoj povorci s hrvatskim trobojnicama na Čelu. Njih je predvodila lokalna učiteljica Ljubica Borojević, Srpkinja, koja je prethodnih dana, uz suradnju nekoliko Čemerničana, zdušno agitirala da se masovno krene na “pokrst”.
Čini se da je o tome imala neke dogovore s lokalnim ustašama u Vrginmostu koji su joj obećali da će sve biti u redu, a ona je djelovala u dobroj vjeri, misleći da će tako spasiti ljude svoga kraja. Pozivani su i seljaci iz šire okolice - iz Kirina, Sjeničaka, Bovića - ali oni su bili nepovjerljiviji prema ustašama i nisu se odazvali. Ali pored Čemerničana, dobrovoljno su stigli iz Pješćanice, Crevarske Strane, Batine Kose, Bukovice i nekoliko njih iz Trepče.
U Vrginmostu su ustaŠe odvojili žene i djecu, s obrazloženjem da je dovoljno Što glava porodice svojim “pokrstom” jamči za cijelu obitelj.
Zatim su muškarci poimenično popisani i kamionima otpremljeni u Glinu. Tek kad su se pod jakom ustaškom stražom našli u opustošenoj pravoslavnoj crkvi Rođenja Bogorodice i u njoj bili zaključani, shvatili su prevaru. Iste noći bili su poubijani hladnim oružjem, njih blizu sedam stotina (prema poimeničnom popisu iz svih sela kotara Vrginmost). Prije jutra leševi su kamionima otpremljeni do pripremljenih grobišta nedaleko od sela Prekopa, gdje su i pokopani. Ujutro su Glinjani mogli vidjeti krv koja je procurila ispod vrata crkve, u kojoj se dvije noći potajno ubijalo.
O zločinima u glinskoj crkvi ima mnogo različitih tekstova, pa su opisi događaja prilično nepodudarni, kao i procjene o broju žrtava. Međutim, upravo tijekom posljednjih pola godine objavljene su tri knjige, dvije u izdanju zagrebačke Prosvjete i jedna u izdanju beogradskog Muzeja žrtava genocida, s poimeničnim popisima žrtava i prilično podudarnim opisima događaja.
Pomno sam analizirao te popise i njihove argumentacije, pa prilično pouzdano procjenjujem da je u dva masovna zločina u glinskoj crkvi Rođenja Bogorodice ubijeno blizu tisuću, a svakako više od 800 muškaraca pravoslavne vjere, od kojih je blizu 200 dopremljeno prisilno, a oko 700 je bilo obmanutih da idu “na pokrst”.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA
