U nastavku donosimo:
- trumpov prijedlog mirovnog plana i što traži od Irana
- ulogu Kine u tehnološkoj i komunikacijskoj potpori Teheranu
- procjene povjesničara dr. sc. Zvonimira Stopića o posljedicama mogućeg slanja specijalnih postrojbi u Hormuški tjesnac
- energetske interese Kine između Irana, Saudijske Arabije i Rusije te utjecaj na regiju
- napet trokut Tajvan–SAD–Kina: obrambeni paketi, ekonomske ovisnosti i scenariji pritiska bez eskalacije
"U mirovnom planu od 15 točaka Trump od Irana traži puno, po svojoj metodi ‘što više tražim, više ću dobiti‘, no veliko je pitanje na što će Iran pristati i hoće li na išta pristati. Iran je ispao puno tvrđi orah nego što su američka administracija i Izraelci očekivali. Slanje američkih specijalnih postrojbi u Hormuški tjesnac bi dovelo do eskalacije rata. Kina je odigrala zanimljivu ulogu podrške Iranu jer mu je dala da koristi njezine komunikacijske sustave, kineske satelite. Kinezi su Iranu navodno dali i informacije o kretanju američkih i izraelskih brodova. To je Iran učinilo puno otpornijim", kaže u Briefingu povjesničar dr. sc. Zvonimir Stopić, profesor na Odsjeku za globalnu povijest Sveučilišta Capital Normal u Pekingu. Dodaje da je Kina Iranu pomogla i u enkripciji čime su američki softveri eliminirani iz Irana što je izraelske i američke tajne službe onemogućilo da špijuniraju Iran. Sada smo, zaključuje, došli do toga da se oružjem neće daleko doći i da treba rješavati diplomacijom.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
"Iran je definitivno u kineskoj sferi interesa. Oko 13 posto nafte koja joj treba, Kini dolazi iz Irana, a više od 50 posto s Bliskog istoka. Hormuški tjesnac nije zatvoren za prijatelje Irana. Brodovi za Kinu prolaze. Trump je pozvao i Kinu da mu pomogne deblokirati Hormuški tjesnac i kazao da 90 posto nafte Kina dobiva s Bliskog istoka što definitivno nije točno. Ne bih se čudio da je bio krivo informiran. Kineski interesi su drugačiji i Kina tamo ništa ne dobiva vojnim prisustvom. Ona čuva prijateljstvo s Iranom, ali i sa Saudijskom Arabijom od koje kupuje još više nafte", govori Stopić. Tvrdi da u Kini cijene nafte nisu porasle kao u Europi jer Kina 30 posto nafte proizvodi sama i ima velike rezerve nafte.
"Dvadesetak posto nafte Kina uvozi iz Rusije, a Rusi bi htjeli da te količine budu i veće. Gubitak Bliskog istoka za Kinu za sada nije dramatičan i nadomjestiv je. Zemni plin uopće ne uvozi s Bliskog istoka nego iz zemalja centralne Azije. Za sada rat na Bliskom istoku ne utječe na njeno gospodarstvo. Ako je Americi sekundarni motivator napada na Iran bio ugroziti Kinu, Kinu je samo gurnula bliže Rusiji što Amerika ne želi. Singapur i Tajvan su jako osjetili nestašicu energenata s Bliskog istoka. Kina sada Tajvanu nudi pomoć oko energenata. Tajvan to izbjegava i gleda u smjeru Japana koji ima isti problem", objašnjava Stopić.
"Bidenova administracija je Tajvan gledala kao prostor obrane od širenja komunizma i autokracije. Tajvan je dobivao signale da se može osloniti na SAD. Trump ne govori o Tajvanu na taj način, ali mu je i dalje bitan jer je o njemu dosta ovisna IT industrija. Trump je nedavno odobrio Tajvanu ogroman paket vojne pomoći, najveći u povijesti čime će Tajvan ojačati obranu protiv Kine. Automatski Kina mora potrošiti više novca u svoju vojnu doktrinu koja se tiče Tajvana, umjesto da taj novac potroši na satelite ili nešto što bi bilo direktno upereno protiv SAD-a. To je jedan mehanizam američke diplomacije", ističe Stopić. Podsjeća je Biden kazao da je Amerika spremna reagirati ako Kina napadne Tajvan, ali nije spominjao slanje američkih trupa.
"Mislim da Amerika vjerojatno ne bi izravno vojno reagirala da Kina napadne Tajvan. Kineski stav je strog i nepromjenjiv. Želi Tajvan riješiti mirnim putem jer nije poanta uzeti uništeni otok. Alternativa je grozna za Tajvan i za cijeli svijet. Kina zna da Tajvanu nedostaje energenata i mogla bi sada ići s pritiskom da ga natjera da promijeni odnos prema njoj, ali ona nudi pomoć jer hoće pokazati da želi izbjeći sukob", tvrdi Stopić. Otkriva da polovicu zastupnika u tajvanskom parlamentu drži stranka koja zagovara mirno rješenje, a drugu polovicu stranka koja se zalaže za neovisnost. Većina Tajvanaca bi, kaže, htjela zadržati ovaj status quo.
"Kina već nekoliko godina provodi vojne vježbe oko Tajvana. Stručnjaci kažu Kina vojno nije spremna na invaziju na Tajvan. Zagovornici nezavisnog Tajvana se u zadnje vrijeme dosta okreću prema Japanu. Kada bi do kraja mandata Xi Jinpinga u narednih nekoliko godina Tajvan pod njegovom palicom postao dio Kine, to bi bila ogromna stvar. Svatko u kineskom vrhu bi to htio napraviti, no pitanje je je li Kina spremna destabilizirati cijelu regiju i dovesti si ogroman problem u dvorište", govori Stopić. Naglašava da Kina često spominje da treba jačati međunarodne institucije i probleme rješavati mirnim putem i izbjegava vojne sukobe.
"To ne znači da je Kina imuna na rat. U Hladnom ratu je bila uključena u ratove u Koreji i Vijetnamu, ratovala je i s Indijom. Voljna je reagirati u svom okruženju koje je vrlo komplicirano", kaže Stopić. Na pitanje kako bi Kina reagirala da Amerika napadne Kubu odgovara da je Kina imala bliske odnose i s Venezuelom pa nije reagirala.
"Kada bi se nešto dogodilo između Sjeverne i Južne Koreje ili ako bude nešto s Tajvanom, Japanom ili Vijetnamom, imat ćete kineske vojnike na tlu. Ali, Kuba je jako daleko", naglašava Stopić. Podsjeća da je Kina u zadnjih 15-ak godina u Iran uložila stotine milijardi dolara, ali ne šalje Iranu dronove ili rakete.
"Neinvolviranjem daje signal SAD-u i Izraelu da bi bilo dobro da se stane s ratom. Ako dođe do toga da Kina može izgubiti Iran, onda bi mogli očekivati njezinu veću involviranost", zaključuje Stopić.
Cijelu emisiju možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Briefing.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....