Pred Europljane su postavljene dvije opcije - mogu se ili trgnuti ili pomiriti s time da njihov kontinent postane kontinent spomenika i odjeka uspomena i sjećanja iz nekih davnih, prošlih vremena. Jer Europa danas, kako stoji u naslovu teksta Andree Duga iz Europskog centra za međunarodnu političku ekonomiju ističe Politico, izgleda kao renesansna Italija - a to je, kako se upozorava, velik problem.
Krajem 15. stoljeća, kako navodi Andrea Dugo u svojoj analizi, Italija je bila dragulj Europe - Venecija je vladala morima, Firenca je dominirala umjetnošću i financijama, a Milano je predvodio u trgovini i tehnologiji. Nijedan kutak zapadnog svijeta nije bio napredniji. Pa ipak, u roku od nekoliko desetljeća, i talijanska politička neovisnost i ekonomski primat su nestali.
Europa, upozorava autor, danas riskira sličnu sudbinu. Dok je nekada izazivala zavist diljem svijeta, vodstvo europskog bloka je degradiralo i erodiralo. Europska unija nije samo politički podijeljena, već zaostaje i u industrijama koje će definirati ostatak ovog stoljeća. Mladi talenti bježe u SAD i Aziju, a njezino gospodarstvo sve više počinje nalikovati muzeju nekadašnjih postignuća na otvorenom.
Bilo da se radi o rastu, tehnologiji, industriji ili životnom standardu, Europa je u opasnosti da postane provincija u svijetu koji definiraju drugi i prijeti joj da će morati učiti iz propasti renesansne Italije. Znakovi upozorenja su nepobitni i neosporni - od 2008. godine BDP EU-a porastao je za tek 18 posto, dok je SAD u istom razdoblju rastao dvostruko brže, a Kina gotovo tri puta više.
Turizam diljem kontinenta i dalje cvjeta, ali milijuni ljudi koji ganjaju sadržaje za objave na svojim Instagram profilima nisu dovoljni da obuzdaju stagnaciju, a također donose i troškove. Pad životnog standarda u europskom bloku također odražava situaciju u kojoj se bila našla renesansna Italija - oko 1450. godine, dohodak po stanovniku Italije bio je 50 posto veći od nizozemskog. Stoljeće kasnije, Nizozemci su bili 15 posto bogatiji, a do 1650. gotovo dvostruko imućniji.
‘Europa rađa ideje, a drugi se bogate‘
Moderna Europa, pak, propada još brže od toga. Godine 1995. njemački BDP po glavi stanovnika bio je 10 posto veći od američkog, dok je danas onaj u SAD-u 60 posto veći. Ovim tempom, razina prosperiteta Njemačke mogla bi se srozati na trećinu njezina transatlantskog partnera unutar samo jedne generacije.
Slično kao u renesansnoj Italiji, ova ekonomska slabost, ističe Dugo, odražava duboki tehnološki jaz. Nekada vladarica mora, Venecija se držala stare tehnologije i platila visoku cijenu toga. Njezine galije, izvrsnih performansi i visoko učinkovite u mirnim sredozemnim vodama, nisu se mogle nositi s prekooceanskim karavelama kojima su Španjolci i Portugalci plovili diljem svijeta.
Moderna Europa sada čini istu grešku - u umjetnu inteligenciju EU ulaže jedva 4 posto onoga što ulaže SAD. Danas se tvrtka OpenAI procjenjuje na 500 milijardi dolara, dok najveći europski startup za umjetnu inteligenciju, Mistral, vrijedi tek 15 milijardi dolara. Također, iako je bila pionir u kvantnoj znanosti, Europa zaostaje u komercijalizaciji toga - jedan američki startup, IonQ, prikupio je više kapitala nego sve kvantne tvrtke europskog bloka zajedno. Čak i kada su u pitanju baterije, švedski naširoko hvaljeni Northvolt propao je u ožujku, da bi ga potom preuzeo startup iz Silicijske doline.
Tradicionalne industrije također posrću. Tri najveća njemačka proizvođača automobila zajedno vrijede samo osminu Tesle. Ericsson i Nokia, nekada svjetski lideri u tehnologiji mobilnih mreža, zaostaju za azijskim konkurentima u razvoju 5G mreže, a francuski Arianespace, nekada dominantan u lansiranju satelita, sada se oslanja na rakete tehnološkog milijardera Elona Muska.
No, problem, upozorava autor, nije u inovativnosti i izumima, nego u nekim drugim čimbenicima. Unatoč vrhunskim inženjerima i sveučilištima, gotovo 30 posto perjanica bloka preselilo se od 2008. u SAD, odnoseći sa sobom i svoje najpoduzetnije umove. Čini se da europski kontinent iznjedruje ideje, a Amerika ih razvija i profitira, što je još jedan obrazac koji odražava nekadašnju Italiju, koja je rađala talente, dok su drugi gradili carstva. Njezini najveći istraživači poput Kolumba, Cabota, Vespuccija i Verrazzana školovali su se kod kuće, a onda plovili pod stranim zastavama.
Temeljno pitanje u oba slučaja je političko. Poput talijanskih konstantno sukobljenih i zaraćenih gradova-država u 16. stoljeću, današnja Europa je podijeljena i slaba. Europske države sukobljavaju se oko pitanja energije, duga, migracija i industrijske politike, zajednička obrambena strategija i dalje je pusta želja, a ambiciozni planovi vezani za zajedničku tehnološku potrošnju i ulaganja ili dublja tržišta kapitala guše se u raspravama.
Takva razjedinjenost je ono što je osudilo Italiju na propast kada je pala u ruke stranih sila, koje su na kraju podijelile Apeninski poluotok. Također, trenutačne podjele među zemljama članicama čine europski blok na sličan način ranjivim na globalne konkurente u trenutku kada Washington diktira obranu, Rusija prijeti istoku kontinenta, Kina dominira lancima opskrbe, a Silicijska dolina upravlja digitalnim gospodarstvom.
‘Recepti su poznati‘
No, na pitanje je li sve to sudbinski određeno, Dugo navodi kako to nije nužno tako. EU je, kako ističe, izgradila institucije o kojima renesansna Italija nije mogla ni sanjati - jedinstveno tržište, valutu i parlament. Još uvijek je sjedište svjetski poznatih istraživačkih institucija i ističe se u naprednoj proizvodnji, farmaceutici, zrakoplovstvu, zelenoj energiji i dizajnu. Europski kontinent još uvijek može predvoditi, ali samo ako će djelovati.
Italija 16. stoljeća nije imala takvu priliku - zemljopisno je bila zarobljena na Mediteranu dok su se trgovački putovi pomicali prema Atlantiku, a njezina trgovina je stagnirala. Nove pomorske tehnologije nadmašile su njezine flote, a najjači umovi potražili su sreću u inozemstvu.
Europa sada ima golemu šansu u Ukrajini
Europa se, pak, tumači autor, ne suočava s takvim ograničenjima - ništa je, kako se navodi, ne sprječava niti koči osim vlastite političke plašljivosti i rastrganosti. Europski blok mora prihvatiti troškove sada, kako bi izbjegao ultimativni trošak kasnije, koji bi predstavljala njegova irelevantnost. Potrebno je ulagati u perspektivne i razvojne tehnologije poput umjetne inteligencije, kvantne tehnologije, svemirske i biotehnologije, a istovremeno graditi snažnu obranu i kreirati duboka tržišta kapitala kako bi se startupovi mogli širiti kod kuće.
Recepti su već poznati - bivši talijanski premijer Mario Draghi, navodi autor, detaljno ih je opisao u svom izvješću o budućnosti EU-a. Ono što nedostaje je politička volja. Nekada srce Europe, Italija je na kraju postala zemlja posjetitelja i turista, a ne inovatora, dok je lekcija povijesti jasna - njezina kultura je opstala, ali je njezina moć iščezla. Europska unija ipak, kako se navodi, još uvijek ima vremena da izbjegne takvu sudbinu. "Europljani se mogu ili trgnuti ili pomiriti s time da im kontinent postane mjesto spomenika i odjeka sjećanja", zaključio je Andrea Dugo u analizi za Politico.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....