Dječak koji je izgubio majku u ruskom raketiranju i prošao 36 operacija rasplakao prevoditeljicu: ‘Ja sam Roman, imam 11 godina...‘

U Europskom parlamentu u Bruxellesu jučer se dogodio prizor koji je malo koga ostavio ravnodušnim. Dok je prevodila govor 11-godišnjeg Romana Oleksiva, dječaka koji je preživio ruski raketni napad na Vinicju 2022. godine, jedna od prevoditeljica nije uspjela zadržati suze. U jednom je trenutku jednostavno stala, ispričala se i prepustila kolegi da nastavi, piše Ukrainska Pravda.

Roman se zastupnicima obratio mirno i tiho, kao da priča nešto sasvim uobičajeno, iako je svaka njegova rečenica bila sve samo ne to.

- Dobar dan svima, ja sam Roman, imam 11 godina. Dolazim iz Ukrajine i sada živim u Lavovu. Dana 14. srpnja 2022. mama i ja bili smo u Vinicji, u jednoj klinici. Tamo su pale tri ruske rakete, započeo je dječak.

Ljude se pokapalo bez lijesa i bez križa. Rusi su im dali dva sata, a nakon toga zapucali na njih

Dio slušatelja bio je potpuno šokiran, a brojnima su potekle i suze dok su slušali Romana. Prevoditeljica koja je simultano prevodila njegove riječi pokušala je izdržati, ali ju je emocija potpuno svladala.

Prevoditeljica se slomila

Nije to bio prvi put da netko u Bruxellesu sluša ratna svjedočanstva, ali je očito bilo nešto u dječakovom načinu na koji opisuje vlastitu tragediju, što je ovu profesionalku, svakodnevno suočenu s teškim pričama, slomilo.

U nastavku programa prikazan je i kratki film ‘Romčik‘, posvećen upravo njegovoj priči, kao i dokumentarac ‘Children for Putin‘ o prisilnoj deportaciji ukrajinske djece u Rusiju.

Romanova priča počinje kobnog jutra 14. srpnja 2022., kada su ruske snage pogodile središte Vinicije. Poginulo je 29 civila, među njima troje djece.

Najmlađa je bila četverogodišnja Liza, djevojčica koja je tog dana s majkom išla na sat logopedije. Roman je u isto vrijeme s majkom čekao na pregled u klinici. Njegova 29-godišnja majka poginula je na mjestu. Stradala je i jedna medicinska radnica.

Prošao najmanje 36 operacija

Dječak je preživio - teško opečen, s ozljedama unutarnjih organa, s 45 posto tijela zahvaćenih opekotinama. Otac je kasnije ispričao da je Roman, pokušavajući se izvući iz ruševina, sjeo na usijano kamenje i tako opekao noge i stražnjicu. Liječnici su u prvim danima vjerovali da više nikada neće hodati.

‘Prva linija je u kolapsu, ceste su zatrpane leševima, dronovi nas doslovce spaljuju‘

No Roman, čini se, to nikada nije prihvatio. Prošao je najmanje 36 operacija, ponovno prohodao, vratio se u školu, a čak je nastavio i s plesom te sviranjem harmonike.

Nakon dvije godine liječenja konačno je mogao skinuti masku koja mu je prekrivala lice kako bi spriječila nastanak ožiljaka.

Njegov kratki govor u Bruxellesu, kao i suze žene koja ga je prevodila, podsjetili su sve u dvorani da se iza brojki poginulih, ranjenih i prognanih kriju djeca poput Romana. Djeca koja su preživjela nezamislivo i koja i danas nose težinu jednog rata koji još uvijek traje i odnosi živote.