Od vozača autobusa do čovjeka čije ime simbolizira jednu od najtežih kriza suvremene Latinske Amerike. Godine koje je Nicolás Maduro proveo na vlasti u Venezueli obilježili su gospodarski kolaps, masovno iseljavanje milijuna ljudi, a na kraju i otvoreni sukob sa Sjedinjenim Državama.
Trump: Uhvatili smo Madura!; Ministar obrane Venezuele: Formirat ćemo neuništivi zid
Nicolás Maduro rođen je 23. studenoga 1962. u radničkoj obitelji u Caracasu. Otac mu je bio sindikalni vođa, a i sam je rano ušao u radnički pokret. Radio je kao vozač autobusa kada je tadašnji vojni časnik Hugo Chávez 1992. godine predvodio neuspjeli državni udar. Maduro se ubrzo prometnuo u jednog od njegovih najodanijih pristaša te se javno zauzimao za njegovo puštanje iz zatvora i strastveno podržavao njegovu radikalnu ljevičarsku viziju.
Kada je Chávez šest godina poslije izabran za predsjednika Venezuele, počela je i Madurova politička karijera. Najprije postaje zastupnik u parlamentu, zatim predsjednik parlamenta, pa ministar vanjskih poslova i na kraju potpredsjednik države. Karizmatični ljevičarski populist Hugo Chávez bio je Madurov politički mentor te ga je neposredno prije smrti imenovao svojim nasljednikom. To se i ostvarilo kada je 2013. tijesno pobijedio na izborima i postao predsjednik Venezuele.
Njegov je mandat obilježen dramatičnim gospodarskim kolapsom. Posljedice dugogodišnje Chávezove politike - kontrole cijena, masovnih socijalnih programa i gotovo potpune ovisnosti o prihodima od nafte - došle su do punog izražaja kada su u 2010-ima pale cijene nafte. Država je ostala bez deviza za uvoz hrane i lijekova, a nekontrolirano tiskanje novca izazvalo je hiperinflaciju koja je venezuelansku valutu učinila gotovo bezvrijednom. Korupcija i međunarodne sankcije dodatno su pogoršale situaciju.
Građani su reagirali masovnim prosvjedima koje je Maduro brutalno gušio. Zbog toga se suočio s optužbama za kršenje ljudskih prava i nasilne obračune s prosvjednicima 2014. i 2017., a optuživalo ga se i za namještanje predsjedničkih izbora 2018. i 2024. godine. U 12 godina njegove vlasti Venezuelu je napustilo osam milijuna ljudi, odnosno više od četvrtine stanovništva, što prema nekim procjenama predstavlja jednu od najvećih migracijskih kriza na svijetu.
Chávez i Maduro došli su u sukob sa SAD-om zbog svoje ideologije, tzv. Bolivarske revolucije, koja se temelji na odbacivanju američkog kapitalizma i otvorenom protivljenju američkoj političkoj i gospodarskoj hegemoniji. Ni kritike s druge strane nisu bile ništa blaže. Madura smatraju autoritarnim vođom, ne priznaju njegov legitimitet nakon "spornih izbora" te su za legitimnog predsjednika priznali oporbenog kandidata. Unatoč tome, Maduro je u siječnju 2025. prisegnuo na treći predsjednički mandat. Prosvjedi koji su uslijedili ugušeni su, a tisuće ljudi su pritvorene. Represivni karakter njegove vlasti dodatno je naglašen dodjelom Nobelove nagrade za mir 2025. godine čelnici venezuelanske oporbe Mariji Corini Machado.
Washington je venezuelansku vlast godinama optuživao i za suradnju s kriminalnim skupinama u trgovini drogom, iako Maduro to negira. Aktualni američki predsjednik Donald Trump otišao je i korak dalje kada je Madura optužio da je osobno povezan s narkokartelima te da je prisvojio američku imovinu nakon nacionalizacije naftne industrije.
Sve je kulminiralo napadom SAD-a na Venezuelu, nakon čega su predsjednik Nicolás Maduro i njegova supruga Cilia Flores uhićeni i odvedeni izvan zemlje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....