Ove Ukrajince žele predati Putinu kako bi zavladao mir: ‘Nismo stoka, ne želimo živjeti u Rusiji!‘

Kad je prije dvije godine u Slovjansku u Donjeckoj oblasti otvorila salon za uljepšavanje, 28-godišnja Daria Bondareva ostvarila je svoj životni san. Klijenata joj ne nedostaje, rekla je za The New York Times, i ne želi da Kijev Rusiji preda Donjeck kako bi se okončao rat koji je počeo 24. veljače 2022. godine.

Jedan je to od glavnih prijedloga koji su izneseni na pregovorima između Ukrajine i Rusije koje je organizirala administracija predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa. Ako Moskva dobije Donjeck, trebala bi ostatak Ukrajine ostaviti na miru. Bondareva ne vjeruje da će se ruski predsjednik Vladimir Putin pridržavati tog dogovora. "Mislim da Ukrajina nikad neće na to pristati. Ne znam što se mora dogoditi da nas se Ukrajina odrekne", rekla je.

Međutim, upravo je kontrola nad Donjeckom ostala jedno od dvaju pitanja oko kojih se pregovarači koji pokušavaju okončati rat u Ukrajini ne mogu dogovoriti. Drugo je ono koje se tiče sigurnosnih jamstava za Ukrajinu. Oni koji Kijev pritišću da se odrekne Donjecka i Luganska, odnosno Donbasa, tvrde da će ukrajinska vojska u konačnici biti protjerana s tog teritorija te da je sad vrijeme da se zaustavi pokolj.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da se ukrajinske snage neće jednostrano povući iz Donjecka. To bi bilo protuustavno, ustvrdio je Zelenski, te dodao da će to Rusiji omogućiti daljnje napade. Povrh toga, takva bi odluka rastočila ukrajinsko društvo i okončala njegovu političku karijeru.

I dok Ukrajina priželjkuje prekid vatre, oko 190 tisuća ljudi, uključujući i 12 tisuća djece, koji žive u regiji koja bi preko noći postala ruska, strahuju od prisilnog odvajanja od ostatka Ukrajine i gubitka domovine u sklopu mirovnog sporazuma. Kad bi Donbas dobio novog vladara, stanovništvo koje ne želi biti dio Rusije našlo bi se u iznimno teškoj situaciji. Mogli bi se preseliti u drugi dio zemlje i tamo započeti novi život ili ostati u Donbasu te, kako tvrde borci za ljudska prava, živjeti u strahu od pritvora, mučenja i egzekucija.

Ovo je 40 fotografija koje su obilježile rat u Ukrajini

Daria Bondareva rekla je za The New York Times da bi ostala u Slovjansku ako bi Donbasom patrolirale međunarodne mirotvorne snage. Ako bi Donbas postao demilitarizirana zona u kojoj ruska policija ima glavnu riječ, onda bi otišla. Iako je od bojišnice udaljen manje od 20 kilometara, u Slovjansku se može živjeti, za razliku od Bahmuta i Mariupolja, koji životare otkad ih je preuzela ruska vojska. Štoviše, grad je začuđujuće živahan, djelomično zato što u njemu borave deseci tisuća ukrajinskih vojnika.

U dvostrukom ruskom napadu na Slovjansk, koji se dogodio u noći na 28. kolovoza 2025. godine, ozlijeđene su dvije osobe. Raketa Iskander pogodila je galeriju restorana u hotelu Ukrajina oko 3 sata ujutro

Andre Luis Alves/Anadolu via AFP

U pizzeriji Pittsburgh parkirani su blatnjavi kamioneti iz kojih vojnici pristižu izravno s bojišnice, a gradom dominiraju otvorene kuglane, kafići te trgovine cvijećem i balonima. Unatoč blizini fronta, u Slovjansku se održavaju tečajevi plesa i pilatesa, pa su se tako u studiju Sirius Sport, koji je preseljen nakon što je u bombaškom napadu uništen prethodni prostor, okupile žene i vojnikinje na dopustu. „Volim Slovjansk”, izjavila je Julija Lipač, vojna bolničarka koja satove plesa pohađa u slobodno vrijeme. I civili i vojnici u Donjecku odbacuju tvrdnje o neizbježnom gubitku te regije, podsjećajući na godine neuspješnih ruskih pokušaja zauzimanja tog teritorija.

Ukrajina je obranu Donjecka utvrdila sustavom gradova poznatim kao „pojas tvrđava”, dok ruske snage taj teritorij pokušavaju zauzeti uz iznimno visoke ljudske žrtve. Prema podacima Centra za strateške i međunarodne studije, od početka invazije 2022. godine poginulo je ili ranjeno oko 1,2 milijuna ruskih vojnika, dok su ukrajinski gubici procijenjeni na 600 tisuća ljudi. Iako ruska vojska koristi taktiku napada malim skupinama kako bi izbjegla uočavanje dronovima, za svaki osvojeni četvorni kilometar gube stotine vojnika, što ukrajinski zapovjednici ističu kao neodrživu cijenu napredovanja. „Ruski uspjesi nisu neizbježni, možemo ih zaustaviti”, poručio je zapovjednik 93. brigade, potpukovnik Šamil Krutkov, naglasivši kako su ukrajinske obrambene zone s minskim poljima i rovovima sada široke i do 20 kilometara.

Na četvrtu obljetnicu rata Putin je počeo pripremati Ruse na najgoru moguću vijest

Umirovljena medicinska sestra Rafila Mirzajeva, koja je tek pukom srećom preživjela bombardiranje u kojem je uništena soba njezine unuke, smatra kako se od naroda u Donjecku ne može očekivati život pod ruskom vlašću. „Ne bi nas smjeli predati poput stoke, to bi bila pogreška”, rekla je Mirzajeva za The New York Times. Humanitarna djelatnica Olga Černikova napominje kako, uz one koji priželjkuju rusku pobjedu i čekaju promjenu vlasti, većina ljudi u slobodnim dijelovima regije ostaje isključivo zato što nemaju kamo otići. Budući da su naknade za prognanike nedostatne za život u ostatku zemlje, iscrpljenom stanovništvu preostaje tek nada da ih se u sklopu političke nagodbe ipak neće izručiti Rusiji.