Ovo je treći dio velikog istraživačkog serijala neprofitne novinarske organizacije The Outlaw Ocean Project o kriminalnim praksama na kineskim ribarskim brodovima i u postrojenjima za preradu ribe i morskih plodova. Prvi dio možete pročitati OVDJE, a drugi dio možete pročitati OVDJE. Četvrti, ujedno i zadnji dio, možete pročitati OVDJE.
Zaklada za ekološku pravdu, skupina za zagovaranje ljudskih prava, intervjuirala je 2021. godine više od stotinu indonezijskih članova posade i utvrdila da je otprilike 97 posto njih imalo zaplijenjene dokumente ili su prošli kroz dužničko ropstvo. Dvadeset i osam afričkih radnika pobjeglo je 2014. godine s kineskog broda za ulov lignji Jia De 1 koji je bio usidren u Montevideu, a nekoliko ih se žalilo na premlaćivanje na brodu i pokazivalo tragove okova na gležnjevima. Petnaest članova posade bilo je hospitalizirano. Godine 2020. nekoliko indonezijskih mornara pozvalo je telefonsku liniju za pomoć kako bi se požalili na teška premlaćivanja na moru i prijavili prisutnost mrtvog tijela u jednom od brodskih zamrzivača. Naknadna obdukcija pokazala je da je muškarac zadobio modrice, ožiljke i ozljedu kralježnice. Indonezijske vlasti osudile su nekoliko rukovoditelja agencija za zapošljavanje na brodovima na više od godinu dana zatvora zbog trgovine radnom snagom.
Unutar Kine zlostavljanja radnika na brodovima javna su tajna. Dnevnik koji je vodio jedan kineski mornar nudi neobično detaljan uvid u taj svijet. U svibnju 2013. platio je agenciji za zapošljavanje posade 200 dolara naknade kako bi dobio posao, a oni su ga poslali na brod Jinhanyu 4879. Posadi je rečeno da će prvih deset dana na brodu biti probno razdoblje nakon čega mogu otići, ali brod je ostao na moru stotinu i dva dana. "Vi ste robovi koji moraju raditi bilo kada i bilo gdje", napisao je u svom dnevniku. Časnici su dobivali meso za obrok, rekao je, a mornari su dobili samo kosti. "Zvono zvoni, morate se dići, bilo dan, noć, rano jutro, bez obzira na to koliko je jak vjetar, koliko jaka kiša, nema ni nedjelje ni praznika."
Kina je prvi put bila prisiljena suočiti se s uvjetima na brodovima kada se 2011. godine posada broda za ulov lignji Lu Rong Yu 2682 pobunila. Kapetan, Li Chengquan, bio je "velik, visok i grozne naravi" koji je, kaže mornar, udarao u lice svakoga tko bi mu se suprotstavio. Počele su kružiti glasine da godišnja plaća od pet tisuća dolara, koja im je obećana, nije zajamčena. Umjesto toga, zaradili bi tri centa po ulovljenoj lignji, što je iznosilo mnogo manje. Devet članova posade uzelo je kapetana za taoca. U sljedećih pet tjedana brod se pretvorio u poprište borbe zaraćenih frakcija. Ljudi su nestajali noću, članovi posade bili su vezani i bačeni u more, a netko je sabotirao opremu u strojarnici. Posada je na kraju uspjela popraviti brodski komunikacijski sustav i odaslati signal za pomoć - privukli su dva kineska ribarska plovila. Samo 11 od prvobitnih 33 mornara vratilo se na obalu. Petoricu od njih, uključujući vođu pobunjenika i kapetana broda, kineska vlada osudila je na smrt.
Kina nije jedina zemlja čija flota za ribolov na otvorenom moru sudjeluje u zloporabi; trgovina radnom snagom dokumentirana je i na američkim, južnokorejskim i tajlandskim brodovima. Međutim, kineska flota je najgora i ne čini ništa kako bi to ispravila. Između 2018. i 2022., otkrio je moj tim, Kina je dala više od 17 milijuna dolara subvencija tvrtkama u kojima je najmanje pedeset brodova sudjelovalo u nedopuštenom ribolovu ili su se na njihovim bodovima dogodile smrt ili ozljede. Vlada je odbila komentirati to pitanje, ali Wang Wenbin, glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova, nedavno je nazvao američke tvrdnje o zlostavljanju "tipičnim dvostrukim standardom" i pozvao SAD da istraži vlastite brodove "umjesto da djeluje kao sudac ili policija".
Nedavno je Kina provela niz reformi, ali čini se da ih više brine suzbijanje nezadovoljstva nego pozivanje tvrtki na red. U lipnju 2018. filipinski član posade potukao se s kineskim radnikom, izvučeni su i noževi, a on je pao u more i umro. Kineska vlada odgovorila je na to otvaranjem ogranka Komunističke partije u Chimboteu u Peruu - prvog za radnike na ribarskim brodovima - namijenjenog kako bi omogućila "duhovnu snagu, podršku u životu i sigurnost u proizvodnji". Kineska policija počela je koristiti satelite za provođenje nadzora plovila u stvarnom vremenu i izravnu komunikaciju s radnicima. Kada su 2020. članovi posade na brodu u blizini Perua stupili u štrajk, tvrtka je kontaktirala policiju koja je izravno razgovarala s posadom putem satelita. Policajac je objasnio radnicima da se mogu vratiti na kopno u Peruu i odletjeti natrag u Kinu, ali će morati platiti avionske karte. "Zar ne osjećate da gubite ako sad odete?" upitao je. Ljudi su se vratili na posao.
***
Kada sam pisao o ovim brodovima, priče o nasilju i zatočeništvu pojavile su se čak i kad ih nisam tražio. Ove godine poslali su mi video iz 2020. u kojem je nekoliko filipinskih članova posade reklo da imaju beriberi, ali im je onemogućeno napuštanje broda. "Molim vas, spasite nas", zavapio je jedan. "Ovdje smo već bolesni. Kapetan nas neće poslati u bolnicu." Tri mornara su umrla tog ljeta; dva leša stavljena su u zamrzivač, a jedan je bačen u more. (Agencija za zapošljavanje posade koja je te radnike poslala na brod, PT Puncak Jaya Samudra, nije odgovorila na zahtjeve za komentar.) Na putovanju u Jakartu u Indoneziji 2020. upoznao sam šestoricu mladića koji su mi rekli o izbijanju bolesti beriberi na kineskom brodu za ulov lignji godinu dana ranije. Mornar po imenu Fadhil (25) umro je jer ga je kapetan odbio odvesti na obalu.
"Molio je da se vrati kući, ali nije mu bilo dopušteno", rekao mi je Ramadhan Sugandhi, drugi mornar. (Agencija za zapošljavanje posade koja je poslala Fadhila na brod, PT Shafar Abadi Indonesia, nije odgovorila na zahtjeve za komentar.) Prošlog lipnja na obalu u Maldonadu u Urugvaju isplivala je boca s porukom unesrećenog mornara na jednom od brodova koje sam lovio, ali koji mi je pobjegao. "Pozdrav, član sam posade broda Lu Qing Yuan Yu 765 i tvrtka me zatvorila", stoji u tekstu. "Kad vidite ovu poruku, molim vas pomozite mi da pozovem policiju! Pomoć-pomoć." (Vlasnik broda Qingdao Songhai Fishery nije odgovorio na zahtjeve za komentar.)
Jessica Reyes, prevoditeljica s jezika bahasa, povezala me s Raflyjem Maulanom Sadadom koji je, dok je radio na Lu Rong Yuan Yu 978, pao niz stepenice i teško ozlijedio leđa. Odmah se vratio na posao vukući mreže, a zatim se onesvijestio i probudio u krevetu. Kapetan ga je odbio odvesti na obalu, a sljedećih pet mjeseci proveo je na brodu i stanje mu se pogoršalo. Njegovi prijatelji pomogli su mu da jede i kupa se, ali bio je dezorijentiran i često je ležao u lokvi vlastitog urina. "Imao sam teškoća s govorom", rekao mi je nedavno Sadad. "Osjećao sam se kao da sam imao moždani udar ili nešto. Nisam mogao ništa razumjeti." U kolovozu 2021. kapetan je ostavio Sadada u Montevideu i proveo je deset dana u bolnici prije nego što je prebačen kući. (Zahtjevi za komentar Rongchenga Rongyuana, u čijem je vlasništvu brod na kojem je bio Sadad, i PT Abadi Mandiri Internationala, njegove agencije za zapošljavanje posade, ostali su bez odgovora). Sadad mi se obratio iz Indonezije gdje je još uvijek prikovan za krevet. "Bilo je to vrlo gorko životno iskustvo", rekao je.
Kineski pogoni za preradu također se oslanjaju na prisilni rad baš kao i brodovi koji ih opskrbljuju. Posljednjih trideset godina sjevernokorejska je vlada zahtijevala od građana da rade u tvornicama u Rusiji i Kini te da devedeset posto svoje zarade - u iznosu od stotine milijuna dolara - stave na račune koje kontrolira vlada. Ti radnici su često bili prisiljeni živjeti u izoliranim i nehigijenskim uvjetima i zabranjeno im je bilo komunicirati s drugima. Sankcije UN-a zabranjuju tu praksu, ali sjevernokorejska vlada vješto je skriva. No, prema procjenama kineske vlade, čak osamdeset tisuća sjevernokorejskih radnika trenutačno je zaposleno u tvornicama na sjeveroistoku Kine. Istrage Radija Slobodna Azija i Nikkei Asia otkrile su tisuće njih kako rade u tvornicama ribe. Kineska je vlada u velikoj mjeri s interneta obrisala sve što ima veze s tim radnicima. No, koristeći pojam za pretraživanje "sjevernokorejske ljepotice", pronašli smo desetke videozapisa na Douyinu, kineskoj verziji TikToka, onoga što se čini da su radnice u tvornicama za preradu ribe, koje su najčešće objavljivali muški zaposlenici. Kineski komentatori hvale se da žene "imaju snažan osjećaj nacionalizma, identiteta i samodiscipline!" Drugi ističu da radnice nemaju izbora nego slušati zapovijedi ili će "članovi njihovih obitelji patiti". Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo ljudskih resursa i socijalne sigurnosti nisu odgovorili na više zahtjeva za komentar o prisilnom radu ujgurskog i sjevernokorejskog stanovništva u industriji prerade morskih plodova.
U proteklom je desetljeću Kina također nadzirala represiju nad Ujgurima i drugim etničkim manjinama u Xinjiangu, otvorila je masovne prihvatne centre i prisiljavala zatočenike da rade na plantažama pamuka, farmama rajčica i u polisilikatnim rudnicima. U novije vrijeme, u nastojanju da razbije ujgurske zajednice i pronađe jeftinu radnu snagu za velike industrije, vlada je prebacila Ujgure da rade u industrijama diljem zemlje, ponekad tisućama kilometara daleko od njihova doma. Do 2019. vlada je svake godine prisilno premještala više od dva i pol milijuna pripadnika etničkih manjina - otprilike deset posto stanovništva Xinjianga. Neki Ujguri u službenim intervjuima kažu da su sretni zbog mogućnosti zapošljavanja. Reklame namijenjene vlasnicima tvornica obećavaju da ujgurski radnici "mogu podnijeti teškoće" i da će biti pod "poluvojnim režimom". Prema razgovorima s ljudima koji su pobjegli, radnike često nadziru uniformirani zaštitari, u spavaonicama okruženima bodljikavom žicom. Jedan ujgurski radnik rekao je da su se njegove spavaonice često pretraživale, a ako se pronađe Kur‘an, njegov vlasnik mogao bi biti poslan natrag u takozvani logori za preodgoj.
Pretražujući biltene tvrtke, godišnja izvješća i priče državnih medija, moj tim i ja otkrili smo da je u posljednjih pet godina više od dvije tisuće Ujgura i drugih pripadnika muslimanske manjine poslano na rad u najmanje devet pogona za preradu morskih plodova. Fotografije iz tvrtke Yantai Sanko Fisheries prikazuju ujgurske radnike podvrgnute takozvanom domoljubnom obrazovanju, kako proučavaju govor Xi Jinpinga i "etničku politiku stranke", prema objavi Yantai United Fronta, lokalne vladine agencije, u rujnu 2021. Laura Murphy, profesorica na Sveučilištu Sheffield Hallam, rekla mi je: "Sve je to dio projekta brisanja ujgurske kulture, identiteta, religije i, sasvim sigurno, njihove politike. Cilj je potpuna transformacija cijele zajednice". (Kineska vlada nije odgovorila na zahtjeve za očitovanje o tim pitanjima.)
SAD ima vrlo stroge zakone koji zabranjuju uvoz robe koju su proizveli sjevernokorejski i ujgurski radnici. Korištenje takvih radnika u drugim industrijama - na primjer, u tvornicama koje proizvode solarne panele - dokumentirano je posljednjih godina, a SAD je zbog toga blokirao uvoz robe vrijedne milijardu dolara. Međutim, otkrili smo da su tvrtke koje zapošljavaju ujgursku i sjevernokorejsku radnu snagu nedavno izvezle najmanje četrdeset tisuća tona morskih plodova (među njima oko sedamnaest posto svih lignji) desecima američkih uvoznika, uključujući one koji opskrbljuju vojne baze i menze javnih škola. "Ova otkrića predstavljaju vrlo ozbiljan problem za cijelu industriju morskih plodova", rekla mi je Martina Vandenberg, osnivačica i predsjednica Pravnog centra koji istražuje trgovinu ljudima.
Kina ne odobrava pisanje i bilo kakvo izvještavanje o ovoj industriji. Godine 2022. proveo sam dva tjedna na Modocu, bivšem brodu američke mornarice koji neprofitna organizacija Earthrace sada koristi kao patrolni brod, posjećujući brodove uz obalu Južne Amerike. Dvije godine prije gomilanje kineskih brodova u blizini otočja Galapagos uzrokovalo je da i zapadni mediji objavljuju priče o prijetnji koju flota predstavlja za osjetljivu biološku raznolikost regije. Mike Pompeo, tadašnji državni tajnik SAD-a, nazvao je razvoj događaja "duboko zabrinjavajućim". Nakon toga je Kina postala posebno osjetljiva na pitanje njezine ribarske flote.
Dok smo plovili natrag u luku Galapagos, brod ekvadorske mornarice zaustavio se pokraj nas i časnik je rekao da nam je dozvola za ponovni ulazak u ekvadorske vode oduzeta. "Morate odmah otići", rekao je. "Ako se sada ne okrenete i ne odete, ukrcat ćemo se i uhititi vas." Rekao nam je da otplovimo u drugu zemlju, ali nismo imali dovoljno hrane i vode za putovanje. Nakon dvodnevnih pregovora nakratko nam je dopušten ulazak u luku gdje su se na brod ukrcali naoružani ekvadorski časnici; tvrdili su da su brodske dozvole nepropisno podnesene i da smo malo odstupili u odobrenom smjeru dok je brod izlazio iz nacionalnih voda te su rekli da imamo sedamdeset i dva sata da napustimo zemlju. Takva kršenja obično rezultiraju samo pisanom opomenom. Međutim, prema riječima veleposlanika Fitzpatricka, kineska vlada kontaktirala je nekoliko zastupnika kako bi izrazila zabrinutost zbog prisutnosti onoga što su opisali kao kvazivojni brod koji sudjeluje u tajnim vojnim operacijama. Kad sam pitao Juana Carlosa Holguína, tadašnjeg ekvadorskog ministra vanjskih poslova, zanijekao je da je Kina umiješana. Ali Fitzpatrick mi je rekao da Quito jako pazi kada je u pitanju Kina, dijelom i zato što ekvadorski dug Kini iznosi više od deset posto njezina BDP-a. "Kini se nije svidio Modoc", rekao je. "Ali, uglavnom, nije željela veću pozornost medija na floti za ulov lignji."
***
Dan nakon Aritonangove smrti Reyes je podnijela policijsko izvješće i pokazala policajcima svoje fotografije. "Djelovali su prilično nezainteresirano", rekla je. Sljedeći dan je lokalni mrtvozornik obavio obdukciju. "Postoji mogućnost fizičkog zlostavljanja", navodi se. Poslao sam izvještaj Weednu, forenzičkom patologu, koji mi je rekao da postoje dokazi nasilja i da se čini da je neliječeni beriberi uzrok smrti. Mirta Morales, tužiteljica koja je istraživala Aritonangov slučaj, nazvala je Nicolasa Potrieja, koji vodi indonezijski konzulat u gradu, i rekla: "Moramo i dalje pokušavati shvatiti što se dogodilo. Ove modrice - svi su ih vidjeli". (Predstavnik Rongcheng Wangdao rekao je da tvrtka nije pronašla dokaze o zlostavljanju na brodu, napisavši: "Nije se dogodilo ništa poput ovih vaših navodnih užasnih incidenata zlostavljanja, vrijeđanja, fizičkog nasilja ili uskraćenih plaća". Dodao je kako su to pitanje predali Kineskom udruženju za prekomorski ribolov. Pitanja postavljena toj udruzi ostala su bez odgovora.)
Reyes i Potrie tražili su daljnju istragu, ali od toga nije bilo ništa. Morales mi je odbila reći je li istraga zatvorena. U ožujku 2022. posjetio sam Alda Braidu, predsjednika Komore stranih ribolovnih agenata koja predstavlja strana plovila u Urugvaju, u njegovu uredu u Montevideu. Odbacio je izvještaje o lošem postupanju na kineskim brodovima kao "lažne vijesti", tvrdeći: "Oko toga ima puno laži". Rekao mi je da kad bi bilo sumnje oko naravi smrtnih slučajeva, urugvajski dužnosnici bi to otkrili. Kada stavite ljude u male prostorije, tučnjave moraju izbiti. "Živimo u nasilnom društvu", izjavio je.
Urugvaj nema puno motivacije za daljnje propitkivanje Kine jer zemlja donosi unosne poslove u regiju. Primjerice, 2018. kineska tvrtka kupila je zemljište od sedamdeset hektara u Montevideu za gradnju "megaluke" vrijedne dvjesto milijuna dolara, koja se sastoji od dva pristaništa od pola milje, zone oslobođene poreza, nove tvornice leda, skladišta za popravak brodova i skladišta goriva. Urugvajska vlada je godinama pokušavala privući takva kineska ulaganja. Tadašnji predsjednik Tabaré Vázquez pokušao je zaobići Ustav, što je zahtijevalo dvije trećine glasova Opće skupštine, te je pokušao sagraditi luku izvršnom uredbom. "Toliko je novca na stolu da političari počinju prilagođavati zakon kako bi ga zgrabili", rekao mi je Milko Schvartzman, istraživač mora sa sjedištem u Argentini. Nekoliko tisuća ljudi marširalo je ulicama prosvjedujući zbog stranog vlasništva nad lukom pa je plan otkazan. No, urugvajska vlada nedavno je najavila da će sama sagraditi luku, možda stranim ulaganjima; kineski veleposlanik Wang Gang izrazio je kineski interes za upravljanje projektom.
Industrija morskih plodova vrlo je izazovna za kontrolu i nadzor. Velik dio ribe konzumirane u SAD-u ulovi ili prerađuje Kina. Postoje različiti zakoni o lancu opskrbe kako bi se spriječilo SAD da uvozi proizvode koji su rezultat nezakonitih radnih praksi, uključujući dijamante iz ratnih zona i robu iz izrabljivačkih radionica. Ali, Kina odbija dati detalje o svojim brodovima i pogonima za preradu. U srpnju 2022. na kineskom brodu u blizini Galapagosa mornar je otvorio zamrzivače nekoliko katova ispod palube kako bi mi pokazao hrpe smrznutog ulova u bijelim vrećama. Objasnio je da imena brodova izostavljaju s vreća kako bi se lako mogle prenijeti između brodova. To omogućava tvrtkama da sakriju svoje veze s brodovima koji imaju kriminalnu povijest. Na mostu drugog broda kineski kapetan otvorio je svoj dnevnik, koji bi trebao dokumentirati njegov ulov. Prve dvije stranice bile su ispisane; ostale su bile prazne. "Nitko ih ne ispunjava", rekao je. Službenici tvrtke na kopnu ionako poslije preprave informacije. Ken Kennedy, bivši direktor programa suzbijanja prisilnog rada u imigracijskoj i carinskoj službi, rekao je da američka vlada treba blokirati uvoz morskih plodova iz Kine dok američke tvrtke ne pokažu da su njihovi lanci opskrbe bez prisilnog rada i zlostavljanja. "SAD je preplavljen plodovima mora koji su produkt kriminalnih radnji", izjavio je.
Ništa od toga se vjerojatno neće dogoditi sve dok su američki potrošači spremni zatvoriti oči. Kako bismo dokumentirali rupe u sustavu, moj tim je pratio brodove satelitom i gledao ih kako prenose svoj ulov na hladnjače. Zatim smo pratili te brodove natrag u njihove luke te, s timom istražitelja u Kini, snimali njihove transfere u kamione i pratili kamione do pogona za preradu. Utvrdili smo da Zhen Fa 7 surađuje s tvrtkom koja je zaposlila najmanje stotinu sedamdeset ujgurskih ili drugih manjinskih radnika premještenih iz Xinjianga. Najmanje šest postrojenja koja su prerađivala njegov ulov izvezlo je velike količine morskih plodova u stotine američkih lanaca restorana, trgovina prehrambenim proizvodima i tvrtki za posluživanje hrane, uključujući Costco, Kroger, H Mart, Safeway, Sysco, Performance Food Group i Whole Foods. (Unatoč potvrdi jedne od kineskih tvornica da opskrbljuje Town Dock plodovima mora, čije lignje prodaje Whole Foods, predstavnik tvrtke Whole Foods rekao mi je da "nisu uzimali proizvode iz ovog pogona za preradu". Ostale tvrtke odbile su komentirati.)
Dvadeset i drugog travnja Aritonangovo tijelo prebačeno je avionom iz Montevidea u Jakartu, a zatim je odvezeno, u sjajnom drvenom lijesu s Isusovom figuricom na vrhu, u njegovu obiteljsku kuću u Batu Lungunu. Velik broj seljana stajao je uz cestu kako bi odali počast; Aritonangova majka je ridala i onesvijestila se kad je vidjela lijes. Obitelj je odlučila ne otvoriti lijes jer su se bojali onoga što bi mogli vidjeti. Sprovod je održan sljedeći dan, a Aritonang je pokopan nekoliko metara od svog oca, na groblju nedaleko od njegove crkve.
Njegov grobni spomenik sastojao se od dvije drvene letvice spojene kako bi se napravio križ. Te noći je službenik Aritonangove agencije za zapošljavanje posade posjetio obitelj u njihovu domu kako bi razgovarao o onome što lokalno stanovništvo naziva "mirovnim sporazumom" - zapravo, sporazumom o tajnosti. Anhar je rekao da je obitelj na kraju prihvatila nagodbu od dvjesto milijuna rupija, odnosno otprilike 13.000 dolara. Obitelj nije htjela razgovarati sa mnom o događajima na brodu. Aritonangov brat Beben mi je rekao: "Mi, Danielova obitelj, pomirili smo se s ljudima s broda i oprostili smo se s njim".
Prošle godine, trinaest mjeseci nakon Aritonangove smrti, razgovarao sam s njegovom obitelji. Njegova majka, Regina Sihombing, sjedila je na tepihu s uzorkom leoparda u svojoj dnevnoj sobi sa sinom Leonardom. Sihombing se ispričala što soba nije imala namještaj i moglo se sjediti samo na podu. Na kući su se radili popravci, koristeći novac iz nagodbe, pojasnila je; na kraju je Aritonang ipak uspio popraviti kuću svojih roditelja. Kad je počeo razgovor o njemu, njegova majka je počela plakati. "Možete vidjeti kako sam sada", rekla je. Leonardo joj je rekao: "Ne budi tužna. Bilo je njegovo vrijeme da ode".