Narodnu Republiku Kinu i Rusiju ne treba gledati kao odvojene prijetnje. Jedan je od zaključaka iz razgovora Jensa Stoltenberga, Glavnog tajnika NATO-a, za The Financial Times.
Bivši norveški premijer tako je potvrdio da nacrt NATO doktrine za sljedeće desetljeće, predstavljen prije nešto manje od godinu dana - o kojem smo pisali - postaje realnost. Thomas de Maizière, bivši njemački ministar obrane koji je bio na čelu skupine “mudrih” koji su pripremali nacrt, za njemački je ZDF lapidarno objasnio suštinu dokumenta: "Čuvaj se Kine". I to predstavlja presudnu razliku u odnosu na bivšu strategiju, iz 2010. godine, u kojoj se NR Kina ne spominje.
“NR Kina se približava… Vidimo ju na Arktiku, u kibernetičkom prostoru. Vidimo kako masovno ulaže u kritičnu infrastrukturu u našim zemljama”, upozorava Stoltenberg u razgovoru za FT. Uz ove hibridne oblike agresije, Glavni tajnik upozorava i na gradnju silosa za interkontinentalne balističke projektile i sve sofisticiranije vrste kinetičkog naoružanja.
Stoltenberg nije sklon kreiranju vojske EU. U Washingtonu je to otvoreno i rekao 5. listopada: "Ne vjerujem u napore stvaranja nečega izvan okvira NATO-a, što bi konkuriralo ili zamijenilo NATO. Važna je i geografija: Turska na jugu, Norveška i Island na sjeveru i Sjedinjene Države, Kanada i Velika Britanija na zapadu. Ako pogledate zemljovid oni su važni za zaštitu cijele Europe. Svaki pokušaj slabljenja transatlantske veze stvaranjem alternativnih struktura, govoreći da se možemo sami snaći, ne samo da će oslabiti NATO, već i podijeliti Europu".
S druge je strane Francuska, jedina EU nuklearna sila, koja smatra da bi trebalo jačati obrambene snage Unije gdje bi imala vodeću ulogu: u NATO-u je tek treća u nizu. Realnost ipak potvrđuje Stoltenbergove riječi jer EU izdvaja premalo za obranu, a formiranje djelotvornih snaga ograničavaju mehanizmi odlučivanja na razini članica. Osobno sam zagovornik EU snaga, ali komplementarnih NATO-u, kao modela ujednačenog djelovanja pri nabavi i proizvodnji vojne opreme što bi moglo otvoriti put daljnjim oblicima sigurnosne integracije u sklopu jačanja integracija EU prve brzine. Zbog svega navedenog EU i dalje treba NATO kao zaštitni mehanizam protiv Rusije i NR Kine. Ova potonja je izuzetno moćna i potrebno je upregnuti snage voljnih demokracija da joj se suprotstave. Koliko se god Pariz ljutio, savez Australije, Ujedinjene Kraljevine i SAD-a na Pacifiku je korak u tom smjeru. Što je, neizrečeno, i model projekcije snage NATO-a u strateški prostor Indo-Pacifika. Gdje se računa na suradnju Japana, Južne Koreje, Indije, s vremenom još Indonezije i Malezije. Uz komunistički Vijetnam koji ne voli NR Kinu.
Stoltenberg navodi da je potrebno smanjiti sudjelovanje NATO-a u operacijama izvan granica i ojačati djelovanje unutar granica. Čime se Savez, koji je na summitu u Pragu 2002. godine najavio izlazak iz geografskih okvira, vraća kući. Tadašnja je strategija bila borba protiv globalnog terorizma, sadašnja je zaustavljanje toksičnog kineskog utjecaja. Što treba tumačiti s dozom rezerve.
Zemlje europskog istoka nesklone su smanjivanju usredotočenosti na Rusiju, primarnu prijetnju. Glavni tajnik Sjevernoatlantskog saveza njima, i ostalima, daje razložno objašnjenje. “Prvo, NR Kina i Rusija blisko surađuju. Drugo, kad više ulažemo u tehnologiju … to je zbog jedne i druge”.
Stoltenberg zatim iznosi preciznu stratešku potku razdoblja pred članicama NATO-a. “Cijela ideja o razlučivanju NR Kine i Rusije, ili Azije-Pacifika i Europe: to je jedno veliko sigurnosno okruženje i moramo se time pozabaviti u cjelini. Za sve ove prijetnje važno je ono što radimo u pogledu spremnosti, tehnologije, kibernetike, otpornosti. Nema potrebe stavljati etiketu.” Geografska limitiranost tako nestaje.
Iako to izrijekom ne govori, Stoltenberg podrazumijeva da kineska prijetnja nije samo sigurnosna. Preciznije jest, ali u modernom pogledu na sigurnost koji podrazumijeva ekonomiju, demografiju, kulturu, znanost, ukupnost društvenih silnica. EU i u tim dimenzijama nije ostvarila jedinstven pristup, primjerice i dalje funkcionira platforma “16+1” za suradnju Istočne i Srednje Europe s NR Kinom koju Peking koristi za razbijanje jedinstva Unije u pitanjima od vlastitog interesa. Litva je, napuštajući tu inicijativu, poručila da se s NR Kinom treba razgovarati samo u formatu “27+1”. Ispravno. Jer i Stoltenberg navodi da Peking već utječe na europsku sigurnost kibernetičkim kapacitetima, novim tehnologijama i dalekometnim projektilima.
Roula Khalaf i Henry Foy, novinari FT-a koji su razgovarali s Jensom Stoltenbergom, smatraju da promjena doktrine zrcali strateški obrat SAD-a prema Aziji. Što je dijelom točno, ali zanemaruju nacrt nove doktrine na kojem su radili “mudri” iz brojnih članica. I naraslu svijest unutar EU da je NR Kina rival. Suparnik. Od kojeg treba zaštititi vlastite kapacitete jer djeluje predatorski.
Dodao bih da je pozicioniranje NR Kine kao prijetnje i izazova okvir u kojem bi se mogla graditi nova budućnost NATO-a uz suradnju s EU. Stoltenberg to kaže ovako: “NATO je savez Sjeverne Amerike i Europe. No, ova se regija suočava s globalnim izazovima: terorizmom, kibernetičkim napadima, ali i usponom NR Kine. Dakle, kada je riječ o jačanju naše kolektivne obrane, tada se radi i o tome kako se suočiti s usponom NR Kine. Možemo predvidjeti da će uspon Kine utjecati na našu sigurnost. Već utječe.”