‘Ključni su bili tzv. push i pull faktori. Širenje glasina i plaće. Znate li koliko zarađuju ti mladi ljudi!?‘

Većina od približno 60 tisuća migranata koji su u petak prešli marokansko-španjolsku granicu na sjeveru Afrike do subote ujutro dobrovoljno se vratila svojim domovima. Mnogi su odustali nakon što su se suočili s pretrpanim prihvatnim centrima te nedostatkom hrane, vode i smještaja. Drugi su shvatili da se ne mogu jednostavno ukrcati na trajekt, prijeći Gibraltarski tjesnac i nastaviti put prema kontinentalnom dijelu Španjolske.

Dio migranata vraćen je uz policijsku i vojnu pratnju dok su španjolske snage suzavcem, vodenim topovima i hicima upozorenja sprečavale nove ulaske. Najmanje 67 migranata poginulo je utapanjem ili u stampedu pri pokušaju prelaska, izvijestili su lokalni španjolski mediji. No, kako je uopće došlo do masovnog upada na Ceutu, španjolsku enklavu u Africi?

Ekonomski razlozi

Prof. dr. sc. Anđelko Milardović, utemeljitelj Instituta za europske i globalizacijske studije, ističe da kriza nije bila posljedica samo jednoga propusta. Nastala je kombinacijom pogrešne procjene španjolskih službi, nedostatne ili namjerno uskraćene suradnje Maroka, viralnog širenja glasina te dugotrajnog nezadovoljstva mladih Marokanaca.

- U sociologiji migracija govorimo o okidačima te potisnim i privlačnim čimbenicima, takozvanim push i pull faktorima. Neposredni okidač bila je odluka španjolskog suda prema kojoj migranti koji morskim putem pokušaju doći do španjolskog teritorija ne mogu biti odmah vraćeni - objašnjava Milardović.

Prof. dr. Anđelko Milardović iz Instituta za europske i globalizacijske studije

Josko Supic/Cropix

Dominantni potisni i privlačni čimbenici bili su ekonomski. Granicu su uglavnom prelazili mladi ljudi koji zarađuju oko 350 eura mjesečno i Europu doživljavaju kao snažan magnet jer se u europskim državama u prosjeku živi bolje, a društveni su sustavi uređeniji. - Riječ je o mladima koji dobro vladaju modernim tehnologijama i vide kako se živi s druge strane granice. Prirodno je da ljudi žele otići onamo gdje vjeruju da ih čeka bolji život, ali to se mora odvijati u okviru zakona - ističe Milardović.

Sigurnost ispred slobode

Ulazak u Ceutu bio je neregularan prelazak granice. Želja za višom plaćom, boljim poslom ili boljim životnim standardom nije dovoljan razlog za dobivanje azila prema europskim zakonima, pa će zahtjevi malog broja ljudi koji su odlučili ostati u Ceuti najvjerojatnije biti odbijeni.

Španjolske obavještajne službe priznale su za dnevni list ABC da su zakazale u odgovoru na migracijsku krizu jer nisu na vrijeme prepoznale razmjere masovnog kretanja ljudi prema enklavi. Dio krivnje prebacile su na marokanske kolege, koji ih nisu pravodobno upozorili na priljev velikog broja ljudi. Važnu ulogu u nastanku krize imale su i društvene mreže, na kojima su se širile dezinformacije da je granični prijelaz potpuno otvoren.

- U Ceuti su zakon i sustav granične kontrole privremeno bili potisnuti masom ljudi. Kada se granica prelazi pojedinačno uz pomoć krijumčara ili u obliku masovnog kretanja, otvara se pitanje sigurnosti društva i države. Živimo u vremenu u kojem je sigurnost postala jedan od najvažnijih prioriteta. Idealno bi bilo postići ravnotežu između slobode i sigurnosti - kaže Milardović i dodaje da je malo vjerojatno da bi se ovakav scenarij mogao dogoditi u Hrvatskoj.