Kako je sasvim zdravorazumska, logična i nadasve plemenita ideja zaštite Ukrajine od Putinova morbidnog dokazivanja moći postala razlog da politička nomenklatura EU sama sebi uskrati opravdana, zdravorazumska pitanja, pa je tim putem dogurala do toga da doktrinarno preobrazi EU iz zajednice stvorene za čuvanje vječnog mira jednakopravnih naroda u stroj proratne propagande za hipotetski povijesni obračun za sva vremena?
Cilj tog obračuna zapravo nije samo nerealan, odnosno ograničen na obračun s toksičnim Putinovim režimom; deklarirani politički cilj EU nekako je postao dugoročni prekid kvalitetnih odnosa s Rusijom. Trebamo li se stoga ubuduće, zbog tog „uzvišenog“ cilja, svi kolektivno pretvarati da najnovija knjiga uglednog urednika i novinara Wall Street Journala, koji je dosad najdetaljnije opisao pozadinu podmorske ukrajinske vojne diverzije na Sjevernom toku, toliko dosadna da o njoj ne vrijedi javno raspravljati?
Neugodna tema
Ili je to jednostavno malo neugodna tema za one koji pak tvrde da su pobornici istrage i suđenja za očigledni međudržavni teroristički akt tobožnji Putinovi agenti ili „samo“ Putinove budale, ma toliko priglupi da ih čak i zli Putin može zavesti? Trebamo li se sada, recimo, svi skupa praviti da u knjizi o diverziji s možda najvećom političkom težinom u modernoj povijesti nije izašla informacija da je jedan od najvažnijih energetskih objekata Europe uništen pod krinkom snimanja pornografskog filma na jahti te zdušno podržavati novu 40-dnevnu vojnu akciju Zelenskog?
Kao i svaku drugu političku avanturu lidera svih europskih lidera? Ili ubuduće zaobići čak i misli u kojima mnogi slute da Zelenski u osnovi odlučno i uporno provocira još žešću odmazdu Vladimira Putina, dokazanog psihopata i sociopata, koji je, kako nam tvrde „najbolje upućeni“, baš velika kukavica pa neće pokrenuti atomske udare? Sociopat, psihopat i čovjek zabrinut za čovječanstvo?
Knjiga koja je 18. lipnja izašla iz pera Bojana Pancevskog, glavnog europskog dopisnika Wall Street Journala i kandidata za Pulitzera, odgovara na pitanje koje se gotovo četiri godine tretiralo kao mračna misterija, tvrdilo se da je sve ruska spletka, iako to nije bila… Pancevski izrijekom tvrdi da je CIA znala za plan, osumnjičeni Ukrajinci na europskim sudovima upravo se pozivaju na vojni imunitet, Volodimir Zelenski pak tvrdi da „nije znao“, isprika mu ne pada na pamet, kao da velikoj članici Unije, Njemačkoj, nije počinjena ogromna dugoročna šteta na strateškom energetskom objektu. Govorimo o dvadesetak milijardi eura bez isporuka.
Zašto bi europsku javnost zanimalo da se u noći 26. rujna 2022., nadomak danskog otoka Bornholma, posada iznajmljene jedrilice Andromeda – Bavarije C50 - duge tek petnaestak metara, s pet skučenih kabina, unajmljene lažnim ispravama iz Rostocka – dakle da se ta skupina ukrajinskih diverzanata spustila na 70–80 metara dubine i postavila najmanje četiri eksplozivna naboja od 14 do 27 kilograma smjese heksogena i oktogena?
Po „nečijem“ nalogu ekipu su činili skiper, četiri ronioca i stručnjak za eksploziv. Pancevski opisuje i bivšu erotsku manekenku, u knjizi skrivenu pod imenom Freya, koja je u skupini izrasla u jednu od glavnih. Jahta puna ljudi s damom koja je već snimala eksplicitni sadržaj na moru, naravno, ne izgleda kao diverzantska ćelija, nego kao ekipa za snimanje pornografije, ali i daljnju produkciju političke pornografije.
Za napad na vlastitu kapitalnu infrastrukturu Europa je proizvela političku opsjenu da suđenje zapravo nije ni potrebno. Švedska i Danska zatvorile su istrage u veljači 2024. bez ijednog imena; Poljska je u listopadu 2025. odbila izručiti osumnjičenika koji joj je prije toga izmaknuo preko granice u automobilu s diplomatskim tablicama, uz objašnjenje premijera Donalda Tuska da je „slučaj zatvoren“. Kad je Italija napokon izručila Serhija Kuznjecova njemačkom sudu, skupina zastupnika pisala je Giorgiji Meloni neka izručenje obustavi jer da je rušenje saveznikove cijevi „zakonit čin pravednog rata“.
Režim Volodimira Zelenskog – koji je „moralno“ prerezao plinsku žilu kucavicu najjačem savezniku – mjesecima je, nakon što je u siječnju 2026. oštećen naftovod Družba, odbijao popraviti i naftovod kojim ruska nafta teče u Mađarsku i Slovačku. „Zašto popravljati, da gubimo ljude?“, pitao je Zelenski Ursulu von der Leyen, dok je istodobno gađao Družbinu infrastrukturu duboko u Rusiji.
Besramna ucjena
Mađarski premijer Viktor Orbán uzvratio je vetom na zajam Ukrajini od 90 milijardi eura, od toga napravio okosnicu kampanje i u travnju izgubio izbore. Naftu je Zelenski pustio tek kad ga je pobjednik mađarskih izbora Péter Magyar javno natjerao da prestane s besramnom ucjenom. Magyar je morao upregnuti ogroman politički kredit, koji je na razini EU stekao pobijedivši Orbána, da svojoj domovini napokon osigura isporuke nafte jer je to mađarski interes. Za Zelenskog je potkusurivanje tuđih državnih interesa opravdano ako on kaže da je opravdano, a čak ni čovjek koji je porazio Orbána za mnoge nije dovoljno „ispravan“ jer se ne odriče ruske nafte?
Europa i Ukrajina su sada saznale tko je točno Peter Magyar. Težak udarac za Kijev
Ista ta država, Ukrajina, pod palicom Zelenskog, 26. svibnja 2026. dodijelila je postrojbi počasno ime „Heroji UPA“, tj. vojne formacije odgovorne za pokolj u kojem je, po poljskim procjenama, ubijeno više od 100.000 Poljaka, i to dok Poljska revno puni ukrajinska skladišta streljiva. Upriličili su i svečani ukop s državnim počastima zlikovcima iz 2. svjetskog rata; prošlo je to onako, ispod žita. Zelenski je te stare zločince javno klasificirao u potpisanoj objavi na društvenoj mreži kao ukrajinske heroje. Politička Europa sve je to više-manje odšutjela. Treba li to komentirati? I Zelenski je, naravno, poručio da sva ta poljska ljutnja na oživljavanje ratnih zločinaca kao heroja samo ide u prilog Putinu.
Pogledajmo samo karakteristične naslove iz hrvatskih medija, koji bez doista bitnih strateških i teritorijalnih vojnih pomaka na bojištu iz dana u dan predstavljaju velike uspjehe Zelenskog, lekcije Rusima i Putinu…: „Prva reakcija Zelenskog na nezapamćeni udar: ‘Ako gori Ukrajina, gorjet će i Moskva’“, „Volodimir Zelenski poslao poruku Vladimiru Putinu nakon nezapamćenog udara – ‘Ako gori Ukrajina, gorjet će i Moskva’“, „Putin je potučen i ponižen do kraja. Ukrajinci neutralizirali njegovo najmoćnije oružje i ponos“, „Veliki napad Ukrajinaca: Najveća rafinerija u Moskvi u plamenu“, „Ukrajina zasula Rusiju dronovima. Ključna rafinerija u plamenu“.
Mnogi će reći da su svi ti naslovi informacije, ali nisu one koje daju punu i ispravnu sliku. Rafinerije jesu gorjele, dron je potopio korvetu, napad na Moskvu bio je najveći dosad…, ali jeftini propagandni učinak ne proizvodi laž, nego način „serviranja“ (od svih činjenica naslov bira osvetu i vatru), naglašavanje („nezapamćeno“, „ponižen do kraja“, „srce Rusije“) i ponajviše prešućivanje. Kao golemi uspjeh tumači se da je zapravo usporeno rusko napredovanje. Rijetko tko konstatira da na svaki novi dalekometni napad Ukrajine duboko na teritoriju Rusije redovito stiže sasvim uobičajena ruska odmazda, sve žešća i morbidnija. Konačni cilj je propagandno toliko stisnuti Putina da si taj dokazani sociopat i psihopat priušti nuklearnu osvetu?
Uostalom, gdje je nestala klasična radoznalost?
Bomba u Monaku
U ponedjeljak je, primjerice, u Monaku podmetnuta bomba teško ranila ukrajinskog oligarha kojeg je Kijev sankcionirao, a naslovi glase „motiv se istražuje“. Kad su ovakve informacije inače sprečavale europske medije da, na temelju elementarnih informacija, logično spekuliraju? Da je meta bila s Putinove crne liste, „ruski atentat“ stajao bi u naslovu prije nego što istraga uopće počne.
U siječnju 2026. Unija je usvojila trajnu uredbu o potpunom zaustavljanju ruskog plina (zabrana LNG-a od 2027., plinovodnog od jeseni iste godine) i učinila ju je nepovratnom, izuzetom od šestomjesečne jednoglasne obnove koju traže obične sankcije. Drugim riječima: i da rat sutra stane, raskid ostaje zaključan. Zašto? Parlamentarnim zastupnicima treba održati politološku edukaciju o razlici između režima, vlasti, države i naroda, tj. oko elementarnih pojmova?
U međuvremenu, europska skladišta plina zjape poluprazna, s nejasnim šansama da se popune prije zime, kriza u Hormuzu još traje…, a Zelenski se doima puno dojmljiviji u zaštiti ukrajinskih i osobnih političkih interesa nego bilo koji drugi europski lider. S Poljskom, Mađarskom, Slovačkom, Rumunjskom i Bugarskom sukobio se uzdignuta nosa i dijeleći moralne lekcije. Podcijenjena tema bilo je, recimo, pitanje ukrajinskoga žita, koje je pritiskalo cijene i izazvalo prosvjede domaćih poljoprivrednika.
Sa Slovačkom i Mađarskom otvorio je dodatne sporove oko prekida tranzita ruskog plina i nafte, dok je s Austrijom, Francuskom, Grčkom i Mađarskom zaoštravao odnose zbog ukrajinske liste „sponzora rata“, na kojoj su završile njihove banke, trgovački lanci i brodarske kompanije. Poljska je istodobno otvorila pitanje Volinja, UPA-e i ekshumacija, Mađarska prava svoje manjine u Zakarpatju, a Belgija pravne i financijske rizike korištenja zamrznute ruske imovine.
A nitko na visokoj razini ne postavlja pitanje koliko je novca europskih poreznih obveznika završilo na privatnim računima ukrajinskih ratnih profitera, možda onih koji se upravo hvale enormnim investicijama diljem lijepe naše Europe? Ovo posljednje je, ups, politički nekorektna insinuacija Putinovih agenata i političkih slijepaca?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....