Na prvi pogled, zimski Elec izgleda kao prizor iz ruske bajke. S nasipa se vide zlatne kupole pravoslavnih crkava, a na zaleđenoj rijeci ribari strpljivo čekaju ulov. No u gradu udaljenom 350 kilometara južno od Moskve taj bajkoviti dojam kratko traje, piše BBC.
Na obali stoji plakat za regrutaciju u vojsku koji obećava jednokratnu isplatu u protuvrijednosti od oko 15.000 funti svima koji potpišu ugovor za rat u Ukrajini. Nedaleko je i poster ruskog vojnika s kalašnjikovom uz poruku: ‘Tamo smo gdje trebamo biti‘.
Kremlj je prije četiri godine, 24. veljače 2022. pokrenuo invaziju na Ukrajinu, očekujući brzu i uspješnu operaciju. Plan nije išao kako je zamišljeno. Četiri godine poslije rat i dalje traje. Traje dulje nego nacistički napad na Sovjetski Savez u Drugom svjetskom ratu, koji se u Rusiji naziva Velikim domovinskim ratom.
Tip koji vodi Ruse na pregovorima ne priznaje Ukrajinu, a još se pamti njegova prijetnja iz lipnja
Posljedice rata vidljive su svuda
Posljedice su vidljive i u Elecu. Na pročelju jedne deveterokatnice oslikan je golemi mural s likovima petorice lokalnih vojnika poginulih u Ukrajini, uz natpis: ‘Slava herojima Rusije!‘.
Vlasti ne objavljuju službene podatke o poginulima, no gubici su, prema brojnim procjenama, veliki. U mnogim mjestima diljem zemlje podignuti su spomenici i posebni dijelovi groblja za stradale u ‘specijalnoj vojnoj operaciji‘, kako invaziju i totalni rat od prvog dana naziva Vladimir Putin.
- Muževi, sinovi, unuci… Mnogi su poginuli. Žao mi je tih mladića, kaže Irina, kontrolorka karata na autobusnom kolodvoru, koja zastaje pokraj murala. I sama jedva spaja kraj s krajem. ‘Režije nas guše. Cijene nas slamaju. Jako je teško preživjeti‘.
Unatoč tome, sudjeluje u slanju humanitarnih paketa ruskim vojnicima na bojišnici. Ne kritizira rat, ali priznaje da je zbunjena: ‘U Velikom domovinskom ratu znali smo za što se borimo. Nisam sigurna za što se borimo sada‘.
Iako je ukrajinska granica udaljena oko 250 kilometara, fronta se ponekad čini bližom. Lipecka oblast, u kojoj se nalazi Elec, bila je meta ukrajinskih dronova. Po gradu su postavljena betonska skloništa, a i stambene zgrade imaju označene podrumske prostore.
- Sirene se oglašavaju gotovo svake noći, kaže Irina. ‘Ali ne izlazim iz zgrade. Stanemo u hodnik, gdje nema prozora‘.
Rat u palačinkarnici
Rat je prisutan i na neočekivanim mjestima. Naziv jedne lokalne palačinkarnice sadrži latinična slova V i Z - simbole invazije. Na natpisu stoji: ‘Uzmi palačinku, pa cijeli svijet‘.
Riječi podsjećaju na izjave Vladimira Putina, koji je poručio: ‘Gdje kroči noga ruskog vojnika, to je naše‘, kao i na raniju rečenicu: ‘Granice Rusije nigdje ne završavaju‘.
Rat opterećuje i proračun. Uz rastući deficit i stagnaciju gospodarstva, vlasti su podigle PDV s 20 na 22 posto, uz objašnjenje da će dodatni prihodi ići za ‘obranu i sigurnost‘.
Državna televizija poziva građane na razumijevanje. ‘Živimo u vremenu rata koji nam je nametnuo Zapad. Moramo ga dobiti i ne možemo bez ratnog proračuna‘, poručio je voditelj Dmitrij Kiseljov.
Mali poduzetnici osjećaju posljedice.
- Morali smo podići cijene jer su porasle režije, najamnina i porezi. S povećanjem PDV-a skuplji su i sastojci, kaže Anastazija Bikova, vlasnica pekarnice u Jelcu. ‘Zamislite da svi zatvorimo - i mi i restoran preko puta. Trudimo se da grad izgleda lijepo. Ako nestanemo, ostat će samo tamna, siva mrlja‘.
Rusija na bojišnicu šalje 80.000 naturaliziranih državljana
‘Išao bih se boriti da sam mlađi. Samo što cijene stalno rastu‘
U regionalnom središtu Lipecku dojam je sličan: vojni plakati i skloništa postali su dio svakodnevice. No umirovljenika Ivana Pavloviča više od rata trenutačno muči puknuta cijev u zgradi i pokvareno dizalo. Ljut je zbog visokih cijena i režija.
Na pitanje misli li da je rat kriv za to, odgovara: ‘Da sam mlađi, otišao bih se boriti. Specijalna vojna operacija je izvrsna. Samo što cijene stalno rastu. Mirovine rastu, ali cijene još više. Što ja dobivam? Ništa‘.
Zastaje pa dodaje: ‘Naravno, živjeli bismo udobnije da nema specijalne operacije. Na nju se troši puno novca. I ljudi daju koliko mogu. Treba pomoći. Ne žalim se‘.
Kako rat ulazi u petu godinu, u ovim gradovima osjeća se umor. Ljudi znaju da je život sve teži, ali rijetki vjeruju da to mogu promijeniti. Mnogi se jednostavno povlače u sebe i čekaju, nadajući se nekim boljim vremenima, zaključuje BBC.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....