Prodavši Milan, nogometni klub koji je baš on svojim novcem onomad doveo do vrha Evrope i svijeta, Silvio Berlusconi je svoju jesen patrijarha uveo u pozne, završne dane.
Odrekao se privatne televizije kojoj je definirao herojsku epohu pregazivši državni monopol (ne bez pomoći državnika koji su mu visjeli o financijskoj sisi, ponajprije Bettina Craxija), odrekao se žena, ne samo svojih zakonitih, nego i mladih zapravo profesionalnih fufica, zaduženih da mu ne bi patrijarhova “jesen bila tako grozna” (tj. da “čuje pijetla barem mjesečno jedared”, što se svijetom pročulo kao “bunga bunga”), odrekao se faktički i stranke koju je stvorio i koja je, unatoč imenu “Forza Italia” danas i sama smalaksala a on se, nakon operacije ugradnje zaliska na otvorenom srcu, i njome bavi, eventualno...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....