Kada je prije 15-ak godina hrvatska javnost doznala da je tvrtka Bandićevog intimusa Milana Penave sagradila dva javna WC-a za cijenu od 11.000 eura po kvadratu, činilo se da je Zagreb po interesno-koruptivnom besramlju trošenja javnog novca postao regionalni, možda i europski ‘lider‘.
Ipak, informacije koje pristižu iz američke prijestolnice razigrane woke kulture svrstavaju nekadašnji dvojac Bandić-Penava tamo gdje su uvijek pripadali; na razinu regionalne lige.
San Francisco je, naime, na jednom od živahnih koridora s knjižarama, trgovinama, kafićima.. pokušao sagraditi javni WC od 14 kvadrata za 1,7 milijuna dolara odnosno za 120 tisuća dolara po metru, što je desetak puta skuplje od legendarne zagrebačke pišaonice/sraonice.
Je li ‘uspjeh‘ demokrata iz San Francisca doista puno ‘veličanstveniji‘ od Bandićevog hit WC-a otvoreno je pitanje jer su još prije 15 mjeseci pripremali adekvatni party za otvorenje zahoda, ali se to veliko WC-slavlje nije dogodilo jer je San Francisco Chronicle primijetio da je umobolno potrošiti 1,7 milijuna dolara ako se za taj novac može sagraditi pristojna kuća s nekoliko toaleta.
Tako su demokratski zastupnici morali odustati od međusobnog čestitanja jer je jedan od njih, Matt Haney, upornim političkim radom već osigurao financiranje s državne razine od spomenutih – 1,7 milijuna eura.
Guverner Kalifornije pod pritiskom privremeno je zatražio povrat novca od San Francisca, iako je ga je dobre volje prethodno odobrio. Za jedan WC.
Ova pričica iz San Francisca nije slučajna; ona je odraz sve dubljih sistemskih problema koje grad ima deluzijama Demokratske stranke baziranim na ‘visokim principima‘ woke kulture, koji su inače poprilično praktično američku naciju pretvorili u zastrašujuće iracionalni amalgam ideoloških zabluda, krivih procjena, neodgovornosti i rasipnosti. Matt Haney tvrdi da se kući nije usudio vratiti s manje od 1,7 milijuna eura jer je lokalna zajednica "jasno i glasno" rekla da treba javni WC.
Nije slučajno da se u San Franciscu ponavljaju priče o fascinantnim razmjerima neodgovornosti trošenja novca poreznih obveznika, ali i množenju birokratskih pravila, koje život, baš kao i projekte, čine nepodnošljivo skupim. Birokratizacija, propisivanje svega i svačega, u kombinaciji s politikom dobrih želja bez granica, već su godinama svakodnevica San Francisca. Činjenica da su planirali gradnju jednog javnog WC-a dvije godine, da bi se pogubili u labirintu dozvola, pa uvukli u skandal, samo je jedna od storija koja potvrđuje sve dublju iracionalnost javnog upravljanja gradom opterećenim sve težim socijalnim problemima.
Reparacije bez financijskog plana
Već smo pisali o tome kako je posebno gradsko vijeće San Francisca odredilo reparacije od po 5 milijuna dolara za svakog odraslog crnca, kao i oprost svih dugova uključujući porezne, kao reparaciju zbog nepravdi nanesenih njihovim precima, roblju.
‘Mali problem‘ s tim veličanstvenim političkim planom bio je u tome što je San Francisco ionako u financijski nezavidnoj situaciji.
Članovi komiteta koji je predložio reparaciju od 5 milijuna dolara svakom živom odraslom crncu uopće nije provjeravao financijsku izvedivost reparacije.
Stanford University izračunao je za svaki slučaj da bi sve obitelji koje nisu crne u San Franciscu morale potrošiti po 600.000 dolara kako bi reparacijom ispravili nepravde prema svojim crnim susjedima. U pristojnim američkim medijima nismo primijetili rasprave o tome kako bi se, recimo, u procesu reparacije tretirale osobe, što se kaže, miješane krvi.
Dobivaš li, primjerice, 50 posto manje odštete ako su ti mama ili tata bili bijelci, ili uopće ne računaš na odštetu? Provjerava li se kod hipotetske darovnice od 5 milijuna eura čistoća crnog porijekla? Iako se ovakva pitanja nekima, pogotovo woke-opčinjenima, čine jako nepristojnima, zapravo nisu; niti financijski, niti sociološki, niti politološki, pa niti etički.
San Francisco je grad s evidentno ozbiljnim problemima jer je prije 50 godina imao 13 posto crne populacije, koja je sada pala na 6 posto ili 50.000 duša, od kojih je 38 posto beskućnika. Suvisla hipoteza jest da će financijska neodgovornost pogoršati grozno stanje.
O već poslovičnoj neučinkovitosti San Francisca New York Times piše: "Ako vojska od više od 30.000 gradskih zaposlenika s godišnjim proračunom od 14 milijardi dolara ne može izgraditi jednostavni toalet na razuman način, kakva je nada da San Francisco može riješiti nedostatak stambenog prostora i krizu s fentanilom? ‘Zašto ovdje nema WC-a? Jednostavno ne shvaćam. Nitko ne shvaća, rekao je prošlog radnog dana Ted Weinstein, književni agent koji živi u Noe Valleyu i svakodnevno prolazi gradskim trgom. ‘To je još jedan primjer grada koji ne može.‘"
Vječnost za građevinsku
San Francisco je postao grad koji sam sebi komplicira i poskupljuje život. U njemu je potrebno puno više vremena za dobivanje dozvola i gradnju nego u bilo kojem drugom gradu Kalifornije, američke države inače sve više opterećene brojnim propisima koje smišljaju ljudi dobrih namjera. Pa tako u San Franciscu trebate prosječno 1128 dana za dobivanje građevinske dozvole.
U San Franciscu nije čudno da im je bilo potrebno oko 500.000 dolara samo za dizajn novih gradskih kanti za smeće. Svaki od prototipova platili su 12.000 dolara po komadu. Planirali su ih postaviti 3000, ali su odustali od tog plana jer im je proračunski deficit prevelik. To je woke modus operandi.
Mreža San Francisca zadužena za odobravanje i nadzor urbanih projekata broji 56 komisija i 74 nadzornih tijela. "Prema gradskim pravilima, primjerice, postavljanje WC-a za Noe Valley zahtijeva da se Odjel za rekreaciju i parkove koordinira ili traži odobrenja za javne radove od Odjela za planiranje, Odjela građevinske inspekcije, Povjerenstva za umjetnost, Povjerenstva za javne usluge, Ureda gradonačelnika za invalidnost i Pacific Gas and Electrica", piše New York Times.
Dodajmo da se guverner Kalifornije Gavin Newsom smilovao woke-sljedbi u San Franciscu, pa će im vratiti već oduzetih 1,7 milijuna dolara, ali uz uvjet da naprave barem 2-3 javna WC-a, ne jedan. Čak i ako naprave tri, opet će ispasti "jači igrači" nego dvojac Bandić-Penava. Pa da ih naprave 8-9, opet bi bili ‘jači‘.