PIŠE ZORAN MARINOVIĆ

RAKA, 75 DANA POSLIJE Tu je kucalo srce ludila. Ljudi su se klali, glave rezale i nabijale na ogradu. Sve ono što se nije smjelo zbiti, ovdje se zbilo

 
 Zoran Marinović
 

Došli smo do kraja. I Jevgenija, i Brandon, i ja. Zatečeni u krivo vrijeme na krivom mjestu. Nismo više mogli podnijeti niti jednu kap, milimetar od ovog straha, kaosa, prašine. I smrti. Bilo nam je dosta. Ni više ni manje. Nesreća koja je zajahala ovu ravnicu prošla je, a sve ono neizvjesno što će doći, više nas nije doticalo. Sad smo zaglavili negdje između, naizgled okruženi beskrajnim nizovima srušenih zgrada i urušenih života. Rat je gotov, poraće je počelo. U Raki, glavnom gradu islamskog kalifata.

Jevgenija je Ruskinja. Ima onu bijelu hladnu put i plave, slavenske oči, a tirkizni nikab čini ih anđeoski lijepim, živim. Prije tri godine, opijena svetim ratom i čistim islamskim svijetom krojenim isključivo i jedino po Prorokovoj mjeri, odlučila je služiti kalifu, je...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. prosinac 2025 03:33